Kultura

Saša Šimpraga: "Zagreb, javni prostor", Porfirogenet - Zagreb, 2011: Ova studiozno napisana knjiga bit će zanimljiva ne samo zagrebačkom čitatelju, a vjerojatno bi najkorisnija bila kad bi je konzultirali oni koji se nalaze na pozicijama na kojima se donose odluke.

Tamara Visković: Razmišljanje splitske gradske uprave o tome kako se potpuna zakrčenost grada, obescjenjivanje najznačajnijih lokaliteta i jeftina vašar-estetika opravdavaju time da "ljudi tribaju zaradit", samo je ekstrakt njihovog razumijevanja razvojne strategije koja ne seže dalje od "kupijo bovan za kunu, prodo ga za dvi".

Bilo bi nehumano otvoreno zagovarati preseljenje svih stanovnika iz stare gradske jezgre, zar ne? Ali ako im se trgovine pretvore u restorane, knjižnice u kafiće, vrtići u suvenirnice, škole u hostele, tada će prije ili kasnije sami otići, zar ne?

Ovogodišnji Eurokaz nije bio niti iznad, niti ispod očekivanja. Nekako sam doista dobio ono što sam tražio. Organizacijski se činilo sve u redu, predstave su počinjale uz pristojno kašnjenje od desetak minuta i činilo se da primjetnih lapsusa za laičke oči jednostavno nije bilo.

Akreditiran kao suradnik H-Altera, odvažno sjedam u svoj Renault 4 i krećem na Eurokaz. U vožnji prema MSU razmišljam: kao laik koji ne razumije umjetnost, odlučio sam se okušati i u ovom području. Pa, zašto ne?

Četvrtog dana mediteranskog filmskog festivala u Splitu, kao središnji film večeri prikazan je španjolski dokumentarac Bicikla, žlica, jabuka, redatelja Carlesa Boscha o životu gradonačelnika Brcelone kojem je dijagnosticirana Alzheimerova bolest.

Treću večer mediteranskog filmskog festivala u Splitu zaključio je glazbeni dokumentarac o muzičkoj sceni Napulja pod imenom Passione: glazbena avantura, koji prati povijesni razvoj jedne fascinantne glazbene scene, kao i njezin aktualni trenutak.

Drugi dan FMFS-a obilježio je film "Pa negra" čija je priča smještena u vrijeme neposredno nakon završetka španjolskog građanskog rata i Francove pobjede. U filmu se susrećemo sa zakopanim obiteljskim tajnama, naglašenom mistikom, izrazito ekspresivnim scenama i iznenadnim narativnim obratima.

Pitanje za industrije znanja ne glasi kako stvoriti vojsku znalačkih radnika. Naprotiv, pitanje je kako da ograniče njihov broj i upravljaju njihovim ulaskom na tržište rada. Velik dio odgovora glasi da ih se degradira u nižu klasu radnika.

Novi zakoni o znanosti i visokom obrazovanju: Na djelu je "zločin" s predumišljajem. MZOŠ je dobrovoljni egzekutor naloga raznoraznih znanih i neznanih aktera: bijelosvjetskih hohštaplera, "sivih eminencija" i ostalih "niš' koristi", koji i te kako dobro znaju što rade i zašto to rade.