Transparentnošću po lobistima

Siim Kallas, potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za borbu protiv prijevara, odlučio je u sklopu te akcije disciplinirati i na svjetlo izvesti vojsku briselskih lobista, ultimativno tražeći ili da napokon usvoje zajednička pravila o etičkom ponašanju i transparentnosti, dakle da se dobrovoljno registriraju, ili će Komisija preuzeti na sebe reguliranje načina funkcioniranja lobističke industrije u EU. Zašto je to nama zanimljivo? Možda kao naputak Vladi za akciju na domaćem terenu, ali i upozorenje mogućim novim hrvatskim lobistima u Bruxellesu, da shvate kakva će biti nova pravila igre u toj „sivoj zoni“. Istina, kod nas „lobistička industrija“ još uvelike funkcionira na rođačko-plemenskim temeljima, pa je i borba protiv takvog neprincipijelnog lobiranja teška. A bismo li barem dio tih rođaka mogli prevesti u registrirane lobiste, koji djeluju prema određenim etičkim pravilima? Kakve su šanse da se to učini s onima koji su nadrasli krvne veze pa su, otišavši s visokopozicioniranih političkih (dužnosničkih mjesta), nastavili koristiti stare veze i poznanstva za zaradu u lobiranju za nečije tuđe interese? Kad bi ih se selektiralo i pridružilo već postojećoj listi raznih konzultanata, odvjetnika i drugih organizacija koje ionako već rade na lobiranju po saborskim i Vladinim kuloarima, nastala bi vjerojatno i u nas cijela nova industrija. Procjenjuje se da je u Bruxellesu aktivno oko 15.000 korporativnih lobista, profesionalnih konzultanata i nevladinih organizacija koje spadaju u lobističku industriju. Postoji pak oko 2600 posebnih interesnih skupina koje imaju stalne urede, a godišnji su im prihodi između 60 i 90 milijuna eura. Već i to nije malo, zar ne? Kallas očekuje od europskih lobista da, osim prijavljivanja, izvijeste javnost o tome čije sve posebne interese zastupaju te kako su financirani. Ideja iza svega je i ta da poslovni sektor promijeni percepciju o lobiranju. Biznismeni bi trebali prihvatiti činjenicu da, kupujući lobističke usluge, legitimnim sredstvima zapravo osiguravaju lobiranje za dugoročne poslovne strategije a ne nelegitimno (i nelegalno) kratkoročno izbjegavanje određenih troškova i propisa... Na kraju, zanimljiva je i ideja, odnosno prijedlog Saveza za transparentnost u lobiranju i etičko reguliranje (ALTER-EU), da se poboljša postojeći kodeks ponašanja samih europskih povjerenika (oni bi, prevedeno na naš domaći teren, bili pandan ministrima). Traži se, između ostaloga, da se produlji period „hlađenja“ prije nego što bivši povjerenici i ostali visoki europski dužnosnici počnu raditi za lobističke skupine ili tvrtke. To također nije loša ideja i iz hrvatske perspektive.