Broj izbjeglica koji su prošli Hrvatskom u par tjedana premašio je 120 tisuća. Razdrmali su predizbornu učmalost, uzburkali međudržavne tenzije među najdražim neprijateljima, izazvali brdo gnoja iz ustiju finih i pristojnih građana te političara. Ipak, sve u svemu pokazali smo da ih možemo kao ljude vidjeti, prihvatiti, pomoći, zbrinuti i – ispratiti. Sustav se nekako uspostavio, uključile su se ne samo humanitarne već i civilne, mirovne i ine udruge. Nakon početnog uzbuđenja svi smo se pomalo navikli. Nisam siguran koliko ima takta uspoređivati situaciju s ljetom 1991. Tada se Izbjeglice, nisu li oni tumor? Ne, oni su lijek. Generičko ime: Ustani iz kaučaratovalo na istoku Hrvatske a ostatak je, iako zabrinut, čekao da to prođe. Pa nije prošlo, već je eskaliralo. Kako bi eskalacija izgledala danas, dolaskom kolona nesretnika?
U Beogradu su već tjednima u samom centru grada. Kada ćemo tome svjedočiti u Zagrebu? Ili nećemo uopće? Tko će to spriječiti? Ostavimo po strani cijelu – bitnu - diskusiju o “sprečavanju” no priznajmo da nam ideja nije mrska. Dakle tko? Policija, vojska ili Glavaševi crnokošuljaši?
U zemlji koja se u četrdesetima i devedesetima od fašizma (o)branila, stižemo ubrzanim korakom do zemlje koja za fašizmom kao rješenjem posiže.
Tko ne vjeruje da je i to moguće, nek se zapita da li je očekivao ovu rijeku ljudi pred par mjeseci?
Da, svašta se izdešavalo proteklih mjeseci čak tjedana.
Rusija je otvoreno ušla u rat u Siriji, gotovo u hollywoodskom stilu. Superbrzim avionima kako bismo im se divili, jer letenje tome služi. Kao fina publika popratili smo sa zanimanjem, a ne zgražanjem vijest da Rusi razmišljaju poslati 150 tisuća vojnika u Siriju. Odluka koja nas tjera da čitamo analize i psihoanalize Putina, interesnih zona, odmaka od Ukrajine, uloge Saudijaca, izvoza oružja.
Svijet, sadašnjost, naši nam se životi mjenjaju pred očima. Primat ćemo izbjeglice toliko dugo dok ih Njemačka bude primala, dok su samo u tranzitu – trenutna je politička mantra, nada da stvari neće krenuti još lošije, izbjegavanje pogleda unaprijed.
Njemačka kao rješenje. Njemačka koju mnogi od nas gotovo pa poistovjećuju sa snažnim simbolom – VW. Volkswagen. Koji će se možda raspasti. Ne zato jer je lagao već zato jer je laganje u sustav ugradio te puno previše novca drugima sa stola pokupio. Kazna slijedi.
Kada ćemo odrasti, naučiti da rješenja ne tražimo u drugima?
Situacija jeste jako loša već dugo, samo što mi to nismo htjeli gledati. Sada nam predstava stiže ne kao film, već kao živo kazalište. Ni ne primjećujemo da više nismo publika već glumci. Zbunjeni, uvrijeđeni, gnjevni, uplašeni – no akteri. Nisu nam dali scenario da pročitamo, predstava se ubrzava, sve je manje predvidljiva, naše uloge su sve manje sporedne.
Nije dovoljno samo lajkati, treba iz kauča ustati. U pravu je Nedžad Biberović kad to govori. Zna jer je ustao, otrgnuo se najvećem neprijatelju Ići će drugim putevima, ili će se privrememo zaustaviti u prihvatnim logorima. No to samo znači da će simptomi opake bolesti biti privremeno nama manje vidljivinaše zapadne civilizacije (ako tako nešto postoji) – komoditetu.
Ustale su mnoge udruge u Hrvatskoj ali i u svim zemljama. Namjerno kažem udruge, a ne građani, jer od građana me to nije začudilo. No svijet udruga, nevladinog sektora, godinama se disciplinira, zakonski regulira, ukalupljuje, usmjerava administriranju, a ne promjeni stanja. Zato jesam ponosan kad otvorim “Svi smo mi djeca ovog Svijeta – Kako s učenicima razgovarati o izbjegličkoj krizi”, sjajni, još vrući priručnik Foruma za slobodu odgoja.
Odgovor na izbjegličku krizu (neću se sporiti s terminom iako je jasno da su izbjeglice posljedica, a ne uzrok problema) odgovor je svih odgovora. Kako se danas postavimo – takvi smo. Takav sam. Takva si. Ne radi se o humanitarnoj katastrofi pri čemu usko mislimo na milijune izbjeglica, raseljenih nesretnika. Radi se o humanitarnoj katastrofi koja pogađa stotine milijuna ljudi koji pristojno žive, a čije su reakcije od (bad guys) podrške podizanju ograda, zidova, vojski na granicama do (good guys) sjedenja u kauču i gledanja sa simpatijama na danonoćni rad prihvatnih službi, volontera, aktivnih građana.
On 07.10.2015 14:08, iva marcetic wrote:
Dragi suradnici i suradnice,
u posljednja dva dana je u Hrvatsku ušlo oko 13 000 izbjeglica. Možemo primjetiti da se prosjek lagano povećava sa dosadašnjih 4-5 tisuća, na 6 do 7 tisuća po danu.
Transport ljudi prema i iz kampa teče neprekidno i zasad neometano.
Noći su još uvijek koliko toliko tople, no očekuje se kiša i zbog toga se kamp ubrzano mijenja i priprema za nove uvjete.
Inicijativa je u utorak imala smjenu volontera i koordinacije, redovito smo na jutarnjim sastancima na kojima koordiniramo aktivnosti sa ostalim organizacijama. Danas smo saznali da Doktori bez granica (MSF) odlaze i od utorka više neće biti u kampu. Njihove aktivnosti preuzima ministarstvo zdravlja. Tu će se trebati dodatno potruditi oko koordinacije volontera i komunikacije, budući da, za razliku od MSFa, min. zdravlja nema praksu ulaska među ljude i nuđenja liječničke pomoći.
Uskoro u kamp dolazi novih 104 volontera preko javnih radova, a u koordinaciji smo s Volonterskim centrom Osijek kojem ćemo pomoći pri edukaciji ovako velikog broja volontera.
Naglašavamo da naši volonteri i koordinatori pomažu pri raznovrsnim poslovima u kampu, ali i surađuju kako bi se usustavile bolje i efikasnije prakse pružanja pomoći i odnosa prema ljudima. Kamp se svakim danom mijenja i svi skupa uče i rade na tome.
Što se tiče pomoći - pozivamo na donacije tople robe i cipela, pogotovo muških brojeva. Ukoliko želite da se pomoć koju ste skupili što prije distribuira - obavezno je sortirati po broju, spolu i vrsti robe u uredno složene kutije sa natpisom. U suprotnom roba odlazi u skladište i potrebno je jako puno vremena da se pravilno sortira i dođe tamo gdje je potrebno.
Podsjećamo da je danas u Booksi podjela knjiga uz simboličnu donaciju od 10kn po knjizi. Sve donacije odlaze za rad inicijative, prijevoz i smještaj volontera, kao i donacija koje još uvijek imamo.
Uskoro vas obavijestimo o ostalim benefitima u organiziaciji članica inicijative.
Podsjećamo da će se sutra u Luxembourgu održati sastanak Vijeća za unutarnje poslove EU i konferencija o balkanskoj ruti ministara unutarnjih poslova zemalja članica EU i zemalja na istočno-mediteranskoj i balkanskoj izbjegličkoj ruti. Tim povodom, inicijativa Dobrodošli! organizira press konferenciju spočetkom u 10:30 ispred kampa u Opatovcu. Ovim povodom ćemo još jednom poručiti i apelirati da je siguran i zaštićen put za izbjeglicce jedino moguće rješenje i da zadržavanje ljudi protiv njihove volje u kampovima na rubovima EU predstavljaju novu dimenziju humanitarne krize dugoročnih posljedica.
i dalje Solidarno i srdačno,
Iva , Inciijativa Dobrodošli!
Ovo neće prestati.
Nije jasno? Dakle ponovo: Ovo neće prestati.
Dotok ljudi iz država uništenih ratovima, ekonomskim iskorištavanjima, korupcijom, stranačkim vojskama možda i prestane, bar na neko vrijeme. Ići će drugim putevima, ili će se privrememo zaustaviti u prihvatnim logorima. No to samo znači da će simptomi opake bolesti biti privremeno Primat ćemo izbjeglice toliko dugo dok ih Njemačka bude primala, dok su samo u tranzitu – trenutna je politička mantranama manje vidljivi.
Smanjit će nam se možda glavobolja. Dotle će rak nastaviti bujati.
Tumor koji se zove – Nije me briga.
Nije me briga za ljude u nevolji. Nije me briga što osuđeni ratni zločinac uvježbava uniformirane mladiće. Nije me briga što nam na izbore izlaze ljudi koji ne mogu poštenu rečenicu složiti. Nije me briga što se ono malo borbe protiv korupcije u Hrvatskoj rastače sada takozvanim pravnim sredstvima. Nije me briga što su učiteljima moje djece male plaće. Nije me briga što su američki avioni bombardirali bolnicu Liječnika bez granica.
To je tumor. Zloćudni tumor. Nemogućnost povezivanja uzroka i posljedica.
A izbjeglice, nisu li oni tumor? Ne, oni su lijek. Generičko ime: Ustani iz kauča.
