Dom, samo za odabrane

"Prvo što su mi rekli kad sam upisala fakultet u Osijeku jest da ne računam na studentski dom jer ga zbilja rijetki dobiju", rekla nam je studentica Andrea Krejči, pa potom nastavila: "Ako ne dobijem studentski dom, nemam gdje živjeti. Samohrana majka mi ne može priuštiti stan. Uz faks je jako teško raditi, a tu je i hrana i prijevoz. Nisam odustajala, poslala sam papire i čim su pristigli rezultati natječaja – razočarenje – nisam ga dobila".

Velik broj studenata ostaje bez smještaja u studentskom domu iz više razloga, od kojih su dva izrazito važna - socijalno neosjetljivi kriteriji Natječaja za smještaj i nedostatan broj kreveta na broj studenata koji za smještaj aplicirajuOna je jedna od velikog broja studentica i studenata kojima je zbog studiranja izvan mjesta prebivališta i nezavidne socio-ekonomske situacije smještaj u studentskom domu neophodan. No, velik broj studenata bez njega ostaje iz više razloga, od kojih su dva izrazito važna - socijalno neosjetljivi kriteriji Natječaja za smještaj i nedostatan broj kreveta na broj studenata koji za smještaj apliciraju.

Primjerice, od ukupno 1707 prijavljenih na natječaj 2017./18. u Osijeku, pravo na smještaj u dva studentska doma ostvarilo je tek 619 studenata. Mnogi se na natječaj i ne prijavljuju, unaprijed svjesni da unatoč teškoj financijskoj situaciji neće dobiti smještaj u domu.

Za neke od studenata u lošijoj materijalnoj poziciji smještaj u studentskom domu ključan je faktor kad odlučuju o studiranju izvan ili u mjestu prebivališta, a samim time i uvjet odabira fakulteta, pa budući studenti moraju svoje želje prilagođavati materijalnoj situaciji. Neostvarivanje prava na dom povlači za sobom skuplju opciju - podstanarstvo - što onda nerijetko znači i studentski posao (također zbog neadekvatne financijske potpore od strane države) kao uporište za rješavanje stambenog pitanja i ostvarivanje mogućnosti nastavka studiranja.

"Ujutro faks, popodne posao. Zanemari čovjek oboje podjednako jer ne zna čemu bi se više posvetio. Ako svu pažnju usmjerim na faks, dobit ću Za neke od studenata u lošijoj materijalnoj poziciji smještaj u studentskom domu ključan je faktor kad odlučuju o studiranju izvan ili u mjestu prebivališta, a samim time i uvjet odabira fakultetaotkaz i onda sam u banani. Ako svu pažnju posvetim poslu, onda faks pati, padam godinu, moram vraćati stipendiju. Život na vagi", ilustrirala je Andrea na vlastitom primjeru začarani krug u koji upadaju siromašniji studenti. Moraju raditi da bi si osigurali egzistenciju i platili sve troškove studiranja, zbog posla je prilično teško ostvariti poželjan uspjeh, a budući da kriteriji natječaja nisu prilagođeni socijalno ugroženim kategorijama, oni ne mogu ostvariti pravo na subvencionirani smještaj.

U narednim recima ponudit ćemo analizu Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na subvencionirano stanovanje, budući da je Pravilnik ključni dokument po kojemu možemo vidjeti problematične točke pri dodjeli subvencije za stanovanje. Do starijih primjeraka izrazito je teško doći jer nisu dostupni na službenim stranicama Studentskog centra, a niti smo dobili odgovore na naše upite, stoga ćemo se za potrebe ovog teksta usredotočiti na aktualni Pravilnik i one podatke do kojih smo došle.

Počnimo od mogućnosti ostvarivanja prava na smještaj – tko uopće ima pravo prijaviti se na Natječaj za smještaj? Prema aktualnom pravilniku, uvjeti za prijavu su status redovitog studenta, hrvatsko državljanstvo ili državljanstvo EU za strance prijavljene na stalnom boravku u RH, i naravno, studiranje izvan mjesta prebivališta. Pravo na prijavu na natječaj automatski nemaju izvanredni studenti – oko 25 posto studentske Budući da kriteriji natječaja nisu prilagođeni socijalno ugroženim kategorijama, oni ne mogu ostvariti pravo na subvencionirani smještajpopulacije inače zakinuto za većinu studentskih prava, što za njih znači puno veće financijsko opterećenje. Asistenti i znanstveni novaci također ne mogu ostvariti pravo na subvencionirani smještaj.

Nadalje, budući da bolonjski sustav obrazovanja forsira što brže završavanje fakulteta, pa tako diktira i uvjete natječaja, pravo na prijavu nemaju niti oni studenti koji su, iz bilo kojih razloga, ispali izvan stroge sheme bolonjskog programa – ako su, recimo, mijenjali studij dva puta, ako istu razinu studija upisuju drugi put ili ako upisuju mirovanje godine. Pravo na smještaj nemaju ni studenti koji su skupili manje od 18 ECTS bodova u prethodnoj akademskoj godini ni oni koji imaju manje od 40 ECTS bodova prosječno u prethodnim godinama studiranja. Ovdje dolazimo do jednog od glavnih problema bolonjskog sustava obrazovanja – konvertiranja znanja u ECTS bodove i forsiranja što bržeg polaganja ispita i prikupljanja ECTS bodova.Pravo na prijavu na natječaj automatski nemaju izvanredni studenti – oko 25 posto studentske populacije inače zakinuto za većinu studentskih prava, što za njih znači puno veće financijsko opterećenje

Iako bi u teoriji jedan ECTS bod trebao svuda važiti za opterećenje od 25 do 30 sati, u praksi težina nekog kolegija i vrijeme potrebno za odradu pripadajućih mu zadataka variraju od fakulteta do fakulteta (ponegdje od odsjeka do odsjeka), od kolegija do kolegija. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, primjerice, postoji kolegij medicinski engleski koji “vrijedi" 0 ECTS-a zato što po silabusu njegovo opterećenje iznosi “samo" 20 sati, ali u tih 20 sati nije uračunato vrijeme potrebno za odradu zadataka kolegija, što znači da studenti imaju obavezu kolegij odslušati i moraju ispuniti sve uvjete koje su istim propisane za de facto nula ECTS bodova. Više vremena za odradu takvih zadataka imaju ekonomski situiraniji studenti, stoga iz trke ispadaju svi oni koji nisu, prema zahtjevima Bolonje, dovoljno efikasni.

Ispunili smo uvjete za prijavu, sada je potrebno uhvatiti se u koštac s kriterijima Natječaja. Najprije se dodjeljuje izravan smještaj po kriteriju izvrsnosti, koji obuhvaća samo "najbolje", tj. one koje sustav definira kao najbolje – buduće studente koji imaju prosjek 5.0 tijekom svih razreda srednjoškolskog obrazovanja te studente već upisane u 1. godinu studija i u više godine studija koji imaju prosjek 4,5 i 55 i više ECTS-a Adekvatan smještaj preduvjet je uspješnog studiranja, a ovakvi kriteriji Natječaja traže obrnuto pa smještaj u studentskom domu dolazi kao nagrada za izvrsnostprosječno u prethodnim godinama studiranja. Kod kriterija izvrsnosti potrebno je naglasiti tezu koju je Andrea s početka ilustrirala – adekvatan smještaj preduvjet je uspješnog studiranja, a ovakvi kriteriji Natječaja traže obrnuto pa smještaj u studentskom domu dolazi kao nagrada za izvrsnost.

Osim za izvrsnost, izravan smještaj dodjeljuje se u čak tri "braniteljske" kategorije, (djeca smrtno stradalih branitelja iz Domovinskog rata, djeca HRVI, stipendisti Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata), uz ispunjene uvjete po ECTS bodovima. Tek nakon toga dolaze na red neke vrlo ugrožene kategorije, poput studenata kojima su umrla oba roditelja ili studenata djece razvedenih roditelja kojima je preminuo roditelj kod kojega su živjeli.

Oni koji ne mogu dobiti dom izravnim putem skupljaju bodove, najprije preko prosjeka vlastitih ocjena podijeljenog s prosjekom fakulteta, koji se zatim množi s 1000. U Pravilniku postoji i stavka po kojoj se bodovi za prosjek umanjuju ovisno o broju skupljenih ECTS-a – po 10 posto za svakih pet bodova manje računajući od 55 – a mogu biti umanjeni i do 40 posto. Dakle, ne samo što sustav odmah u startu oduzima prednost onima koji nemaju dovoljno bodova, ne pitajući za razloge, on ih još i kažnjava.

Osim toga, prosjek je vrlo individualna kategorija, a često se i unutar istog fakulteta razlikuje od smjera do smjera. Uzmimo za primjer Ne samo što sustav odmah u startu oduzima prednost onima koji nemaju dovoljno bodova, ne pitajući za razloge, on ih još i kažnjavaPrirodoslovno-matematički fakultet. Naime, jedna je studentica na društvenoj mreži komentirala da se realan prosjek studenta matematike vrti između 2,8 i 3,2, a prosjek cijelog PMF-a na preddiplomskom studiju iznosi 3,735 i 4,117 na diplomskom studiju. Time su studenti određenih smjerova na PMF-u (ali i drugim fakultetima) očito zakinuti budući da se u izračun prosjeka ne uzimaju specifičnost i težina pojedinih studija, već se uzima srednji prosjek fakulteta.

Druga veća kategorija dodjele bodova su bodovi po socijalnom statusu. Prvi apsurd u ovoj kategoriji jest to što izravan smještaj mogu dobiti samo oni koji, kako smo gore spomenule, pripadaju najugroženijim kategorijama. Izravan smještaj ne mogu dobiti, recimo, oni koji imaju prosječan mjesečni prihod manji od 500 kuna po članu kućanstva, već se taj prihod boduje. U konkretnom slučaju radi se o 750 bodova koji sami po sebi nisu dovoljni da bi student ostvario pravo na dom, budući da je prag uglavnom oko 1400 bodova (godine 2017./'18 1385 bodova). Naravno, vrlo čest komentar koji uglavnom dolazi iz usta ekonomski situiranijih jest da samo treba učiti i preko prosjeka nadoknaditi ostale bodove.

"Zar se mora biti jad i bijeda i imati puno braće i sestara da bi se upalo u dom?"Kad uzmemo u obzir ostale već istaknute argumente – prosjek kao relativnu kategoriju, adekvatan smještaj kao jedan od preduvjeta za uspješan studij – jasno je da je pravo na dom poprilično teško ostvariti onim najugroženijima. Kod računanja prosječnih prihoda dolazi i do dodatnih apsurda pa studenti gube bodove ako imaju, npr. 12 kuna manje nego što bi smjeli, jer tada pripadaju u višu kategoriju.

"Zar se mora biti jad i bijeda i imati puno braće i sestara da bi se upalo u dom?", zapitala se jedna studentica. Kako sada stvari stoje, tako mora biti, jer su prosječni mjesečni prihodi i bodovi za braću i sestre na školovanju jedine stavke po kojima zapravo redovan, prosječan student može dobiti bodove, ako nema razvedene roditelje, roditelje s tjelesnim oštećenjem od 100 posto, malodobno dijete, ako nije student invalid itd., što sve ipak spada u rjeđe slučajeve.

Za primjer možemo uzeti studenta koji ima visok prosjek, npr. 4,8, dok je prosjek njegovog fakulteta recimo 3,8 – kad se izračunaju bodovi ispada da student ima oko 1263 boda što je nedovoljno da bi prešao prag za dodjelu smještaja. 

Iz svega navedenog proizlazi da se dodatni bodovi dodjeljuju za sve osim za materijalnu ugroženost – postoje još bodovi na temelju uspjeha u Kriteriji za dobivanje mjesta u domu prate zahtjeve efikasnosti dominantne neoliberalne politike i ne uzimaju u obzir klasnu determiniranost obrazovnog sustavastudiju koje stječu samo oni koji imaju više od 55 ECTS bodova prosječno u prethodnim godinama studija, bodovi za osvajanje nagrada i uspjeh u srednjoškolskom obrazovanju, bodovi za deficitarna zanimanja te za studente hrvatske branitelje, studente djecu hrvatskih branitelja i studente djecu stradalih pirotehničara, koji ne ostvaruju pravo na izravan smještaj u studentskom domu.

Sve što smo do sada naveli ukazuje da kriteriji za dobivanje mjesta u domu prate zahtjeve efikasnosti dominantne neoliberalne politike i ne uzimaju u obzir klasnu determiniranost obrazovnog sustava. Istraživanje Eurostudent nudi potvrdu ove teze: 16 posto studenata sveučilišnih studija smješteno je u studentske domove, dok je udio studenata stručnih studija zanemariv (tek 3 posto). Udio studenata kojima barem jedan roditelj ima tercijarno obrazovanje znatno je viši među studentima sveučilišnih studija (51 posto) u usporedbi sa studentima stručnih studija (31 posto), što znači da su šanse za pristup visokom obrazovanju daleko više za studente obrazovanijih roditelja nego za studente čiji su roditelji završili samo osnovnoškolsko obrazovanje ili trogodišnju srednju školu.

Zanimljivo je također da prosječni troškovi smještaja izvanrednim studentima nisu gotovo ništa veći nego redovitim studentima koji plaćaju školarinu - što ukazuje da subvencioniranje smještaja efektivno zahvaća samo manjinu studenata - i to uglavnom one koji su iskazali dovoljnu izvrsnost da studiraju bez plaćanja školarine. Stoga možemo zaključiti da je Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na smještaj samo jedan od mehanizama kojima se produbljuju klasne razlike među učeničkom i studentskom populacijom.

Prosječni troškovi smještaja izvanrednim studentima nisu gotovo ništa veći nego redovitim studentima koji plaćaju školarinu - što ukazuje da subvencioniranje smještaja efektivno zahvaća samo manjinu studenata - i to uglavnom one koji su iskazali dovoljnu izvrsnost da studiraju bez plaćanja školarineSocijalna neosjetljivost obrazovnog sustava i prateće mreže mehanizama koji bi trebali biti potpora studentima (stipendije, subvencionirani smještaj i prehrana) ogleda se na mnogim primjerima. Prema Eurostatovim podacima, tek 11 posto hrvatskih studenata smješteno je u studentske domove. Ovo je relativno nizak postotak ako podatke usporedimo s, recimo, onima u Estoniji, Bugarskoj, Nizozemskoj i Češkoj gdje je petina studenata smještena u studentskim domovima (EUROSTUDENT 2005-2008: 74), stoga nema sumnje da je potrebno više novca uložiti u obrazovanje i studentski smještaj.

No, kada pogledamo činjenicu da se Hrvatska po ulaganju u znanost nalazi tek na 20. mjestu u Europskoj uniji (494 eura prosječno po stanovniku) i kada vidimo neke, blago rečeno, socijalno neosjetljive poteze poput obnove domova tijekom akademske godine 2015./2016. kada se većina studenata našla praktički na ulici, kao i značajnog poskupljenja cijene smještaja koje je uslijedilo, te pokušaj iz 2015. da se studentski prihodi preko Student Servisa računaju kao prihodi kućanstva, postaje jasno da je jedina stvar koju možemo očekivati daljnje urušavanje studentskih prava.

Socijalna neosjetljivost ogleda se i na primjeru ljetnog smještaja, kad studenti ne mogu boraviti u domu, osim ako ne plate "ljetnu" cijenu, poprilično veću od redovne cijene smještaja. To također stvara problem studentima koji studiraju izvan mjesta prebivališta, a htjeli bi ostati u gradu studiranja kako bi nešto preko ljeta zaradili ili kako bi kvalitetno pripremili ispite preostale za jesenski rok. 

Sve ovo ukazuje na činjenicu kolikom je broju potencijalnih i postojećih studenata već u startu ograničen, tj. otežan ulaz u visoko obrazovanje. Pristup subvencioniranom smještaju samo je jedan od pokazatelja. Kada u obzir uzmemo malen broj studenata koji uspiju ostvariti subvencionirani smještaj i sustav stipendiranja u kojemu studenti stipendije za tekuću akademsku godinu dobivaju kad je godina već dobrano odmakla te koji je također više usmjeren na izvrsnost nego na socio-ekonomske aspekte, postaje jasno da je potrebna potpuna preozbrazba i jače financiranje studentskog standarda. 

Dok do toga ne dođe uvođenje mjera poput omogućavanja ljetnog smještaja po uobičajenim cijenama i mijenjanje Pravilnika da obuhvaća veći broj socijalnog ugroženih studenata bit će tek korak u pravom smjeru.