Savjetovanje Pravo na život u zajednici, Zagreb, 08. prosinca 2005. godine
Udruga za promicanje inkluzije organizirala je u Zagrebu, 8. prosinca povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom i Svjetskog dana ljudskih prava, jednodnevno savjetovanje na temu Pravo na život u zajednici.
Nakon održanih izlaganja i provedene rasprava sudionici su suglasno prihvatili sljedeće zaključke:
Pravo na život u zajednici jedno je od temeljnih ljudskih prava. Osobe s invaliditetom ograničen su u pristupu brojnim socijalnim pravima, a život u instituciji nije izbor same osobe s invaliditetom već njene okoline koja je tako dovodi do socijalne isključenosti.
Republika Hrvatska ratificirala je sve najvažnije međunarodne dokumente s područja zaštite ljudskih prava i unijela ih u nacionalno zakonodavstvo. Pored toga kroz Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine određna su prioritetna područja u kojima valja riješiti probleme osoba s invaliditetom. Među važnim područjima su i ona koja se tiču povećane participacije osoba s invaliditetom u procesima odlučivanja te smanjivanja ovisnosti osoba s invaliditetom o sustavu socijalne skrbi. No, usprkos tome u Republici Hrvatskoj još je uvijek nedopustivo veliki broj osoba smještenih u velikim institucijama socijalne skrbi.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi će u okviru projekta Reforme sustava socijalne skrbi intenzivirati već započete procese deinstitucionalizacije i prevencije institucionalizacije. Ministarstvo prihvaća elemente filozofije inkluzije koja je postavila imperativ uključivanja osoba s invaliditetom u svakodnevnu životnu i socijalnu stvarnost.
Procesima prevencije institucionalizacije kao i deinstitucionalizacije uveliko može pridonijeti uvođenje individualiziranog financiranja osoba s invaliditetom. To znači da primatelj i korisnik financijskih sredstava treba biti osoba kojoj se omogućava slobodan izbor usluge na „socijalnom tržištu“.
U Republici Hrvatskoj treba učiniti dodatne napore da se dominirajući institucionalni model zbrinjavanja korisnika zamijeni modelom u zajednici utemeljene rehabilitacije. Postojeća iskustva nekih lokalnih sredina u provođenju izvaninstitucije skrbi (primjerice Grada Zagreba) u tome mogu biti dobar primjer i imati funkciju pilot projekata. Pored toga iznimno su vrijedna iskustva i nekih ustanova socijalne koje unutar institucije eksperimentiraju s deinstitucionaliziranim oblicima skrbi.
U daljnjem razvoju procesa deinstitucionalizacije osobito su vrijedna iskustva organizacija civilnog društva. Primjeri Udruge za promicanje inkluzije ili Udruge za inkluziju Lastavice u tome su ogledni.
Za daljnji uspješni tijek procesa deinstitucionalizacije od presudnog će značenja biti organiziranje službi podrške u zajednici. Njihovu koordinaciju trebali bi preuzeti referalni centri koji će biti u stanju prepoznati specifične potrebe osoba s invaliditetom, stručnjaka u provođenju njihovog rada kao i lokalne sredine u koju dolaze „novi stanovnici“.
Od presudne će važnosti u procesu deinstitucionalizacije biti i korištenje iskustava i uvažavanje stavova osoba s invaliditetom koje su korisnici institucionalnog smještaja kao i onih koji su stanovnici stambenih zajednica.
U prevenciji kršenja ljudskih prava osoba s invaliditetom kao i u širenju informacija o ovoj pojavi nezamjenjiva je uloga medija koji korištenjem različitih komunikacijskih tehnika (npr. video aktivizam) mogu na brz i učinkovit način proširiti i učiniti dostupnim informacije. Za pravilno prenošenje informacija potrebno je dobro informirati i obrazovati same novinare.
Sudionici Savjetovanja pod nazivom Pravo na život u zajednici apeliraju na sva nadležna tijela da bez ikakvih odlaganja intenziviraju procesa deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom kako bi svima osigurali život dostojan čovjeka. Jednako tako apeliraju na građane da na osobe s invaliditetom gledaju kao na jednakovrijedne i punopravne građane ove zemlje kojima je mjesto među nama u svakodnevnom životu naših gradova i lokalnih zajednica.
