Hrvatska

Provincijalizam kao vladajuća ideologija umjesto humanosti.

Socijalna bomba otkucava u Hrvatskoj otkucava, ozbiljnije nego na Zapadu.

Suradnja, smisao, prelasci granica i u Pakracu i Lipiku 5. Volonterski Kamp mladih.

Na kapitalističkom bubnju - sada i pod zakonskim kišobranom - prodaje se javno dobro.

Pitanje privatizacije važno je jer je srce borbe za i protiv neoliberalne hegemonije. Što o njoj misle hrvatski građani? Privatizaciju društvenog vlasništva iz devedesetih obično se smatra kriminalnom. S druge strane, svakodnevni neuspjesi slabe i klijentelističke države ne ulijevaju povjerenje u nacionalizaciju kao alternativu. Prikrivena nacionalizacija Agrokora dobar je primjer.

Kada su prvi partijaneri stigli na Zrće, Hvar, u Petrčane, pa poslije na Ultru i na seriju drugih lokacija na obali pa se i razlili po gradovima i mjestima na obali, dočekalo ih se uglavnom raširenih ruku. Ovih dana hrvatski su mediji opet preplavljeni komentarima onih koji bi birali goste i argument prigovarača upravo je dirljiv - imaju moralni problem. S razvratnim turistima, naravno, ne sa sobom.

Građani nisu ovlastili državni vrh da gura zemlju u ksenofobnu skupinu država.

Revitalizirana desnica kao redovnu kosku ponovno je u arenu bacila Trg maršala Tita.

Košić se može baviti politikom, samo treba svući svećeničku haljinu i osnovati stranku.

Primjer ograđivanja na Savici, kao i primjer škole u Travnom, zajedničko imaju upravo pitanje tko odlučuje o ogradama bilo koje vrste, odnosno - tko u gradu donosi odluke koje se tiču lokalne razine stambenih naselja i zašto u njima ne sudjeluju građani koji su neposredno zainteresirani za svoju sredinu. Svaka je ograda ujedno i oblik kontrole prostora i kontrole ljudi. Ograda u prenesenom smislu znači i "izražena sumnja", i upravo u tom značenju možemo imati izraženu sumnju o potrebi ograđivanja, o transparentnosti donošenju odluka o ograđivanju i izbjegavanju uključivanja građana.