Filmom redatelja Agusta Villaronge Pa negra (Crni kruh), prikazanim u Ljetnom kinu Bačvice zaključen je drugi dan četvrtog Festivala mediteranskog filma Split. Riječ je o filmu koji je doživio potpuni trijumf u španjolskoj kinematografiji prošle godine, osvojivši čak 9 Goya, što ga svakako svrstava u jednu od atrakcija ovogodišnjeg festivala.
U priči smještenoj u vrijeme neposredno nakon završetka španjolskog građanskog rata i Francove pobjede, susrećemo se sa zakopanim obiteljskim tajnama, naglašenom mistikom, izrazito ekspresivnim scenama i iznenadnim narativnim obratima. Zahvaljujući takvom pristupu, film gledatelja cijelo vrijeme drži u potpunoj koncentraciji, bez minute praznog hoda.
pa-negree.jpg
Glumačka ekipa odlično je odradila posao, što se posebno odnosi na glavnu ulogu dječaka Andreua i njegove rodice. U konačnoj ocjeni filma, koji je iznova napunio Ljetno kino Bačvice i nastavio pružati argumente u korist potpune intimizacije brojne publike i ovog festivala, čime se njegovo pokretanje višestruko opravdalo, treba imati na umu nekoliko činjenica. Sama kvaliteta filma, u pogledu glumačke izvedbe, kvalitete scenarija, dočaravanja ambijenata i uopće cijelog jednog vremena niti jednog trenutka ne može biti dovedena u pitanje. Riječ je naime o odličnom filmu koju potvrđuje visoku kvalitetu aktualne španjolske kinematografije.
Ono što međutim ostavlja blagi osjećaj nelagode je izvjestan postmoderni pristup, na način da glavna poruka filma govori o tome da su svi isti. Govori o nepostojanju mogućnosti izbora i o uzaludnosti držanja za bilo koje dublje vrijednosti. Takav pritisak cinične i pragmatične okoline na kraju i od moralnog dječaka Andreua napravi neosjetljivu osobu željnu isključivo uspona na društvenoj ljestvici fašističke Španjolske. Ili kao što učitelj u dijelu filma kaže: Pobijeđene treba zaobilaziti kao kugu, naprosto jer nisu znali kako pobijediti.
