Zaštiti vlasnika, batali radnika (a o građanima da i ne pričamo)

Proteklih nekoliko dana svjedoci smo pojačanih zahtjeva za nastavkom proizvodnje uz korištenje azbesta kao sirovine u tvornici «Salonit» d.d. Na temelju analize do sada prikupljenih informacija sigurni smo da su ti događaji samo novi pokušaj kupovine vremena od strane vlasnika tvornice. Vlasnik tvornice je već dobivao produljenje dozvole za rad s azbestnom sirovinom, ali apsolutno ništa nije napravio za supstituciju te sirovine kao i bolju zaštitu radnika „Salonita“ te stanovnika Vranjica. Štoviše, grubo je zloupotrijebio prošlogodišnju dozvolu za uvoz azbesta (dobivenu od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi) uvozom zalihe od 900 t azbestne sirovine na kraju 2005. koja mu sada (uz nezbrinute radnike) služi kao glavno sredstvo pritiska za nastavak proizvodnje. Navodne nove narudžbe kupaca po našim spoznajama nisu realne, već su jeftini trik za manipulaciju s Vladom RH i hrvatskom javnošću (svi dokumenti narudžbi imaju isti datum, što upućuje na to da (ih je vlasnik tvornice fabricirao). Veoma zabrinjava što je primarni cilj svih do sada predloženih aktivnosti Vlade RH bila zaštita interesa vlasnika tvornice, a ne zdravlja radnika „Salonita“ i građana Vranjica. Pritom prvenstveno mislimo na dopise ministra Vukelića od 09. travnja 2004. i 17. siječnja 2005. Neshvatljivo i neprihvatljivo dosadašnje ponašanje Vlade RH u slučaju „Salonita“ kulminiralo je prijedlogom zakona iz lipnja 2004., u kojem se ignoriraju interesi i zdravlje radnika, te se ponovno širokogrudno štite interesi vlasnika tvornice. Ne želeći narušiti kredibilitet Vlade RH udruge se do sada nisu koristile svim raspoloživim dokumentima o povezanosti vlasnika tvornice s istaknutim članovima HDZ-a. Posebno sramotnim ocjenjujemo ponašanje sindikata koji djeluje u tvornici. Smatramo da iako se deklarativno bore za zaštitu interesa radnika, oni nesretnim radnicima zapravo samo manipuliraju, kupuju vrijeme u interesu vlasnika tvornice. Broj radnika Salonita u posljednjih 15 godina smanjen je s 1200 na samo 180. Gdje su tad bili sindikati?! Gdje su bili dok su radnici Salonita bez ikakve zaštitne opreme radili s otrovnima tvarima, udisali ih i na odjeći odnosili kućama, te time trovali svoje obitelji i svoju djecu? I dan-danas ti isti radnici rade bez zaštite! Gdje su bili kad su kontrolori zagađenja i liječnici, surađujući s upravama, godinama krivotvorili podatke o stupnju zagađenosti i prikrivali golemi broj oboljelih od azbestoze? Sada pokušavaju sa sebe sprati ljagu licemjerno se zalažući za preostale radnike, iako su svjesni da je radu s azbestom u Salonitu došao kraj, prema zakonima EU-a i RH. Smatramo da su sindikati koji djeluju u tvornici potpuno izgubili vjerodostojnost, jer nisu prvenstveno ustrajali na pojačanim mjerama zaštite na radu kao osnovnom preduvjetu eventualnog nastavka proizvodnje u 2006. K tome, aktivnosti sindikata delegitimira i činjenica da radnici „Salonita“ nikad nisu dobili beneficirani radni staž, iako su za to imali više nego dovoljno uvjeta. Očajnička namjera radnika koji ustraju na nastavku proizvodnje (iako time ubijaju sebe i svoje obitelji) nije isključivo njihov problem, jer se nastavkom proizvodnje i dalje ubijaju i stanovnici Vranjica, Splita, Solina, Kaštela…Podsjećamo, prema međunarodnim kriterijima opseg zagađenosti azbestom je 11 kilometara od tvornice koja proizvodi azbestne proizvode, što je u našem slučaju područje najgušće naseljenosti u Dalmaciji, kojem gravitira preko 300 tisuća ljudi! Dodatno je zabrinjavajuće što se započete aktivnosti na rješavanju problema azbesta odvijaju netransparentno, te što se dijelovi tog odgovornog i tehnološki složenog zadatka povjeravaju nekompetentnim izvođačima, bez ikakvih referenci za obavljanje tog opasnog i složenog zahvata. Dodatno zabrinjava činjenica da se vlasnik, za kojim je raspisana međunarodna tjeralica, zbog 40 kaznenih prijava s područja gospodarskog kriminala (!), redovito oglašava u hrvatskim medijima, a hrvatska policija ništa ne poduzima da bi ga privela pravosuđu. Ako ni zbog čega, to bi trebala učiniti zbog bolesnih radnika koji zbog njegovih propusta i malverzacija nezbrinuti ostaju na ulici. Smatramo da je jedino rješenje da Vlada RH na temelju potraživanja preuzme vlasnički udio u tvornici i zbrine radnike (također smatramo da Vlada RH treba osigurati plaće za zaposlene do donošenja trajnog rješenja). Nakon toga potrebno je, po našem mišljenju, u Hrvatskom Saboru donijeti integralni zakon (po uzoru na talijanski model) koji bi riješio svu problematiku azbesta u Republici Hrvatskoj, uključujući i formiranje trajnog fonda za odštetu oboljelima. Za sanaciju kontaminiranog područja vjerojatno se mogu koristiti sredstva predpristupnih fondova EU-a. Ne treba zanemariti i vrijednost poslovnih prostora i zemljišta Salonita, iz čega se mogu zbrinuti radnici. Zaključno, za udruge je apsolutno neprihvatljiv bilo kakav nastavak aktivnosti s azbestom i azbestnim otpadom u tvornici „Salonit“ d.d., osim kvalitetne sanacije. Ukoliko usprkos svemu dođe do nastavka rada s azbestom u 2006., udruge će nastojati permanentno informirati hrvatsku i svjetsku javnost o nastavku ubijanja građana Dalmacije azbestnom prašinom, poduzimati sve moguće pravne korake protiv odgovornih (pred hrvatskim i međunarodnim sudovima) te informirati putem stranaka zelenih sve dostupne međunarodne organizacije (uključujući i Europsku komisiju) o tom sramotnom činu. “Udruga oboljelih od azbestoze” Udruga “Barbarinac” Gotovčeva 6 21000 Vranjic