Sve to može se ostvariti kroz zadruge koje, unatoč financijskoj krizi, ne samo da otvaraju nova radna mjesta, već su i njihovi zaposlenici mnogo zadovoljniji i sigurniji.
"Radeći kao konzultant za strane banke, bio sam izrazito frustriran svojim poslom jer su banke koje sam savjetovao radile stvari koje ni približno nisu slične onome što osobno smatram korisnim za zajednicu. Taj nesklad, odnosno, s jedne strane glamur institucija koje ganjaju profit i potiču raskošan život svojih zaposlenika, a s druge strane njihovo nezadovoljavanje potreba običnih građana, potaknulo me da razmišljam kako bi se to moglo promijeniti. Svi ljudi koji su sada dio tima 'Ebanke', oni koji su nam se naknadno priključili i oni koje će nam se tek priključiti, razmišljaju na sličnom tragu", objašnjava Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etično financiranje. Riječ je o subjektu koji će uskoro inicirati pokretanje "Ebanke", prve etične banke u Hrvatskoj, koja je posljednjih tjedana privukla veliku pažnju javnosti. Tim povodom razgovarali smo s Jerasom, koji za "H-Alter" govori o principima etičnog bankarstva, zadrugarstva i ekonomske demokracije te uslugama koje će "Ebanka" nuditi građanima i građankama.
Tijekom predstavljanja Ebanke ste u nekoliko navrata istaknuli da je europska praksa pokazala kako tijekom krize raste povjerenje građana u etične banke, zbog čega one bilježe rast u poslovanju. Kako objašnjavate taj trend?
Demokracija je vrlo često paravan ili površna floskula iz koje se skriva čitav niz društvenih procesa koji uopće nisu demokratski. U većini slučajeva još uvijek se nije uspjela proširiti s političke na ekonomsku sferu
Građani su zbog aktualne situacije počeli razmišljati zbog čega je uopće došlo do krize i što je pogrešno u postojećem sustavu. Pokazalo se da su se prije krize ljudi našli u svojevrsnom potrošačkom zanosu jer su imali lagan pristup kreditima i naizgled bolje materijalne mogućnosti, ali je svejedno postojala frustracija što se ta prividna materijalna dobrobit nije odražavala na kvalitetu njihovog života. Primjerice, 2007. godine, neposredno prije početka aktualne krize, naftne kompanije su zbog cijene nafte, koja je dosezala i 150 dolara po barelu, jako dobro poslovale pa je Shell pitao svoje zaposlenike na koji način žele biti nagrađeni zbog adekvatnog profita kompanije. Ponuđene su im tri opcije: nagrada u vidu kupnje skupog predmeta, kao što je laptop ili čak automobil, zatim novčana povišica i povećanje fonda dana koje mogu koristi za godišnji odmor. U Nizozemskoj, gdje sam tada živio, 85 posto zaposlenika odabralo je produženje godišnjeg odmora. To je samo jedna ilustracija koji pokazuje da ekonomski rast iznad određene razine nije praćen povećanjem kvalitete života.
Pokazalo se i da je socijalna nejednakost rasla i prije krize, odnosno da je u velikim korporacijama najveći dio kolača dobivao vrlo mali broj ljudi. Uvođenjem mjera štednje i spašavanjem komercijalnih banaka javnim novcem, cijela kulisa koja je godinama uljepšavala sustav postavljen na krivim nogama, najednom je pala. Tada su građani počeli preispitivati postojeću situaciju, a budući da su se komercijalne banke tijekom financijske krize našle u fokusu, shvatili su da na njima leži dobar dio krivnje. Etične banke su tada počele doživljavati svoju afirmaciju, jer je velik broj ljudi prepoznao njihove vrijednosti koje su bliske onima zastupljenima u društvenom poduzetništvu i zadrugarstvu, odnosno stavljanju u fokus ljudskih potreba, solidarnosti, ravnopravnosti i brige za okoliš.
Odakle ideja za pokretanje prve etične banke u Hrvatskoj?
"Ebanka" želi sudjelovati u dobiti profitnih poduzeća, od toga zarađivati i potom zarađeni prinos reinvestirati
Radeći kao konzultant za strane banke, bio sam izrazito frustriran svojim poslom jer su banke koje sam savjetovao radile stvari koje ni približno nisu slične onome što osobno smatram korisnim za zajednicu. Taj nesklad, odnosno, s jedne strane glamur institucija koje ganjaju profit i potiču raskošan život svojih zaposlenika, a s druge strane njihovo nezadovoljavanje potreba običnih građana, potaknulo me da razmišljam kako bi se to moglo promijeniti. Svi ljudi koji su sada dio tima Ebanke, oni koji su nam se naknadno priključili i oni koje će nam se tek priključiti, razmišljaju na sličnom tragu. Primjerice, Krešimir Prevendar, jedan od kolega iz tima koji je radio u hrvatskoj komercijalnoj banci, prošao je sličan proces. Bio je frustriran jer nije mogao pomoći običnim ljudima pa je odlučio dati otkaz i posvetiti se stvaranju fonda za pomoć subjektima koji nisu zanimljivi komercijalnim bankama. Kada smo se prvi put susreli, shvatili smo da razmišljamo na sličan način, a uskoro smo upoznali i druge pojedince kojima se svidjela ideja. Naša ideja nije nova, etično bankarstvo temelji se na tradicionalnim bankarskim principima iz kojih je većina današnjih banaka izrasla, već je samo u dobrom trenutku artikulirala razmišljanje velikog broja ljudi.
Ebanka je naišla na dobre reakcije u Hrvatskoj, štoviše počele su se javljati inicijative za pokretanjem sličnih institucija. Tako je Udruga Život, koja okuplja poljoprivrednike i akademsku zajednicu, uputila Vladi i Saboru prijedlog za osnivanje Fonda za razvoj OPG-ova, iz kojeg bi se danas-sutra iznjedrila poljoprivredna banka. Smatrate li da je dobro da postoji više takvih inicijativa ili bi za početak bilo pametnije energiju usmjeriti na kreiranje samo jedne banke?
Mislim da je odlično što takve ideje postoje, štoviše, dio naših suradnika smatra da će u bliskoj budućnosti sve banke funkcionirati na sličnim principima za koje se mi zalažemo. Mislim da ne može biti štete ukoliko se pojavi više takvih banaka, no pitanje je koliko se u okviru trenutnih hrvatskih financijskih mogućnosti može ostvariti takvo nešto. Zbog toga platforma Ebanke nastoji biti maksimalno inkluzivna, odnosno, ona želi prepoznati potrebe različitih grupa. Čini mi se da bi se potrebe OPG-ova mogle ostvariti unutar Ebanke, međutim, ukoliko inicijatori žele krenuti u vlastiti projekt i za to imaju opravdane razloge, kapacitete i financijske mogućnosti, ne smatram to konkurencijom. Štoviše, mi smo im spremni pružiti pomoć. Uostalom, cijeli bankarski model Ebanke, uključujući software i metodologiju proračuna rizika, namjeravamo ponuditi po modelu otvorenog koda svima koji žele pokrenuti financijsku instituciju koja dijeli ista načela. Već sada u Sloveniji postoji slična inicijativa koja je preuzela naš model rada.
Ebanka se trenutno nalazi u procesu dobivanja licence pred Hrvatskom narodnom bankom, za što je potreban početni ulog od 40 milijuna kuna. Na koji način planirate prikupiti sredstva?
Ako banka sudjeluje u projektu, njoj je u interesu da on uspije i ostvari profit. Banka je u tom slučaju partner, a ne entitet koji se unaprijed osigura bez posljedica u poslovanju
U dijelu javnosti se pojavio pogrešan dojam da se Ebanka već nalazi u procesu registracije pred HNB-om, a to nije istina. Čak je bilo ljudi koji su nas ogorčeno nazivali i pitali zašto nas HNB gnjavi s izdavanjem licence. Sam proces je dug i da bi se ishodila licenca trebaju postojati preduvjeti, odnosno potrebno je osnovati pravnu osobu, a u našem slučaju to je zadruga koja se još uvijek nalazi u procesu upisa u registar. Za dva tjedna nas Federacija etičnih banaka Europe prima u članstvo, što je jedan od koraka kojeg smo htjeli ostvariti prije ulaska u proces licenciranja, a u kojeg ćemo krenuti najvjerojatnije u lipnju. Što se tiče prikupljanja sredstava za licenciranje, odnosno minimalnog zakonskog uvjeta od 40 milijuna kuna, odaziv je izuzetno dobar. Već sada među formalnim članovima zadruge imamo uspješnih firmi i organizacija koje barataju višemilijunskim iznosima. Kada su građani nakon pokretanja zadruge vidjeli da priča postaje formalna, zabilježili smo još veći interes. Sigurni smo da neće biti problema prilikom prikupljanja minimalnog temeljnog kapitala, štoviše, čini se da će on biti znatno veći od 40 milijuna kuna.
Banci će se moći priključiti i privatni subjekti pri čemu će se poticati štednja, a ne kreditiranje. Zašto?
Cijela poanta je u drugačijoj raspodjeli profita - etična banka ga ne želi pospremiti u džepove malog broja pojedinaca, već reinvestirati u zajednicu
U ekonomskoj teoriji postoje različiti pristupi pitanju kreditiranja. Nažalost, komercijalne banke potiču pristup kojim se kreditiranjem, odnosno nepostojećim novcem, stvara potrošnja. Međutim, mi vjerujemo da je to potpuno pogrešan put. Kreditiranje bi trebalo biti usmjereno u stvaranje nove realne vrijednosti, odnosno smatramo da davanje kredita ima smisla jedino proizvodnim etnitetima koji mogu ostvariti novu dodanu vrijednost, a tijekom tog procesa se zapošljavaju ljudi, koji, ako su plaćeni na pravilan način, također mogu koristiti novonastalu vrijednost. Pokazuje se da kreditiranje potrošnje kreira neku vrstu proizvodnje, ali to je krug koji cijelo vrijeme samo gomila dug koji se nikad neće moći vratiti. Zbog toga se događa da ljudi koji bi trebali stimulirati potrošnju zapravo to ne mogu činiti jer su i sami psihološki opterećeni vlastitim dugom. U modelu za koji se mi zalažemo promovira se ostvarivanje potreba kroz štednju. Dakako, riječ je o neelementarnim potrebama, budući da se ostvarivanje osnovnih potreba, kao što su smještaj, hrana, zdravstvo i obrazovanje danas naplaćuju, pa mora postojati financijska mogućnost njihovog kreditiranja.
Hoće li Ebanka kreditirati navedene osnovne potrebe?
Neće postojati mogućnost podizanja nenamjenskih potrošačkih kredita, ali će biti moguće podignuti kredit za kupnju nekretnine za život. Pri tome će se poticati kupnja energetski održivih objekata koji sami sebe mogu isplatiti kroz proizvodnju energije, a ako je riječ o selu, poticat će se izgradnja objekata koji integriraju što veći set ljudskih potreba kao što je proizvodnja ekološke hrane, energije i zbrinjavanje otpada. Postojat će i mogućnost podizanja kredita za kupnju proizvoda potrebnih za osnovni život kao što su različiti strojevi i prijevozna sredstva, a bit će zastupljene i potrebe iz sfere obrazovanja i zdravlja.
Vlada je najavila moguće oporezivanje štednje. Iako se još ne zna o kakvim se točno štednjama radi, mislite li da bi vas takva najava mogla omesti u poslovanju?
Ukoliko će cilj zakonodavstva biti aktiviranje novca koji nije u funkciji proizvodnje, odnosno ukoliko će se oporezivati samo one subjekte koji posjeduju vrlo velike iznose, a koje ne investiraju u ništa, onda je to u skladu s načelima za što se zalaže i Etična banka. A ukoliko će se odluka odnositi na financiranje bilo kakve štednje, onda će nastati problem jer će se obične građane prisiliti na podizanje kredita za ostvarivanje najosnovnijih potreba, što nije dobro za Etičnu banku, ali ni za državu.
Uz činjenicu da neće moći ulaziti u minus, građani će prilikom pristupanja banci morati dati ulog u iznosu od 2 500 kuna. Zbog toga su se na račun Ebanke mogle čuti kritike kako je riječ o instituciji koja pruža usluge srednjoj klasi koja u Hrvatskoj gotovo više i da ne postoji.
S ulogom od 2 500 kuna Etična banka želi potaknuti ljude na proces razmišljanja i participiranje u radu banke. Ukoliko bi se bilo tko mogao priključiti banci, vjerujem da dosta ljudi ne bi razmišljalo u što se točno upušta, već bi im na pameti samo bili povoljniji krediti i bolji uvjeti štednje
Riječ je o krivoj percepciji. S ulogom od 2 500 kuna Etična banka želi potaknuti ljude na proces razmišljanja i participiranje u radu banke. Ukoliko bi se bilo tko mogao priključiti banci, vjerujem da dosta ljudi ne bi razmišljalo u što se točno upušta, već bi im na pameti samo bili povoljniji krediti i bolji uvjeti štednje. Postavlja se pitanje što je s onima koji sve to razumiju i podupiru načela etičnog bankarstva, a nemaju sredstava za početni ulog. Zbog takve situacije smo u naš rad ugradili odredbu prema kojoj će se pojedincima koji nemaju sredstva ponuditi opcija periodične otplate uloga. Jedna od usluga koja će im se nuditi je i savjetovanje za upravljanje osobnim financijama, pri čemu će Etična banka poticati osnivanje društvenih poduzeća koja bi mogla zapošljavati osobe koje se nalaze na marginama društva. Dakle, banka će uz pomoć partnera kroz nefinancijske programe pokušati pronaći put kojim će se takvim pojedincima pomoći oko rješavanja teške financijske situacije.
Mnoge zbunjuje i sam način financiranja banke. S jedne strane se građanima jamče velike kamate na štednju, a društvenim poduzetnicima i zadrugama podizanje kredita uz niske kamate.
Interes sudjelovanja profitnih i neprofitnih organizacija i pojedinaca u Ebanci nije jednak. Budući da će se poduzećima jamčiti ušteda u poslovanju, Ebanka im neće davati kamate na postojeće depozite. Oni će, ukoliko kreću u nove projekte, dobiti kamatu koja će biti više postotaka manja od one koja im se pripisuje u komercijalnim bankama. Također, nudit će im se poslovno savjetovanje i povezivanje s drugim poduzećima. S druge strane, neprofitnim entitetima banka će pristupiti na prilagođen način, odnosno, tražit će pokrivanje samo osnovnih troškova poslovanja, a kod pojedinaca će se poticati već spomenuta štednja. Gdje je tu novac? Zamislimo poduzeće koje ima milijun kuna i pojedinca koji ima sto kuna u banci. Kada bi banka, kao što je to slučaj u komercijalnom svijetu, isplaćivala kamatu od tri posto na štednju, onda bi se njima isplatilo 30 tisuća i tri kune, međutim, u ovom slučaju poduzeće ne dobiva ništa, a pojedinac u teoriji može dobiti 30 tisuća i tri kune kamata. Naravno, nikad neće postojati takav omjer, ali to je princip ne kojem banka želi raditi. Također, Ebanka želi sudjelovati u dobiti profitnih poduzeća, od toga zarađivati i potom zarađeni prinos reinvestirati.
Iznos će unaprijed biti dogovoren?
Neće postojati mogućnost podizanja nenamjenskih potrošačkih kredita, ali će biti moguće podignuti kredit za kupnju nekretnine za život
Tako je. Riječ je o fer podjeli rizika. Naime, ako banka sudjeluje u projektu, njoj je u interesu da on uspije i ostvari profit. Banka je u tom slučaju partner, a ne entitet koji se unaprijed osigura bez posljedica u poslovanju. Također, u javnosti se pojavila percepcija da etične banke ne trče za profitom. To je u jednu ruku točno jer im profit nije primarni cilj, ali to su banke koje su u praksi itekako profitabilne. One su prije krize bile jednako rentabilne kao i komercijalne, a sada su postale i profitabilnije. Cijela poanta je u drugačijoj raspodjeli profita - etična banka ga ne želi pospremiti u džepove malog broja pojedinaca, već reinvestirati u zajednicu.
Kakve su reakcije komercijalnih banaka?
Za sada ih nema. Međutim, pokazuje se da etične banke nisu u pravom smislu riječi konkurencija komercijalnim bankama jer su usmjerene na drugačiji tip tržišta. Netko tko želi na vlastiti ulog dobiti značajniji povrat novca, neće otići u etičnu banku. Isto tako, komercijalnoj banci uglavnom nije u interesu financirati nisko profitabilne djelatnosti koje su korisne za društvo. Praksa zemalja u kojima funkcioniraju etične banke pokazuje da one uspješno pronalaze tržišta koja nisu u interesu komercijalnim bankama. Uostalom, one ne bi ni bile uspješne da ne postoje ljudi koji nisu zadovoljni uslugama komercijalnih banaka. Također, još uvijek se nije dogodilo da je etična banka preuzela cjelokupno tržište.
Da li na cijeli poduhvat gledate kao na vrstu aktivizma?
Riječ je o inicijativi koja ima elemente aktivizma jer je cijela priča krenula po bottom up principu - nije se tragalo za institucionalnim rješenjem koje je unaprijed kreirano, već je glavnina obavljenog posla bila temeljena na aktivističkom angažmanu. No, iza svega ipak stoji poslovni model i cijeli niz poteza koji se vezuju uz klasične poslovne pothvate, pa bih rekao da se radi o sretnom hibridu.
goran-jeras3-foto-ebanka.jpg
Etična banka temelji se na principu zadrugarstva i ekonomskoj demokraciji. Smatrate li da bi se takvi modeli trebali češće rabiti unutar postojećeg sustava?
Poticat će se kupnja energetski održivih objekata koji sami sebe mogu isplatiti kroz proizvodnju energije, a ako je riječ o selu, poticat će se izgradnja objekata koji integriraju što veći set ljudskih potreba kao što je proizvodnja ekološke hrane, energije i zbrinjavanje otpada
Mislim da društvo živi u popriličnom konfliktu samo sa sobom, pri čemu se kao jedno od temeljnih vrijednosti navodi demokracija kao ideal dobro funkcionirajućeg društva. No, ista ta demokracija je vrlo često paravan ili površna floskula iz koje se skriva čitav niz društvenih procesa koji uopće nisu demokratski. Neovisno o stavovima kritičara, koji na demokraciju isključivo gledaju kao na parlamentarni proces, pri čemu moć dobivaju oni koji su dobro financijski potkovani, demokracija se još uvijek u većini slučajeva nije uspjela proširiti s političke na ekonomsku sferu. S druge strane postoji cijeli niz poduzeća čija je praksa pokazala da su zaposlenici puno motiviraniji, zadovoljniji i sretniji ako sudjeluju u procesu odlučivanja na radu. Također, rezultati takvih poduzeća su često puno bolji od rezultata hijerarhijskih poduzeća. Postoji cijel niz korporativnih sustava, počevši od IBM-a, Toshibe i Googlea, koji su prepoznali te pojave pa sada što više pokušavaju uključiti vlastite zaposlenike u kreiranje politika firme. Međutim, smatram da ekonomska demokracija može doći do punog izražaja tek kada se u potpunosti implementira, odnosno kada zaposlenici koji stvaraju dodanu vrijednost i sami budu imali osobne koristi od nje. Sve to može se ostvariti kroz zadruge, koje unatoč financijskoj krizi, ne samo da otvaraju nova radna mjesta, već su i njihovi zaposlenici mnogo zadovoljniji i sigurniji.
