Bez prethodne najave i na opće iznenađenje Mursi je predsjedničkim dekretom stavio van snage addendum na Ustavnu deklaraciju kojim je Vrhovno vijeće oružanih snaga 18. lipnja skresalo njegove predsjedničke ovlasti i praktično ga svelo na protokolarnog šefa države. Sa novoprisvojenim ovlastima, Mursi je sada "umirovio" do jučer nedodirljivog maršala Huseina Tantavija, koji je kumulirao položaje predsjedavajućeg Vojnoga vijeća, vrhovnog komandanta oružanih snaga i ministra obrane, te istovremeno smijenio načelnika Združenog generalštaba Sami Anana. Od veljače 2011. kada su preuzeli vlast u zemlji njih su dvojica upravljali procesom tranzicije. Vijest o tim smjenama koju je na državnoj RTV 12. kolovoza, ne dajući nikakvo obrazloženje, pročitao predsjednikov glasnogovornik, imala je isti efekt u egipatskoj javnosti kao kada je prošle godine odstranjen Mubarak.
Sljedećeg dana se na Trgu oslobođenja (Tahriru) u središtu Kaira okupilo par tisuća Mursijevih pristalica izražavajući mu svoju podršku. Istovremeno je u udaljenom predgrađu Nasr citija svoju podršku Tantaviju i vojnoj hunti manifestiralo par stotina demonstranata. Internetom su kružile kontradiktorne verzije ovih smjenjivanja. Prema jednoj, Vojno vijeće nije prethodno bilo konzultirano, a prema drugoj jeste. Tvrdilo se da su Tantavi i Anan u kućnom pritvoru, što je demantirano kada je RTV objavila snimku ceremonije u toku koje je Mursi dvojici ražalovanih glavešina uručio najviša državna odličja.
Neki su komentatori očekivali negativnu reakciju Vojnoga vijeća, čija dalja uloga u procesu tranzicije nije razjašnjena. No sa poništavanjem dodatka na Ustavnu deklaraciju Mursi je preuzeo zakonodavne funkcije koje je Vijeće prethodno uzurpiralo raspuštajući izabrani Zastupnički dom. Taj Dom neće biti ponovo aktiviran, tvrde u Stranci slobode i pravde (kojoj je Mursi bio na čelu do svoga izbora kada je podnijeo ostavku), koja je u njemu raspolagala sa skoro polovicom svih zastupničkih mandata. Mursi će zahtijevati, tvrde isti izvori, da Ustavotvorna komisija (koju je imenovao parlament neposredno pred raspuštanje), u roku od 60. dana usuglasi konačni
Neki sekularisti skreću pažnju da je Mursi, ukoliko ne bude prisiljen na odstupanje, sada akumulirao više ovlasti nego što ih je ikada imao Mubarak
prijedlog teksta budućeg ustava koji će biti podvrgnut narodnom referendumu. Ako u tomu ne uspije, Mursi će imenovati članove nove Ustavotvorne komisije (treće po redu). Neki sekularisti skreću pažnju da je Mursi, ukoliko ne bude prisiljen na odstupanje, sada akumulirao više ovlasti nego što ih je ikada imao Mubarak. Boje se da su ove njegove odluke "prvi korak prema diktaturi Muslimanskog bratstva". No većina opozicijskih grupa što su prošle godine pokrenule procese političkih promjena pozdravila je s više ili manje odobravanja te Mursijeve poteze. Mohamed Al-Baradei, bivši direktor Međunarodne atomske agencije i nobelovac, koji je prvi javno zahtijevao demokratske promijene, izjavio je kako te odluke idu u "dobrom pravcu", ali da bi morale biti privremene i rezultirati sa "demokratizacijom državnog sustava" (on je ranije tvrdio da je nelogično kretati s parlamentarnim i predsjedničkim izborima prije nego što se usvoji novi ustav u kojem će biti definirane ovlasti zakonodavnog tijela i predsjednika, ali je Vojno vijeće odlučilo suprotno). Naravno, ima i disonantnih reakcija ali su one u manjini. Najvažnije je da su se generali što su preuzeli vlast od Mubaraka, sa svojom represijom prosvjeda, ubijanjima, hapšenjima i suđenjima zamjerili većini Egipćana, a da su socijalni i ekonomski problemi koji su uzrokovali pobunu danas još puno izraženiji nego što su bili u siječnju 2011.
Neposredno pred smjenjivanje Tanatavija i Anana, Gornji dom (Shura) parlamenta je imenovao nove glavne urednike državnih medija - RTV, Al-Ahrama, Al-Ahbara, Al--Gumhurije i drugih - koji su sve do tada vodili orkestriranu kampanju protiv Muslimanskog bratstva/Stranke slobode i pravde, i protiv Mursija osobno. Po nalogu novog ministra informiranja, koji je i istaknuti član MB-a, zaplijenjeno je izdanje privatnoga lista Al-Dostur od 11. kolovoza s obrazloženjem da se u jednom njegovom članku pozivalo na rušenje Mursijeva režima. Protiv autor toga članka pokrenuta je krivična istraga. Krivično je prijavljen i vlasnik TV kanala Al-Faraen koji je u jednom talk-showu izjavio da "Mursi i njegova grupa zaslužuju biti ubijeni".
Do sada je smijenjen samo guverner Sjevernoga Sinaja; postavlja se pitanje kakva sudbina čeka ostale?
Vrhovni ustavni sud, institucija s kojom se koristilo Vojno vijeće (Sud je proglasio izbore za jednu trećinu zastupničkih mjesta neustavnim, poslije čega je Vojno vijeće raspustilo Zastupnički dom), nije se ovoga puta oglasio. No neki komentatori predviđaju da će i članovi Ustavnoga suda, koji su svi naslijeđeni od Mubarakova režima, uskoro biti razriješeni. U predsjedničke prerogative također spadaju razrješenja i imenovanja 27. provincijskih guvernera koji su svi osim dvojice bili bivši vojni ili policijski generali - do sada je smijenjen samo guverner Sjevernoga Sinaja; postavlja se pitanje kakva sudbina čeka ostale?
Teroristički napad koji je diskreditirao vojni vrh
Ubrzo se shvatilo da Mursijeve odluka o smjenjivanju dvojice čelnih generala nije bila ishitrena već da su dobro promišljene i unaprijed pripremljena. Vjerojatno je trebala biti implementirana tek poslije izbora za novi parlament, ali je teroristički napad na egipatsku graničarsku karaulu na Sinaju sedam dana ranije ubrzao njezino provođenje.
Nije jasno kako su Izraelci mogli tako brzo reagirati? Doduše, znali su da se nešto priprema. Svoje su turiste na Sinaju danima ranije preko radija upozoravali na opasnost i pozivali ih da se vrate. O tomu su izraelski obavještajci informirali egipatske kolege, konkretno generala Murada Movafija, direktora moćne Opće obavještajne službe. Taj je to i potvrdio, pravdajući se da nije znao na kojem će se mjestu napad dogoditi. Još je dodao da je o toj informaciji obavijestio ured predsjednika Mursija, implicirajući tako da i sam predsjednik snosi dio odgovornosti. Kasnije se saznalo da istu informaciju nije proslijedio Vojnom vijeću, ministarstvu obrane ili generalštabu.
Ni jedna politička grupacija nije do sada preuzela odgovornost za gorer opisani napad. Egipatska RTV je u svojim prvim vijestima za taj masakr optužila "islamističke grupe" sa Sinaja. Državna agencija MENA je krivicu pripisala palestinskoj grupi što se u Sinaj infiltrirala iz Gaze. Izraelci su po običaju prst uperili u palestinski Hamas i na džihadističke grupe što operiraju iz Gaze. Hamasovi predstavnici su to odmah demantirali i osudili teroristički napad na egipatske vojnike. Neki egipatski komentatori su optužili izraelske obavještajne službe. Drugi se pak pitaju kakav je cilj bio te operacije, komu je ona trebala koristiti?
Predsjednik Mursi je u kratkoj izjavi za RTV rekao da je izdano naređenje egipatskim oružanim snagama da preuzmu "punu kontrolu nad Sinajem" (gdje je zbog mirovnog ugovora s Izraelom Egiptu dozvoljeno održavati samo ograničeni broj graničara, vojnika i vojne tehnike). Obećao je da će organizatori tog zločina biti kažnjeni. Vojno je vijeće na svojoj Facebook stranici zaklelo "Bogom da će mučenici biti osvećeni" i utvrdilo da su počinioci tog terorističkog djela "nevjernici".
Sljedećeg dana, 6. kolovoza, Mursi je smijenio šefa Opće obavještajne službe generala Movafija, guvernera Sjevernog Sinaja (također generala) odgovornoga za područje gdje se dogodio masakr, komandanta (predsjedničke) Republikanske garde i direktora opće sigurnosti kairskog guvernorata, te na njihova mjesta postavio nove ljude. U dogovoru s njim, maršal Tantatvi je smijenio komandanta Vojne policije. Podsjećam, sve su te kadrovske izmijene izvršene prije nego što su Tantavi i Anan umirovljeni. Zapravo su im bile uvod. Poslije su uslijedile druge smijene i imenovanja u državnom i vojnom vrhu. Zamijenjeni su komandanti mornarice, vojnoga zrakoplovstva i protuzračne obrane koji su po funkciji bili članovi Vojnoga vijeća. General Hasan Al-Roveini, komandant kairske vojne oblasti, također član toga Vijeća samoinicijativno je podnio ostavku, vjerojatno zbog odgovornosti za ranije obračune vojne policije s mirnim prosvjednicima u glavnome gradu. Ranije spomenuti komandant ratne mornarice Mohab Mamiš je postavljen za upravnika Zone Sueskoga kanala što je s obzirom na međunarodni status ovoga morskoga puta izuzetno važan položaj.
Operacija Orao
Čistka u vrhovima vojno-sigurnosnog aparata zasjenila je dalji razvoj događaja na Sinaju. Tamo je vojska pokrenula ofenzivu protiv terorista pod kodnim imenom Operacija Orao. Na poluotok su dopremljeni novi tenkovi, topovi i buldožeri. I po prvi puta su upotrebljeni vojni helikopteri; tvrdi se s izraelskim pristankom i u koordinaciji s Amerikancima. Navodno su bombardirana neki "teroristički logori" i pohapšeni neki "teroristi", ali novinari na licu mjesta ništa nisu mogli vidjeti, niti su im prikazani uhićeni. Izgleda da je početna vojno-policijskih odmazda bila slijepa, prvenstveno uperena protiv lokalnih Beduina. Bilo je i ranije napada "neidentificiranih grupa" na policijske straže na Sinaju, kao i 15 konsekutivnih napada na gasovod kojim se egipatski prirodni plin šalje u Izrael; počinioci nikada nisu bili identificirani ili uhvaćeni. Izraelci su sada isporučili egipatskoj strani vreće s posmrtnim ostacima šestorice napadača, zapravo dijelovima njihovih tijela raskomadanih u vozilu koje je ušlo u njihov teritorij.
Egipćani su odmah zatvorili granični prijelaz Rafah prema Gazi za promet ljudi i roba. Taj je prijelaz (jedini koji nije pod izraelskom kontrolom) nedavno, poslije susreta Hamasova premijera Hanijeha s Mursijem u Kairu, bio otvoren. Njegovo bi ponovno zatvaranje moglo značiti da se Egipat vraća suradnji s Izraelom u zajedničkoj blokadi stanovništva Gaze. Hamas je protestirao jer se time "kolektivno kažnjava 1,7 milijuna Palestinaca" zarobljenih u toj palestinskoj eksklavi. Istovremeno su Egipćani do gazanske granice dopremili buldožere s kojima namjeravaju "preorati" i razrušiti švercerske tunele ispod te granice. Tim su tunelima navodno pristigli napadači na egipatske graničare. Hamasovi dužnosnici su najavili da će i oni sa svoje strane granice pristupiti rušenju tih tunela.
Ovdje valja reći da je poslije potpisivanja mirovnog ugovora s Izraelom 1979. godine i poslije povlačenja izraelskih snaga sa Sinaja, centralna egipatska država vodila maćehinsku politiku prema lokalnom beduinskom stanovništvu. Uzurpirala je tradicionalna plemenska zemljišta uz obalu za izgradnju turističkih naselja u kojima su zapošljavani građani iz ostalih krajeva Egipta. Nedovoljno obrazovani lokalci nisu imali pristupa ni poslovima u administraciji i policiji. Beduinima nije bilo dozvoljeno legalizirati vlasništvo nad kućama u kojima su živjeli niti nad poljima koja su obrađivali. Nisu im građene škole i bolnice. Diskriminirani, mnogi od njih su se bavili ilegalnim aktivnostima - uzgojem hašiša kojim su opsluživali turiste uz obalu, švercom ilegalnih imigranata prema Izraelu, i svega i svačega u Gazu i iz Gaze. Za seriju bombaških napada na izraelskih turista na Sinaju 2004. i 2006. vlasti su rutinski optuživali lokalne beduine, ali to nikada nisu uspjele dokazati mada ih je stotine završilo u zatvoru. Navodno neki još tamo trunu.
Smjena generacija u vojnome vrhu
Mursi nije mogao politički eliminirati ranije navedene glavešine bez odgovarajuće podrške mlađih starješina nezadovoljnih sa svojim pretpostavljenima i njihovim nekompetentnim upravljanjem Egiptom. Kap koja je prelila čašu bio je masakr vojnika na Sinaju.Taj se je mogao spriječiti da je bilo bolje koordinacije između obavještajnih službi, vojske, graničarskih jedinica i sjeverosinajskog guvernorata. Stara garda koja je služila Mubaraku je smijenjena, a njihove su pozicije dodijeljene mlađim kadrovima. Ovi su žrtvovali galeriju svojih nadređenih ne samo kako bi zauzeli njihove pozicije, već i kako bi sačuvali materijalne i statusne interese vojne institucije kojoj pripadaju. Uostalom, iz istih je razloga prošle godine žrtvovan Mubarak. Za razliku od njega, koji je suđen, osuđen i bolestan čami u zatvorskoj bolnici, Tantaviju i Ananu je omogućen, barem za sada, častan uzmak - imenovani su Mursijevim "savjetnicima".
Simptomatično je međutim da nema informacija o sastanku Vrhovnog vijeća oružanih snaga u novom sastavu ni na njegovoj zvaničnoj Facebook stranici. To Vijeće nije dok pišem ove redove rasformirano ili restrukturirano. Zato bih rekao da su karte unutar vojne vrhuške preraspodijeljene - neki su igrači zamijenjeni novima ili neutralizirani - a ne kako tvrde neki komentatori da je umjesto vojne diktature sada uvedena predsjednička. Zapravo je u samoj vojnoj instituciji izvršen tihi dvorski udar s osloncem na predsjednika. Postignut je ako se ne varam nekakav dogovor, možda privremeni i tentativni, koji bi trebao uključiti (1) legalizaciju posebnog statusa vojne institucije u okviru budućeg ustavnoga sustava s definiranjem ovlasti i članstva budućeg Vojnoga vijeća (možda pod novim nazivom), nešto slično još uvijek postojećem turskom modelu; (2) garancije za očuvanje postojećeg vojno-privrednog sektora na kojem se temelji ekonomska snaga i autonomija vojne institucije; (3) garanciju imuniteta od krivičnoga gonjenja ražalovanim vojnim starješinama; (4) s druge strane, predsjednik bi trebao biti potvrđen kao vrhovni komandant koji predsjedava Vojnim vijećem i sve odluke iz nadležnosti Vijeća donosi u suglasnosti s njegovim vojnim članovima (u turskom slučaju konsenzusom). Da li će taj model kohabitacije civilnoga predsjednika i njegove vlade s vojnim establišmentom doista zaživjeti znat će se tek poslije objavljivanja teksta prijedloga budućega Ustava koji bi trebao biti potvrđen referendumom.
Gore opisano unutrašnje miješanje karata povezano je i s nasljeđenim međunarodnim obavezama Egipta, prvenstveno prema mirovnom ugovoru sa Izraelom iz 1979. godine, na osnovu kojega Amerikanci godišnje daju egipatskoj vojsci, u formi naoružanja, rezervnih dijelova, školovanja i dr., godišnju pomoć u vrijednosti od 1,3 milijarde dolara. Novi egipatski generali se te pomoći neće odreći i zato neće dozvoliti civilnim vlastima da naruše njihove odnose suradnje s Pentagonom, što ne isključuje neke nove pristupe u odnosima Kaira s Palestincima i Izraelcima, pa i problemu Sinaja. I Washington je promijenio ploču i ne vidi ništa lošega u suradnji sa "umjerenim islamistima", što je nova formula koja se sada upotrebljava u medijima kada američki dužnosnici govore o egipatskom Muslimanskom bratstvu. Dapače, Amerikanci su u ovoj etapi egipatske tranzicije pomogli Mursiju i mlađoj generalskoj gardi pronaći zajednički jezik. Mursi je prihvatio poziv Washingtona - putovati će u SAD 23. rujna, ali tek poslije sudjelovanja u radu Konferencije nesvrstanih zemalja u Teheranu i posjete NR Kini. I u odnosima Egipta s te dvoje zemlje može u budućnosti doći do zatopljenja.
Miris novca
Ovdje valja spomenuti da je Washingtonu također važno da je Muslimansko bratstvo, organizacija iz koje je Mursi potekao i koja i dalje stoji iza njega, zagovornik otvorene tržišne ekonomije i privatne inicijative, što nije bilo slučaj sa starom generalskom gardom i prethodnom vladom Kamala Al-Ganzurija. Međunarodni financijeri sa kojima je Ganzurijeva ekipa pregovarala o zajmovima spremni su pomoći ponovnom pokretanju egipatskih zamrznutih ekonomskih tokova, ali samo pod uvjetima stabilizacije političkih prilika u zemlji, a to znači da generali i Mursijeva prestanu s prepucavanjima.
christine-lagarde-1-14-11.jpg
Dolazak krajem kolovoza u Kairu direktorice Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a) Christine Lagarde bio je signal podrške ove međunarodne institucije prema formuli kohabitacije koju su dogovorili Egipćani (odlučujuću riječ u MMF-u imaju SAD i njihovi zapadni saveznici). Primio ju je predsjednik Mursi, dok joj je domaćin bio Mursijev premijer Hešam Kandil. Ranije se spominjao iznos od 3,2 milijardi dolara traženoga zajma; sada je rečeno da će se pregovarati o iznosu od 4,8 milijardi. Kakao se saznaje, sporazum će biti formalno zaključen krajem ove godine, dakle u vrijeme kada se pretpostavlja da će se novim ustavom definirati međusobni odnosi vojske i civilnih organa vlasti. No Mursi i Kandil će do tada morati savladati otpore konzervativnih islamista koji takve zajmove smatraju lihvarskim.
Ekonomska situacija u zemlji se i dalje pogoršava - dolazak inozemnih turista se dodatno smanjio; inozemnih investicija nigdje na vidiku; dobar dio egipatskih fabrika je zatvorio vrata; vlada nema para za uvoz žita za subvencionirani kruh kojim se hrane siromašni (Egipat je najveći svjetski uvoznik žita); nema para ni za uvoz benzina i butan-plina; prekidi snabdijevanja strujom su sve češći; štrajkovi ne prestaju. A sedamanestomjesečnoj tranziciji se još ne vidi kraj.
Vlada nema svježega novca kako bi mogla podmiriti neposredne obaveze, između ostaloga i plače državnim službenicima. Zato je vijest da je Katar konačno uplatio egipatskoj Centralnoj banci prvu tranšu od 500 milijuna dolara od obećane dvije milijarde dolara kredita primljena s olakšanjem. Dolari će biti pretvoreni u egipatske funte kojim će se platiti dugovi domaćim dobavljačima inozemnoga benzina i butan plina. Prije par mjeseci je s donacijom od 250 milijuna dolara uskočila Saudijska Arabija. A te bogate autokratske države to ne čine zbog ljubavi za egipatsku demokraciju, već nastoje potvrditi kontinuitet bliske suradnje koju su imali s Mubarakovim režimom.
Neuvjerljiv protest protiv Mursija
Egipćani su još prije mjesec dana bili pozvani masovno demonstrirati u petak 24. kolovoza protiv predsjednika Mursija i njegova Muslimanskog bratstva optuženih za "monopolizaciju vlasti". Inicijativa je potekla od jednog novinara i jednoga bivšega parlamentarnog zastupnika, a onda joj se pridružila šarolika družina konzervativnih nacionalistčkih, sekularnih, koptskih i ljevičarskih grupica. Ni jedna značajnija organizacija ili ličnost. Na samom početku su se oglasili i pristaše poraženog predsjedničkog Mursijeva protukandidata Ahmeda Šafika, nekadašnjega Mubarakova intimusa kojega su svojevremeno podržavali sada smijenjeni generali, ali su par dana prije zakazanog petka odustali. I Mursijevi sljedbenici i drugi islamisti su se pribojavali te "pobune", pa su pozvali svoje aktiviste na "obranu revolucije". Tvrdili su da su ove proteste sazvali snage poraženoga Mubarakova režima.
Manji protesti protiv Mursija i MB-ea su upriličeni još u Aleksandriji i Mansuri. U Mahali Al-Kubri, industrijskom gradu u Delti Nila, grupa prosvjednika je napala lokalno sjedište MB-ea, ali je bila odbijena. Ranjena su tri demonstranta i šef lokalne policije.
Sve u svemu - daleko ispod onoga što su organizatori ovih prosvjeda očekivali.
* * *
Prošlo je sedamnaest mjeseci od rušenja Mubaraka i skoro tri mjeseca od Mursijeva ustoličenja. Početkom kolovoza je poništio ranije odluke Vrhovnoga vijeća oružanih snaga, preuzeo njegove izvršne i zakonodavne funkcije, izvršio čistku u vrhovima vojske, te promovirao novu garnituru generala. Ovi su se sa njim nagodili kako bi očuvali korporativne interese vojne institucije i promovirali svoje osobne. Sve se dogodilo začuđujuće brzo ne naišavši na ozbiljnije otpore.
Demokratski izbori koji su Mursiju omogućili ulazak u predsjedničku palaču, u zemlji u kojom su oduvijek vladali autokrate, nisu mu pribavili autoritet koji je sada stekao. Hrabro i bez greške je odradio ovu etapu egipatske tranzicije, ali je još uvijek neizvjesno da li će biti isto tako vješt u daljnjem navigavanju. Sljedeći će ispit polagati u ocijeni rada Ustavne komisije i teksta prijedloga budućega ustav koji bi trebao biti objelodanjen krajem rujna.
