Politika

Hrvatski pravni sustav nejasan je, nedorečen i zbunjujući čak i u njegovu "najcentralnijem" segmentu – u reguliranju postupka izbora predsjednika Republike. Kakav je tek u svojim drugim, "manje važnim" dijelovima, na koje je javna pažnja daleko manje usmjerena, ali koji daleko više utječu na svakodnevni život građana ove zemlje, od organskih zakona do tisuća podzakonskih akata – e, to je tek pravo pitanje.

Politika je, u nas, vrlo zanimljiva aktivnost. Odvija se, naime, više kao marketing, kroz medije, nego kao društveni proces, u stvarnosti. O tome zorno svjedoči sitan vez koji pletu urednici i novinari jednog utjecajnog dnevnog lista u kojem je, odnedavno, naglo porastao broj stranica posvećen gradu Zagrebu.

Hrvatska je dobila predsjednicu. Civilne udruge su izgubile predsjednika. Stvarno?

Ustav RH predviđa da se "predsjednik Republike bira većinom svih birača koji su glasovali". Prema privremenim rezultatima na dan 12. siječnja, glasovanju je u drugom krugu pristupio 2 258 801 glasač/ica. Od toga broja za KG-K ih se izjasnilo 1 114 865, a za Josipovića 1 082 430. Evidentno je da polovica od 2 258 801 iznosi 1 129 400 + 1, što znači da KG-K nije zadovoljila ustavnu pretpostavku da bi postala predsjednica. Nije zadobila većinu svih birača koji su glasovali.

Narod koji izabere ovakvu predsjednicu ne mora više brinuti za svoju budućnost. Izborom Kolinde Grabar-Kitarović ovoj je zemlji sudbina na dulji rok zapečaćena. Svaka daljnja briga postala je izlišna, neizvjesnosti više nema: ostat ćemo prikovani na ekonomskom i socijalnom dnu, uz nastavak srozavanje političke kulture, obrazovanja, ekoloških standarda, pa hajmo reći, i "nacionalnog integriteta". KG-K noćas je dosanjala san svih snova svoje političke karijere.

Na parlamentarnim izborima možemo očekivati poplavu opcija s antisistemskom retorikom, koje će biti ili puko politički oportunitetne kao u slučaju ORAH-a, ili nesuvisle i potencijalno opasne za daljni razvoj društveno-progresivnog krila, kao što je Živi zid. Takva disperzija mogla bi ponovno dovesti do spontane uspostave političkog dualiteta te u startu osakatiti uspjeh neke realno postavljene i jasno artikulirane lijeve progresivne opcije.

Baražna vatra i iz najtežih oružja i političko-intelektualnih kapaciteta dvoje protukandidata zaoštravat će se do zadnje sekunde uoči izborne šutnje. Dosad su Josipović i Grabar Kitarović u međusobnom bacanju klipova pod noge smrvili gotovo 10 milijuna kuna. Iako je gospođu iz "novog HDZ" početkom vikenda shrvala viroza, ne treba sumnjati da se kampanja neće nastaviti. Ništa manje prljavo, primitivno, podmuklo, često infantilno, blesavo i samokompromitantno.

Kolinda G.K. je najveći neprijatelj žena, jer prešutno prihvaća njihov podređeni položaj.

Ako išta/itko dođe glave Bijednoj Našoj kao državi koja bi vladavinom prava i institucionalnim redom mogla imati smisla na civiliziranom, demokratskom dijelu svijeta, bit će to nacionalni talibani koji već godinama operacionaliziraju ideologiju kaosa i nereda. Zadnjih nekoliko mjeseci oni osobito žestoko i ciljano eskaliraju govor mržnje, umjetno razbuktavanje psihoze ratnog stanja. Do otvorenog pozivanja na oružje i, valjda, građanski rat.

Pojavljuju se novi politički akteri, poput Radničke fronte, koji otvaraju pitanja kojih u ovoj predsjedničkoj kampanji nema. I u odnosu na koje ovi predsjednički izbori izgledaju, ne zna čovjek što bi drugo rekao, kao utrka četiri mrtvaca.