U Hrvatskoj ljeti otkrijemo neku silnu ljubav prema matematici koja ne postoji za vrijeme ostalih godišnjih doba, kao što smo ustanovili po rezultatima nacionalnih ispita. Ljeti zato sunce povoljno utječe na moždane vijuge novinara i političara, i mi brojimo. Glave turista na plaži, automobile na graničnim prijelazima Rupa, Pasjak i ostalima, brojimo popijene Coca-Cole, brojimo parove kineskih japanki koje smo prodali, avione koje su sletjeli, kune u džepu i još svašta. U Dubrovniku osobito vole brojati cruisere koji su se zaustavili u luci.
Ovu matematičku ljetnu histeriju koja izvire iz svakog medija u nas, nakratko je razbila priča o Dubrovčanima, toj već ugroženoj vrsti u gradu koji se gotovo posve predao industriji turizma. Udruga 'Porporela' priredila je 14. srpnja performans. Preodjeveni u Indijance ukrcali su se na brod i poručili: 'Otplovili smo tražeći novu hrid gdje se opet možemo osjećati slobodnima, a Dubrovnik smo prepustili putnicima s cruisera'. O tome zašto je Dubrovnik morao otploviti da opet ište pustu hrid i sakrije slobodu, razgovarali smo sa Srđanom Kerom, predsjednikom udruge 'Porporela'.
Dubrovnik je u subotu prvi put u povijesti posjetilo čak osam cruisera. Ulice su preplavile tisuće turista… Tako su glasile vijesti u većini medija. Što se udruzi Porporela ne sviđa u ovakvoj slici? Zašto ste u subotu organizirali performans? Performans je nastavak ovogodišnjeg nastupa udruge na ultimom od karnevala gdje su članovi udruge obučeni u Indijance predstavljali plemena iz dijelova Grada nazvanog rezervat Falsograd. Zašto Indijanci? Iz razloga što se njima dogodilo isto što se događa i nama građanima. Zamolba gradske vlasti da malo pretrpimo gužvu još par godina nagnala nas je da napustimo Grad tj. rezervat Falsograd. Naime mi živimo u Gradu 24 sata dnevno, 365 dana u godini, i postavlja se pitanje što mi imamo od svega toga. Jesmo li građani drugog reda? Ovo je ipak naš Grad. Molba da građani ne dolaze u grad je smiješna, jer u Gradu i nemaju ništa što ne postoji van Grada .
foto: www.porporela.hr Performansom ste skrenuli pozornost i na to da stari Dubrovčani gube staru jezgru grada od turista. Danas unutar zidina živi mnogo manje Dubrovčana u odnosu na nekadašnjih pet tisuća. Smatrate li da je takvo stanje posljedica pogrešne politike gradskih vlasti? Bi li ikakva politika pomogla ljudima da se odupru zovu novca koji im se nudi za njihove domove? Koliko ljudi živi unutar zidina, tj. u Gradu kako mi to kažemo, to ne može reći nitko. Barata se s brojkom oko 1200 ljudi, a dok se ne napravi novi popis birača to se točno neće znati. Naravno da je to posljedica pogrešne politike gradske vlasti koja je počela još prije rata. Potres 1979. godine je početak iseljavanja građana, kada se za stanove stradale u potresu dobivalo zamjenske stanove na području van Grada, umjesto da se ljudi vrate u obnovljene. Famozni PUP Grada je na predjelu Pustjerne predvidio hotelsko naselje tako da su se ljudi iselili, dobili nove stanove, a iseljene zgrade ostale prazne i ruševne . Od 1992. godine pa do danas malo i nimalo nekretnina su kupili oni koji su imali pravo prvokupa pri tome mislim na Grad, Županiju i državu. Zakon je odličan i ostavio je tu mogućnost da se ne rasprodaju nekretnine od višeg interesa, ali ga se nije poštovalo. Za to vrijeme su druge zemlje, primjerice Irska i Velika Britanija, dale mogućnost svojim građanima da iskoriste povlastice poreza pri kupnji nekretnina van matične zemlje, što su oni i iskoristili. Planska politika itekako bi bila pomogla ljudima da ne prodaju domove, međutim ona je izostala. Trgovina bez kojih jedno gradsko naselje ne može funkcionirati više nema. Građani moraju za sve izuzev osnovnih prehrambenih proizvoda ići van Grada, a po povratku se probijati kroz turiste i stolove. Tu je i problem parkinga koji još nije riješen, a i neće u dogledno vrijeme, upravo zato što je izostala planska politika. Mi planiramo deset godina unazad, umjesto 150 godina unaprijed. Nema plana koji kaže koliko smije biti suvenirnica, restorana, pizzerija, konoba, slastičarnica, prehrambenih prodavaonica, zanatlija, zlatara, prodavaonica odjeće, obuće itd. da bi postojala lojalna konkurencija. Iz toga razloga Grad je pretvoren u restoran sa suvenirima. Danas se može dobiti dozvola za otvaranje bilo koje djelatnosti bez obzira gdje se prostor nalazi i koja je to po redu jedna te ista djelatnost. Zato i imamo 43 suvenirnice i bezbroj restorana, kafića, pizzerija …, a samo tri prehrambene prodavaonice (od prijeratnih četrnaest) kojima se služe po potrebi i ugostitelji, a naravno i turisti. U tome treba tražiti razlog odlaska stanovništva, a ne u zovu novca, koji nije ni približan onim svotama koje se spominje u medijima.
Da Dubrovčani odsele na novu pustu hrid biste li tamo dozvolili ulaz turistima? Da li je protest bio usmjeren protiv turizma općenito ili protiv ovakve turističke politike koja se svodi na brojenje glava? Dubrovnik je grad koji živi od turizma i nema govora da je ovo protest protiv turizma. Ovo je bio protest protiv neplanske turističke politike. Ovaj performans, kao i oni prošlogodišnji, zapravo su turistička atrakcija kakvu bi Turistička zajednica trebala sama organizirati. U slučaju odlaska na pustu hrid i kada bismo izgradili isti Grad, imali bismo i Ljetne igre koje bi se održavale u Gradu na prirodnoj pozornici, i itekako bismo pazili na kulturu. Ne bismo dozvolili da nam djeca ne znaju Držića i Vojnovića, već bi odrastala uz njega. Osim cruisera koji su i ekološka opasnost jer unose nove organizme u ekosustav, još je jedna ekološka opasnost i golf teren. Mislite li da su projekti kao golf teren na Srđu samo još jedan sindrom loše politike ili uistinu mogu pripomoći razvoju? Cruiseri baš i nisu ekološka opasnost gledajući na donošenje novih organizama u ekosustav, ali postavlja se pitanje što rade sa otpadom. Ne bih se začudio da izbacuju dozvoljeni otpad i prije propisanog područja, a da to isto čine i sa onim nedozvoljenim. S vremena na vrijeme građani se žale da se na površini mora pojavi prljavština nakon što cruiser otplovi. Tko to uopće kontrolira? U vezi golf terena na Srđu - ukoliko postoji klijentela, kapital je taj koji odlučuje. Ekosustav? Koga briga.
Nepostojanje jasne turističke strategije je problem na državnoj razini. Prekrajanje prostornih planova, apartmanizacija, urbanizacija, ulaženje u ekološki štetne projekte bez jasne vizije… Kako ocjenjujete situaciju u Dubrovniku u odnosu na ostatak obale? Očigledno je da se ne zna što se hoće i to je u biti najveći problem. Uvjeren sam da bi netko drugi ubrao puno više novaca nego mi, a bez nekih većih ulaganja. Sve je izmišljeno, samo treba prekopijati. Što se tiče Dubrovnika promet je bio i ostao problem broj jedan . Još nije kasno i još ima vremena i mogućnosti da on bude riješen za dugo godina unaprijed ukoliko bude bilo snage oduprijeti se kapitalu koji ne priznaje budućnost, već samo trenutni profit. Turizam mijenja i prostor i ljude neosporno. Da li je moguće taj proces zaustaviti, preusmjeriti? Naravno da je moguće proces preusmjeriti i oblikovati, samo ako se hoće. Mi smo poznati po tome da stalno izmišljamo toplu vodu i da gledamo isključivo osobni interes. Planiranje postoji samo na papiru, a u praksi? Kakve akcije planirate za budućnost? U tijeku ljeta bit će sigurno još barem jedan performans, ovisno o situaciji, a nastavit ćemo i sa dobronamjernom kritikom ne bi li poboljšali kvalitetu života građana u Gradu. Za 19. rujna planiran je Internacionalni gusarski dan na Porporeli uz uvjet da svatko mora imati na sebi nekakav gusarski detalj.
