Ministri za zaštitu okoline i naučnici iz 189 zemalja završili su skup u Kongresnoj palači u Montrealu na dvotjednoj konferenciji kako bi dogovorili nove obaveze na usporavanju globalnog zagrijavanja. Forum je imao dvostruki zadatak - da privoli zemlje u razvoju na mjere koje će omogućiti smanjenje emisije štetnih emisija ne ugrožavajući razvoj, i da obaveže bogate, prvenstveno SAD, na drastične korake kako bi se postojeći prijeteći klimatski trendovi preokrenuli. Naučnici upozoravaju da vremena za gubljenje više nema. U rujnu ove godine stručnjaci su objavili izvještaj po kome površine pod ledom na Arktiku za posljednjih 100-tinjak godina nikada nisu bile manje. U prošlogodišnjoj studiji u čijoj je izradi sudjelovalo 250 eksperata, iznosi se predviđanje da bi se u narednih 100 godina usljed rasta temperatura led na Sjevernom polu mogao sasvim otopiti. Bill Camedis upozorava: “Sve što vidimo u vezi sa uraganima i topljenjem leda na Sjevernom polu , sve su to signali da je proces globalnog zagrijavanja u toku. Moramo biti krajnje ozbiljni kako bi zaustavili posljedice od kojih su neke nepovratne.” Moramo biti krajnje ozbiljni kako bi zaustavili posljedice od kojih su neke nepovratne. Camedis potsjeća na najnovije studije američkih meteorologa koji su na temelju brojnih mjerenja ustanovili da se razorna snaga tropskih oluja u Pacifiku i Sjevernom Atlantiku u posljednjih 30 godina udvostručila. Dodatne analize svjedoče da se naglo povećao broj najrazornijih uragana, onih koji se obilježavaju kategorijom 4 i 5. “Pustošenja izazvana uraganima Katrina i Rita, primjera radi su ilustracija onoga što mozemo očekivati kao posljedicu globalnog zagrijavanja. Katrina i Rita su samo prethodnica onoga što ćemo viđati češće ubuduće.” Bob Corel, uvaženi član Američkog meteorološkog društva smatra da je manjak razumijevanja za posljedice klimatskih promjena spriječio svjetske lidere da to prihvate kao svoj prioritet. “Topljenje Arktičkog leda, posebno ledenjaka na Grenlandu izazvat će porast nivoa mora i do 1 metar u narednih 100 godina.Taj proces ima duboke implikacije za cijelu planetu. Neće nestati samo polarni medvjedi i promijeniti se život domorodaca na krajnjem sjeveru Sjevernoameričkog kontinenta. Promjene na cijeloj planeti bit će ogromne.” Sporazum s ciljem ograničavanja potrošenje energije ili da traženje izvora koji se mogu obnavljati, jednostavno neće biti moguće ostvariti! “Trebalo nam je 150 godina da dostignemo sadašnju koncentraciju ugljičnog doksida CO2 u atmosferi. Ukoliko bi ovog trena prestala štetna emisija trebalo bi nam 1000 godina da otklonimo posljedice efekta staklenika.” Ono što posebno brine stručnjake u Evropi je spoznaja da je glavna sjeverno-atlanska struja između Afrike i istočne obale Amerike usporena za 30 posto u posljednjih 12 godina. To kako se procjenjuje može imati ozbiljne posljedice na klimu na starom kontinetu. Stručnjaci iz Britanskog nacionalnog oceanografskog centra upozorava da ima mnogo razloga za brigu: “Bili smo veoma iznenađeni promjenama od 1992., dakle u posljednjih 12 godina ili nešto više. Mjerenja se inače obavljaju od kraja 50-tih. Mi zaista nemamo dovoljno podataka kako bi znali da li je u pitanju dugoročan trend što bi imalo ozbiljan uticaj na europsku klimu. Znamo da ima vrijednih dokaza po kojima je u posljednjem Ledenom dobu strujanje u oceanu zaustavljeno. Znamo da su tada veliki dijelovi zapadne Evrope i Sjeverne Amerike pokriveni glečerima i to je bila posljedica manjka topline koja na sjever stiže strujanjima u oceanu.” Boner Cohen iz Nacionalnog centra za istraživanje javne politike sa sjedištem u Washingtonu pripada taboru stručnjaka koji tvrde da su ćudi vremena ciklične prirode i da ljudski faktor nije odgovoran za globalno zagrijavanje. Protokol iz Kjotoa iz koga su se SAD povukle ima za cilj ograničavanje ekonomskog razvoj Amerike, a ne da spriječi zagađenje planete.. Protivnici Protokola iz Kyotoa, ističu da bi njegova primjena značila ekonomsko samoubojstvo. Takvo mišljenje posebno je prisutno u SAD-u. Administracija predsjednika Busha smatra da su nove tehnologije koje omogućuju manje zagađenje atmosfere, rješenje u naporima da se zaustave promjene klime. Amerika zajedno sa Indijom, Kinom, Britanijom i Australijom traži alternativu Kyotou. I na kraju, poruka bi mogla glasiti : “Globalna traženja za energijom će rasti u narednim desezljećima. Sporazum s ciljem ograničavanja potrošenje energije ili da traženje izvora koji se mogu obnavljati, jednostavno neće biti moguće ostvariti!”
