Foto: Srednja.hr<br>Foto: Srednja.hr
Većina studentske populacije percipira zagrebački SC kao poligon nepotizma i korupcije. Većina ih je svjesna činjenice da se određeni dio mjesta u studentskim domovima dodjeljuje preko veze i da strukturama SC-a upravljaju pojedine interesne skupine. Međutim, SC još uvijek nije propao i završetak sanacije će pokazati ima li SC uopće budućnost ili će završiti kao svaka klasična priča u Hrvatskoj – privatizacijom.

Potaknuti zahtjevima radnika Studentskog centra za potpisivanje kolektivnog ugovora, započinjemo seriju tekstova o situaciji u SC-u, problemima koji su se gomilali godinama, ali i percepciji studenata, radnika i ostalih važnih aktera o tome što je SC sada i što bi on u budućnosti trebao predstavljati.

Djelatnosti Studentskog centra u Zagrebu određene su Osnivačkim aktom 1. lipnja 1957. godine, prije pedeset i osam godina. U posljednjih je pedeset i osam godina SCZG prošao kroz mnoge uspone i padove, ali je uvijek bio značajno središte studentske aktivnosti, čime je postao svojevrsni živi spomenik i kultno mjesto mnogih generacija. Sjajnih je trenutaka u prošlosti Studentskog centra mnogo, no loša situacija u kojoj se Što je Sveučilište radilo po pitanju nagomilanog duga tijekom godina? Zašto je Niko Vidović obnašao dužnost ravnatelja osam godina te bez ikakvih sankcija i nadzora praktički samovoljno vladao SC-om? Zašto su Sveučilište i MZOS mirno promatrali propadanje SC-a? Kome je i zbog čega u interesu da SC propadne?trenutno nalazi dovodi u pitanje njegovu sjajnu budućnost, a samim time i budućnost studenata i studentica i šireg obrazovnog procesa.

Adaptacije prostora koje su studenti dobili za potrebe SC-a u Savskoj 25 započete su potkraj 1958. godine, a SC je svečano otvoren u travnju 1959. godine. S vremenom je rastao, povećavao opseg poslovanja, ponudu i kvalitetu usluga. Od svojih početaka SC je bio kreator kulturnih aktivnosti, generator promjena i centar zbivanja u gradu. Vlatko Škarica, prvi direktor SC-a, u razgovoru za Kulturnu TV, istaknuo je kako je SC bio središte studentske aktivnosti, a osjećaj studenata pri odlasku u SC bio je "kao da idu doma". Ponuda kulture i umjetnosti u SC-u je tada bila vođena po načelu "dajmo ono što studente formira kao ljude, kao karaktere, kao ljubitelje umjetnosti, jer oni najbolje znaju što im treba", govori Škarica. Uloga SC-a nije bila značajna samo na razini poboljšanja studentskog standarda, već i šire društvene problematike – od pomoći tijekom velike poplave Zagreba 1964. godine do studentskih prosvjeda 1968. godine.

Škarica smatra kako današnji SC više nije vlasništvo studenata, jer oni ne odlučuju, ne stvaraju - oni su tek konzumenti sadržaja. Slavna vremena SC-a spominje i Tomislav Vukoja, predsjednik Izvršnog odbora Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara Republike Hrvatske (SSZSCRH), s kojim smo razgovarali ovih dana.

"Studentski centar 'samo' treba vratiti svoju slavnu prošlost i zauzeti mjesto u studentskom životu onako kako je nekada zauzimao. SC se treba i uskladiti sa zahtjevima sadašnjeg vremena. Dakle, nije više dovoljno da postojimo samo zato što postojimo, i eto, vi dođite ako hoćete, mi smo tu. Svi zaposlenici, ili gotovo svi, smatraju da SC ima budućnost. Na koncu, od SC-a i žive, neki su proveli u njemu cijeli radni vijek", govori Vukoja.

Nataša Rajković (Foto: ganznovi2012.sc.zg.hr)<br>
Nataša Rajković (Foto: ganznovi2012.sc.zg.hr)

Nataša Rajković iz Kulture promjene ističe kako je SC i danas značajno okupljalište mladih. "Mi razvijamo međunarodnu scenu mladih umjetnika, usmjeravamo mlade ljude prema kulturnom sadržaju, upoznajemo publiku s raznolikim umjetničkim formama, s eksperimentalnim, s onime što probija granice korištenog medija. Bitno je i to što se povezujemo s drugim organizacijama na međunarodnoj razini, što smo dio šire priče, a pomoću europskih fondova ulažemo i u razvoj medija i kulturnog programa koji nudimo. Također, u izradi programa pazimo i na cijene ulaznica – želimo biti pristupačni svima i ulaz na velik dio našeg programa je besplatan", govori nam Rajković.

Napominje i kako se u financiranju kulturnog sadržaja oslanjaju na raznolike izvore, što omogućuje da se financijska situacija unutar SC-a manje odražava na kulturni program koji se nudi.

Unatoč nekoliko svijetlih točaka, među kojima je i kulturni program, problemi SC-a nisu se prestali gomilati posljednjih nekoliko godina. Srž probNe postoji niti jedan javni dokument koji se odnosi na poslovanje SC-a unazad deset godina, iako u svim propisima i statutima stoji kako je rad SC-a javanlema SC-a na općoj razini upravo je samoodrživost i financiranje. "Studentski centar treba postati samoodrživa ustanova, koja će, osim pružanja usluge studentima, moći zarađivati i na komercijalnim projektima", ističe Tomislav Vukoja. U tom je pogledu pitanje radničkih prava jedno od značajnijih koje valja postaviti pri razmatranju budućnosti SC-a.

"Ako budućnost SC-a leži u skidanju radničkih i materijalnih prava, plašim se da ta budućnost nije previše blistava", govori Vukoja. Dodaje i kako je od presudne važnosti za SC da prestane biti meta političkog i bilo kojeg drugog kadroviranja jer je takav model zapošljavanja i poslovanja doveo do situacije u kojoj se SC trenutno nalazi.

"Tu je i uteg Sveučilišta, koje uvijek ponosno ističe kako je ono osnivač i vlasnik SC-a, ali samo kada to njima odgovara. Kada je SC u problemima, Sveučilište se izmakne i to je maćehinski odnos koji nije dobar. Ili te odnose treba redefinirati ili ih treba razjasniti. Na kraju, mislim da uprava treba razgovarati s radnicima, uspostaviti đ partnerski odnos, što on sada definitivno nije", zaključuje Vukoja.

Svjesni lošeg stanja radničkih prava općenito, ali i u SC-u, sindikati su krajem prošle godine odlučili pokrenuti kolektivne pregovore te su sročili prijedlog kolektivnog ugovora. Nakon potpisivanja međusindikalnog dogovora između sindikata koji djeluju unutar SC-a, sindikati šalju prijedlog Sveučilište i MZOS, dva aktera koji bi trebali nadgledati poslovanje SC-a i upozoravati na nepravilnosti, praktički se odriču svoje odgovornosti i SC promatraju kao jedinstven entitet koji funkcionira samostalno, bez ikakve zakonske obvezekolektivnog ugovora na sve oglasne ploče unutar SC-a kako bi radnici i uprava bili upoznati s njihovim namjerama. Konačno, početkom godine upućuju zahtjev sanacijskom upravitelju Peji Pavloviću za početak pregovora te na zahtjevu za pregovorima ostaju do danas. Naime, Vlada je u siječnju 2013. godine pokrenula sanaciju SC-a, te su ovlasti upravljanja prebačene sa Sveučilišta na sanacijskog upravitelja koji je tvrdio da nema ovlasti pregovaranja oko kolektivnog ugovora, dok su radnici tvrdili suprotno. I upravo zbog nemogućnosti dogovora oko toga tko je ovlašten pregovarati s radnicima, sindikati najavljuju štrajk koji je ipak izostao zbog postizanja dogovora na sastanku u MZOS-u, dan prije štrajka.

"Dogovoreno je ono što je bio razlog za štrajk, a to je početak kolektivnih pregovora. Napokon smo saznali da je za pregovore ovlašten sanacijski upravitelj što su nam potvrdili iz MZOS-a i Ministarstva rada. Dogovorili smo se da će Sanacijsko vijeće i sanacijski upravitelj osnovati pregovarački tim koji će do 12. lipnja sjesti za stol s pregovaračkim timom sindikata", rekao nam je Vukoja te još jednom naglasio kako radnici traže kolektivni ugovor koji nikada nisu imali.

"Niti jedan studentski centar u zemlji nema kolektivni ugovor koji ipak ima veću vrijednost od 'klasičnog' ugovora o radu. On se ipak dogovara dvostrano između poslodavca i sindikata i kao takav se poštuje. Zakon o radu se može mijenjati, ali prava u kolektivnom ugovoru ostaju te se ne može proizvoljno mijenjati stavka u ugovoru kao što je sada slučaj", objašnjava nam Vukoja radničke zahtjeve te još jednom ističe kako problem SC-a definitivno nisu radnici koji izvršavaju svoje radne zadatke, već loše poslovne odluke za koje na kraju nitko ne odgovara.

Kristijan Kovačić<br>
Kristijan Kovačić

Za mišljenje o SC-u i njegovom poslovanju, kao i o tome što SC predstavlja te što bi trebao biti, upitali smo i studenta Kristijana Kovačića iz Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti, koji je uz Klub studenata Filozofskog fakulteta i Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pružio podršku radnicima naglasivši kako je borba radnika i njihova borba.

"Iako kao student nemam posebno dubok uvid u poslovanje SC-a niti pristup nekim važnim informacijama, percepcija je među većinom studentske populacije da je to mjesto poligon nepotizma i korupcije. Primjerice, većina studenata je svjesna činjenice da se određeni dio mjesta u Kristijan Kovačić: "SC ne bi trebao služiti samo za prehranu i distribuciju ugovora za studentske poslove, nego bi trebao poticati integraciju studentske populacije kao važnog društvenog aktera, posebice jer je riječ o budućoj intelektualnoj eliti" studentskim domovima dodjeljuje preko veze i da strukturama SC-a upravljaju pojedine interesne skupine. Nerijetko se u studentskim pričama čuju priče o zapošljavanju preko veze i kroničnim problemima s nenamjenskim i netransparentnim trošenjem proračunskih sredstava", govori nam Kovačić te dodaje kako studenti u pravilu nisu uopće upućeni u poslovanje SC-a niti imaju mogućnosti informirati se o i sudjelovati u njegovu djelovanju.

Problem vidi i u studentskom predstavništvu za koje smatra da je uglavnom orijentirano na problematiku studentskog standarda koja se odnosi na pitanja poput prehrane u studentskim menzama i stanovanja u studentskim domovima.

"Studenti su nedovoljno osviješteni u pogledu uloge SC-a kao organizacije koja bi trebala služiti kao centar društvenih, kulturnih i drugih aktivnosti i usluga koje bi trebao pružati studentima. Većina studenata doživljava SC kao posrednika u pronalasku studentskih poslova i pružatelja usluga prehrane, ali njegova bi uloga, barem načelno, trebala biti znatno šira", objašnjava Kovačić i naglašava kako SC u obliku u kojem ga danas poznajemo ima vrlo ograničene programske aktivnosti i ne potiče one koje bi uključivale participaciju studenata u, za njih bitnoj, problematici.

"SC trebao biti mjesto koje ne služi samo za prehranu i distribuciju ugovora za studentske poslove, nego bi trebao poticati integraciju studentske populacije kao važnog društvenog aktera, posebice jer je riječ o budućoj intelektualnoj eliti koja bi u tom pogledu trebala imati prilike sudjelovati u širem društvenom aktivizmu, kao i kulturnim, sportskim, političkim i drugim događanjima. SC bi načelno trebao biti okupljalište različitih segmenata studentske populacije i platforma za provođenje bilo kojeg tipa djelatnosti za koje su studenti zainteresirani, a koje bi se moglo poticati financijskim i logističkim sredstvima, medijacijom i umrežavanjem različitih skupina unutar studentske populacije i poticanjem njihove suradnje", objašnjava Kovačić svoje viđenje SC-a.

Problemi SC-a su brojni te je zapravo teško odrediti glavne koji su doveli do današnjeg stanja. Većina odgovornosti se svaljuje na loše poslovne SC bi načelno trebao biti okupljalište različitih segmenata studentske populacije i platforma za provođenje bilo kojeg tipa djelatnosti za koje su studenti zainteresirani, a koje bi se moglo poticati financijskim i logističkim sredstvima, medijacijom i umrežavanjem različitih studentskih skupina i poticanjem njihove suradnje"odluke bivših uprava, ali je li to doista pravi razlog? Što je s odgovornosti Sveučilišta i MZOS-a? Dva aktera koji bi trebali nadgledati poslovanje SC-a i upozoravati na nepravilnosti praktički se odriču svoje odgovornosti i SC promatraju kao jedinstven entitet koji funkcionira samostalno, bez ikakve zakonske obveze Sveučilišta i MZOS-a. To se moglo vidjeti i prije same sanacije, pokrenute zbog nagomilanog duga od 121 milijuna kuna. Tada se Sveučilište oglasilo otvorenim pismom Vladi u kojem apelira na odbacivanje sanacije i prihvaćanje plana restrukturiranja koje je usvojilo Sveučilište. Također, u otvorenom pismu Sveučilište prebacuje dio odgovornosti na MZOS i objašnjava kako je doneseni plan trebao ugledati svjetlo dana puno prije, ali, eto, MZOS je odbijao prihvatiti da je odgovoran za dio duga. Što je Sveučilište radilo po pitanju nagomilanog duga tijekom godina? Zašto je Niko Vidović obnašao dužnost ravnatelja osam godina te bez ikakvih sankcija i nadzora praktički samovoljno vladao SC-om? Zašto su Sveučilište i MZOS mirno promatrali propadanje SC-a? Kome je i zbog čega u interesu da SC propadne? Moramo naglasiti da, uz nezainteresiranost Sveučilišta i MZOS-a, veliki dio propusta leži i u samom zakonodavnom okviru koji poprilično loše propisuje djelovanje SC-a, a i ovlasti upravljača. Studentski centar se paušalno spominje u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i to tek u dva članka koja se odnose na studentski standard. Također, i sam Statut Sveučilišta u Zagrebu, SC-a se dotiče u dva članka, pri čemu ga u jednom određuje kao sastavnicu Sveučilišta dok u drugom propisuje da se njegovo funkcioniranje utvrđuje osnivačkim aktom, kao i drugim općim aktima, tj. Statutom SC-a.

Uz to ne možemo ne primijetiti i netransparentnost rada SC-a koja je i dovela do ovakve situacije. Naime, ne postoji niti jedan javni dokument koji se odnosi na poslovanje SC-a unazad deset godina, iako u svim propisima i statutima stoji kako je rad SC-a javan. Jedini dostupni dokument je izvješće o reviziji iz 2007. godine, a odnosi se na poslovanje iz 2005. godine pri čemu je utvrđeno da se "svim značajnim aspektima iskazuje objektivan i istinit prikaz poslovanja tijekom godine i stanja na koncu godine". Pri tome je također važno naglasiti da je riječ o reviziji provedenoj nakon prve sanacije, a koja je trajala od 2002. do 2004. godine kada se trebao sanirati dug od 87,5 milijuna kuna nagomilan od 1995. do 2001. godine.

Očigledno je da se zapravo svi odriču odgovornosti, iako je ona kolektivna. I upravljačka, i radnička, i studentska. Krajnji korisnici, tj. studenti, propuštaju moment organiziranja i ponovnog prisvajanja SC-a kao njihovog mjesta, koje su u prvom redu oni osvojili i ustanovili. Hoće li studenti osvijestiti važnost SC-a i ponovno postati akteri promjena ili će i dalje ostati u domeni konzumenta ostaje na samim studentima. Također se postavlja pitanje, uz brojna druga, kako će se Sveučilište odnositi prema SC-u nakon završetka sanacije. Hoće li nastaviti politiku odricanja odgovornosti i promatrati isključivo SC kao vrijednu parcelu usred grada ili će konačno preuzeti odgovornost za njegovo funkcioniranje? SC još uvijek nije propao i završetak sanacije zapravo predstavlja moment koji će pokazati hoće li SC uopće imati budućnost ili će završiti kao svaka klasična priča u Hrvatskoj – privatizacijom.


 

aem_copy74389.jpg

Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija). 

<
Vezane vijesti