Pošto?

Ni dva mjeseca nakon dramatičnog prvog splitskog Gay Pridea upotpunjenog konzervativnim folklorom – kamenovanjem, prijetnjama i vrijeđanjem – u grad je uplovio manji kruzer s gay-gostima iz Francuske. Ugostitelji su marno, s osmijehom od uha do uha, oblijetali oko bogatih, solidno izbildanih gostiju, a iako je, za razliku od one lokalne populacije koja ni po čemu ne odskače, seksualna preferencija zgodnih Francuza bila sasvim očita, a dolazak broda ljubavi najavljen, nitko od domaćih nije ni trepnuo, a kamo li posegnuo za kamenom ili lončanicom. Pare su pare.

Kada su prvi partijaneri stigli na Zrće, Hvar, u Petrčane, pa poslije na Ultru i na seriju drugih lokacija na obali pa se i razlili po gradovima i Aktualna bitka protiv za lokalno stanovništvo nepovoljnog prijedloga Zakona o koncesijama, probudila je napokon širu javnu raspravu o tome kako se koriste prirodni ili naslijeđeni resursi, tko i za čiji interes raspolaže prihodima i koliko je određeno stanje održivomjestima na obali, dočekalo ih se uglavnom raširenih ruku. Tu i tamo bi se netko sjetio da su Britanci već protjerani iz nekih grčkih gradova zbog divljaštva, neka bi crkva stavila obavijest o zabrani ulaska razgolićenim turistima, ali pogled na osunčane guzice i sise, a još više na kreditne kartice, ipak je bio divan, a jutarnja bljuvotina operiva. Ovih dana hrvatski su mediji opet preplavljeni komentarima onih koji bi birali goste i argument prigovarača upravo je dirljiv -  imaju moralni problem. S razvratnim turistima, naravno, ne sa sobom.

Slično, mnogi će se zgražati nad time što dubrovački gosti optrčavaju lokacije snimanja popularne serije i prijateljima šalju selfije iz King's Landinga, a ne iz Dubrovnika, no u pravilu ih neće smetati lažna uz pravu antiku na splitskom Peristilu ili "kralj Artur" u Igranima ili očajna plastična "eko-sela" ili vlastite ljetne kič-predstave... To ćemo nazivati "kulturnom ponudom". Posljedično shizofreni odnos prema vlastitom kulturnom identitetu ne boli zbog gostiju. Profesiju smo utvrdili, sad pregovaramo o cijeni.

A najvažnije preostalo pitanje jest hoćemo li Poslom platiti drogu ili faks. Naime, aktualna bitka protiv za lokalno stanovništvo nepovoljnog prijedloga Zakona o koncesijama, probudila je napokon širu javnu raspravu o tome kako se koriste prirodni ili naslijeđeni resursi, tko i za čiji interes raspolaže prihodima i koliko je određeno stanje održivo. Strategije turističkog razvoja i sve njihove bogato vizualno opremljene prezentacije napokon su našle publiku. Vjerojatno se prvi puta velik broj ljudi informira o modelima javne rasprave. No, dolazi li ta demokratska zrelost prekasno?

Recimo da je nacionalnim i nacionalističkim zanosom zaslijepljen, ili ratom previše iscrpljen, ili politički nepismen narod previdio tranzicijsku akumulaciju kapitala. Nakon svih manje ili više traljavo odrađenih suđenja za razne vrste kriminala vezanog uz period devedesetih do danas, ljudima je valjda jasno da ono preostalih zajedničkih dobara traži punu pažnju ne ni iz kakvih nacionalnih, već iz razloga puke egzistencije. U međuvremenu je nezainteresiranost za politiku i zakonodavstvo, osim na tabloidnoj razini, učinila svoje, pa raspetljavanje čak i najbanalnijih Nakon svih manje ili više traljavo odrađenih suđenja za razne vrste kriminala vezanog uz period devedesetih do danas, ljudima je valjda jasno da ono preostalih zajedničkih dobara traži punu pažnju ne ni iz kakvih nacionalnih, već iz razloga puke egzistencijemikrolokalnih situacija traži i prilično znanje i prilične resurse, ali i izvršno-političku adresu kojoj će se određeni zahtjevi upućivati. Kako sad stvari stoje, na probuđenim i napokon dovoljno motiviranim otočanima odgovornost je da interesno vezanim skupinama u vrhu vlasti pokažu što znači snositi političku odgovornost za odluke.

Trenutno su pitanjem koncesija odškrinuta vrata za adresiranje općih koncepata razvojnih politika i panično je malo vremena da se nogom uđe kroz ta vrata, umjesto da se njome mlati po vrsti turizma protiv koje, dok ne riješimo strukturna pitanja, ionako ne možemo ništa. Dok ne znamo bolje, ti koji dolaze low-cost aviolinijamada bi se opijali i seksali na istočnoj obali Jadrana upravo su oni koji će dijelom financirati kompleksnu i skupu bitku s nacionalnim zakonodavstvom, a mogli bi postati saveznici i na druge načine. Sva neugodnost koju zbog gužve i buke i svih drugih vrsta ograničenja proživljavamo tijekom sezone isplati se samo ako, uz pare u vlastiti džep, dio investiramo u regulaciju i to ne čekajući državu da nešto napravi po tom pitanju, već preuzimajući kontrolu.

Zato skrenimo pogled s turista na Turističke zajednice i lokalne samouprave i županije i poslodavce u turizmu i na turoperatere, svatko prema svojim mogućnostima. Nastojmo utjecati da se novac kanalizira u osnaživanje inicijativa poput Pokreta otoka, ne zbog nekakve plaže koju možda već i gledate samo iza šanka ili dok iznosite smeće iz apartmana, nego zbog toga što nitko ne može tvrditi da ga pogled na tuđu razuzdanu zabavu vrijeđa više od televizijskog prijenosa saborske sjednice.