Rektorat u Splitu (Foto: Z.P.)Rektorat u Splitu (Foto: Z.P.)Čelnici-dekani u Hrvatskoj su se ozbiljno približili oživotvorenju Führerprinzipa.
"Drug Tito jaše na čelu kolone…" (V. Nazor, Titov "Naprijed")
"Rektor je čelnik Sveučilišta."
"Dekan je čelnik Fakulteta."
"Dekan upravlja Fakultetom, njegov je čelnik i voditelj."

 

Führerprinzip tj. princip vođe nije izmišljen u nacističkoj Njemačkoj, ali je u njoj od 1933. do 1945. vjerovatno dosegao svoj vrhunac. Iako je talijanski pendant Hitlera, Mussolini, sam sebe nazivao duce (vođa), ipak se je samo njemačka verzija Führerprinzip raširila svijetom. Ta riječ pripada među one njemačke riječi koje se npr. u engleskom ne prevode (slično kao i posuđenica Kindergarten /dječji vrtić/).Propaganda je u službi čelnika. Ne samo da su nestali nekadašnji oblici samoupravljanja, već, kao da su i oni dio socijalističkog "mraka", nestaju i tradicionalni oblici tzv. akademske samouprave, a na mnogim ustanovama nema ni traga od tzv. suodlučivanja 

Bilo je i ima vođa širom svijeta, poneki vođa je ne samo vođa već i "velika vođa" (npr. Castro, Kim Il-sung) ili "dragi vođa" ili "voljeni vođa" (npr. Kim Jong-il) ili "vođa naroda" (npr. Ferenc Szálasi, Nurzultan Nazarbajev) ili "nezamjenjivi vođa" (npr. Sadam Husein), ali pridjevi veliki, dragi, voljeni itd. kao da navode na sumnju da bi vođa mogao biti i malen ili nedrag ili nevoljen. Führer je jednostavno bio samo Führer, bez dodataka koji bi mogli izazivati takve sumnje. Führerprinzip je bio vrlo jednostavno sažet u paroli: "Ein Volk, ein Reich, ein Führer!“ ("jedan narod, jedno carstvo, jedan vođa!").

S obzirom na duge i još djelomice žive i oživljujuće patrijarhalno-autokratske strukture južnoslavenskih društava nije čudno da su njihovi jezici puno podatniji kad je riječ o pojmovima sličnim pojmu vođa. Bez većih razlika u (ne)zajedničkom jeziku i/ili jezicima Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba nalazimo: čelnik, čelonja; glavar, glavodržica, glavešina, glavnik; pastir; poglavar, poglavica, poglavnik; predvodnik; prvak; rukovoditelj, rukovodilac; samodržac; starješina; vodac, vođa, vodič, voditelj, vožd; vrhovnik.

Kada se je prvi put u javnoj raspravi o nacrtu statuta jednog hrvatskog sveučilišta pojavila odredba "rektor je čelnik Sveučilišta" autor ovih redaka je, na htijući biti glavognjurom, dobronamjerno primjetio da je lijepo da su autori nacrta izbjegli povijesno "opterećene" sinonime ili srodne pojmove poput glavara, glavodržice, glavešine, glavnika, pastira, poglavice, poglavnika, samodržca, vrhovnika, ali da ni označavanje rektora kao čelnika nije neproblematično i to zbog barem dva razloga:

1. U duhu hrvatskoga kao zasebnoga jezika, u kojem je pisan nacrt tog statuta, malo je čudno da se za rektora uzima oznaka čelnik koja najpotvrđeniju tradiciju ima u srpskoj feudalnoj srednjovjekovnoj povijesti: "Челник је била титула у Краљевини Србији, Српском царству и Српској деспотовини". To potvrđuju i hrvatski izvori: "U srp. državi u XIV. st. bilo je istodobno više čelnika, pa je jedan od njih nosio naslov velikog čelnika. Nakon smrti cara Stefana Dušana (1355) naslov čelnika prihvaćen je i na dvorovima oblasnih gospodara. – Izvan dvora čelnici su mogli biti zapovjednici utvrđenih gradova, ali i u službi Crkve, osobito pravoslavne, samostana i visokih crkv. dostojanstvenika." Uzaludno sam upozoravao i na to da bi neki zlobnik mogao iz zaborava izvući da je postojala i funkcija čelnika nad konjima pa postavljati pitanje tko su to konji čelnika-rektora, te na to da je postojao i čelnik pastira što bi moglo također izazivati neugodne asocijacije.Ako je osnovna karakteristika Führerprinzipa to da Führer u svim političkim i pravnim područjima drži najvišu moć zapovijedanja bez kontrolnih instancija i podređuje jednu ustanovu odn. organizaciju bez ograničenja može se slobodno reći da su se čelnici-dekani ozbiljno približili oživotvorenju toga principa

2. U doba globalizacije i interneta moglo bi se dogoditi da se statut prevodi i objavljuje i na njemačkom pa se postavlja pitanje kako će čelnik biti prevedeno na njemački. Upozoravao sam i na to da njemački ni nema neke riječi izvedene iz imenice čelo, da u hrvatsko-njemačkim rječnicima ni nema leme čelnik, pa da ne bi bilo čudno da naš rektor-čelnik postane Führer sveučilišta. A zna se tko je bio Führer (pa se danas u njemačkom Führer pojavljuje još smo u "benignim" složenicama poput npr. Fremdenführer /turistički vodič/).

Moje su primjedbe, naravno, bile ignorirane, pošast rektora-čelnika se brzo raširila hrvatskim sveučilištima i vele(m)učilištima, te vrlo brzo zarazila i dekane. Uz čelnog rektora ni dekani više nisu htjeli biti ono što je dekan oduvijek bio – iako spectabilis ipak samo primus inter pares ("prvi među jednakima") - pa su i dekani, sad već puno kao jednakiji među jednakima, postali čelnicima. Sve bi to bilo ni po muke da se iza jezičkih promjena nije krila i promjena u upravljanju fakultetima i sveučilištima zbog koje su rektori i dekani zaista zaslužili naziv čelnika.

Kada bismo tu promjenu ozbiljno sociologijski analizirali možda bismo čak došli do zaključka da je zapravo uvođenje Führerprinzipa na hrvatskim sveučilištima ne samo opravdalo uvođenje titule čelnik, već da je ona možda čak i preskromna imajući u vidu ovlasti i moći koje se dekani i rektori dobili i/ili prigrabili. Možda bi neka druga oznaka, npr. samodržac ili vrhovnik, čak bolje odgovarala odgovornostima koje nose na svojim atlaskim plećima i težini zadaća koja se ih dopale? O težini tih zadaća govori i potreba osnivanja Rektorskog zbora.

Netko bi me mogao lako pomesti argumentom falsa nominatio non nocet. Pogledajmo je li oznaka čelnik zaista falsa nominatio.

U statutu jednog hrvatskog fakulteta dekanu je dato cca stotinjak ovlasti, počevši od "utvrđivanja načina obilježavanja dana Fakulteta" do ovlasti da samostalno raspolaže iznosima preko HRK 1.500.000,00. Kada se tih stotinjak ovlasti statutarno utvrđenih interpretira malo slobodnije, što nije čudno u zemlji u kojoj je sve donedavno čak i sudcima prigovarano da se drže zakona "kao pijan plota", onda više nije ni moguće pobrojati što sve obuhvaća dekansko čelništvo.

Šutke su ukinute mogućnosti žalbe protiv čelnikovih odluka unutar fakulteta. Fakultetska vijeća nisu više, u pravilu, drugostepeni organi za odlučivanje o žalbama protiv odluka čelnika, pa posloprimci za svaku povredu svojih prava moraju fakultet tužiti upravnom ili radnom sudu i godinama čekati na sudsku odluku i njenu provedbu. Prosvjetna inspekcija nije nadležna za visoka (m)učilišta. Dekanov nadčelnik tj. rektor može, ali ne mora, obustaviti od izvršenja nezakonite i nestatutarne odluke dekana. Dekani mogu imati više prodekana, mnogi fakulteti i po četiri, tako da su na svim sjednicama fakultetskih vijeća dekanu zajamčena ne samo četiri glasa njegovih prodekana, već, u pravilu, i glasovi članova katedara i zavoda kojima, kao mali čelnici (pročelnici, predstojnici), vladaju prodekani.Da se fakultetske "mase" ne bi osilile i same sebi nametale čelnike-dekane kontrolira ih, kao i u svakom drugom nedomokratkom sistemu, viša instanca, tj. čelnik-rektor, a sve u skladu s hijerahijskom naravi Führerprinzipa

Mogući neposlušnici bivaju od čelnika i podčelnika pacifirani razvijanjem i prakticiranjem brojnih oblika ovisnosti (ne)odobravanjima službenih putovanja, asistentskih i novačkih mjesta, tiskanja knjiga, slobodnih studijskih godina, rada izvan matične ustanove, (ne)biranjima prije isteka rokova, arbitrarnim (ne)produljavanjem rada nakon 65. godine, (ne)predlaganjem za javne funkcije izvan fakulteta itsl.

Dekani-čelnici su postali nalik nekadašnjim kadijama, prvenstveno po tome što objedinjuju razne funkcije (upravne, sudske, tužilačke, menadžerske itd.) u uvjetima dokidanja tzv. socijalne difernciranosti kao jednog od obilježja moderne. Vjernost i poslušnost čelniku postale su najcjenjenije osobine. Utjecaj i otpor su nepoželjni. Važnija su neformalna, usmena, nego formalna, pisana pravila.

Propaganda je u službi čelnika. Ne samo da su nestali nekadašnji oblici samoupravljanja, već, kao da su i oni dio socijalističkog "mraka", nestaju i tradicionalni oblici tzv. akademske samouprave, a na mnogim ustanovama nema ni traga od tzv. suodlučivanja (npr. mnogi fakulteti nemaju radnička odn. zaposlenička vijeća). Hrvatski su dekani vjerovatno jedini čelnici institucija čiji rad ne nadzire nikakvo kolektivno tijelo unutar institucije. Tzv. odljev mozgova samo je jedna od posljedica takvog stanja.

Naravno, naši bi sveučilišni čelnici bili iznimka kad zaposjedanje čelničkih funkcija ne bi pratile i materijalne i druge privilegije: zapošljavanje rodbine, tazbine i bliskih osoba, službeni automobili, službeni mobiteli, notebooci, šoferi, visoka plaća, od nikoga kontrolirana dugotrajna i česta službena putovanja po zemlji i inozemstvu, fondovi za reprezentaciju, prestanak rada u nastavi, korištenje domara i podvornika kao nekadašnjih pedella i za osobne potrebe, ugošćavanje visokih državnih i javnih dužnosnika etc.Dekani-čelnici su postali nalik nekadašnjim kadijama, prvenstveno po tome što objedinjuju razne funkcije (upravne, sudske, tužilačke, menadžerske itd.) u uvjetima dokidanja tzv. socijalne difernciranosti kao jednog od obilježja moderne

Ako je osnovna karakteristika Führerprinzipa to da Führer u svim političkim i pravnim područjima drži najvišu moć zapovijedanja bez kontrolnih instancija i podređuje jednu ustanovu odn. organizaciju bez ograničenja može se slobodno reći da su se čelnici-dekani ozbiljno približili oživotvorenju toga principa. U najboljem slučaju na njih još mogu utjecati njihovi savjetnici pri čemu se prednost daje osobno ovisnim savjetnicima, a ne onima kojima savjetnička funkcija pripada po dužnosti.

Kao što je Führer na temelju vrlo sumnjive, antiparlamentarne i antidemokratske, duboke autoritarne interpretacije tzv. Ermächtigungsgesetza (zakoni kojima je njemački parlament davao vrlo široke, izvanredne i neuobičajene punomoći vladi) mogao donositi brojne, od nikoga kontrolirane propise, tako i naši čelnici dobijaju ovlasti donošenja brojnih važnih propisa. Statut jednog našeg fakulteta tako npr. ovlašćuje dekana-čelnika da donosi pravilnike o:

• ustroju radnih mjesta;
• ustroju, djelokrugu i načinu rada zavoda, seminara i centara;
• stručnom usavršavanju;
• vrednovanju izvannastavnih aktivnosti na integriranom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju;
• dekanovoj nagradi za najbolji studentski znanstveni ili stručni rad;
• slobodnoj studijskoj godini;
• dekanovoj nagradi za izvrsnost;
• nagradama i priznanjima;
• ustroju i radu knjižnice, arhiviranju, pečatu i žigu, zaštiti na rad, zaštiti od požara etc.

Da se fakultetske "mase" ne bi osilile i same sebi nametale čelnike-dekane kontrolira ih, kao i u svakom drugom nedomokratkom sistemu, viša instanca, tj. čelnik-rektor, a sve u skladu s hijerahijskom naravi Führerprinzipa. Zato on može suspendirati nižeg čelnika: "Rektor može privremeno, do donošenja odluke Senata, suspendirati čelnika sastavnice zbog opetovanog nepoštivanja zakona...". Naravno da senat potvrđuje izbor dekana i da ga može i razriješiti. Sve to, pravno i faktično, obično rektora pretvara ne samo u čelnika već i u nad-čelnika nad pod-čelnicima!

P. s.
Maštovitim čitateljima prepuštamo da otkriju otkud i čemu na početku ovog teksta onaj motto u kojem se spominje Tito!

 -

Autor ovog teksta, Zoran Pokrovac, redoviti je profesor Teorije prava i države u trajnom zvanju.

U tekstu Čelnici ili Führerprinzip (i) na hrvatskim sveučilištima? u rečenici: "Da se fakultetske 'mase' ne bi osilile i same sebi nametale čelnike-dekane kontrolira ih, kao i u svakom drugom nedomokratkom sistemu, viša instanca, tj. čelnik-rektor, a sve u skladu s hijerahijskom naravi Führerprinzipa." potkrala se greška. Umjesto ispravke evo verzije aktualizirane za coroniziranu demokraciju: "Da se fakultetske 'mase' ne bi osilile i same sebi nametale čelnike-dekane kontrolira ih, kao i u svakom drugom domokratskom sistemu, viša instanca, tj. čelnik-rektor, a sve u skladu s hijerahijskom naravi Führerprinzipa."
<
Vezane vijesti