Kao sto svi vjerojatno vec znate, radnici Tvornice duhana Zagreb vec sesti dan drze tvornicu koju su zauzeli nakon vijesti o masovnim otkazima i gasenju proizvodnje. Jucer smo proveli gotovo 3 sata s radnicima, a zahvaljujuci njihovu povjerenju dopustili su nam i ulaz u sam prostor tvornice (sto odsad vise nece biti moguce). Prostor ispred tvornice s jednim stolom i dnevnim biltenima je mjesto susreta radnika s javnoscu, no unutra je porta pretvorena u improviziranu kuhinju, a druge prostorije sluze za spavanje na madracima i vrecicama za spavanje. Premda su tamo vec gotovo tjedan dana, provode dane i noci, radnici su i dalje veseli, plesu i pjevaju, a planiraju pokrenuti i vlastitu proizvodnju. Jos uvijek cekaju odobrenje drzave kako bi dobili markice koje su za to potrebne. Unatoc kriznoj situaciji I stresu (blizi se Uskrs i svi bi voljeli biti s obitelji), spremni su porazgovarati i druziti se sa svakim tko im dodje dati podrsku.
Situacija je ozbiljna i kako ce se razvijati jos ne mozemo predvidjeti, tako je za naseg boravka jucer dosao posjet koji u najmanju ruku mozemo nazvati sumnjivim. Nekakav insepktorat koji je u 5 popodne (ne treba spomenuti da se novinari izredaju do 12 i da od onda nikog vise nema) dosao provjeriti nekakve strojeve, kad ih radnici unatoc njihovim ispravama, ali jer nisu imali nalog, nisu pustili u tvornicu, po odlasku su vidjeni s jednim bivsim radnikom tvornice koji sada svakodnevno kruzi oko TDZa i cini sve kako bi pomogao interesima Tvornice duhana Rovinj.
Ne treba podsjecati na Argentinu kada je nakon sloma ekonomije doslo do preuzimanja tvornice i organiziranja proizvodnje od strane radnika. Problema oko privatizacije je bilo i prije, netko ce reci ovo nije nista novo, pogotovo ako se sjetimo Valpova i Kutine, no situacija s Tvornicom duhana Zagreb je nova upravo zbog toga jer se ne radi o smjnjivanju stare uprave, trazenja odstete i otpremnina, nego se radi o tome da su radnici na pocetku spontano a sada organizirano preuzeli tvornicu za koju tvrde da je njihova i da nastoje krenuti u vlastitu proizvodnju. Sto bi to moglo znaciti za nase prilike ne treba puno govoriti, zato pustimo se na trenutak teoretiziranja, clanaka na internetu, najave predavanja i sitnih poluprivatnih rasprava i svadjica preko mailing lista i pojavimo se ondje gdje je pomoc najpotrebnija.
Radnici su spremni razgovarati sa svima koji dodju, srdacno cete biti primljeni, a mozete govoriti i o njihovim i o svojim problemima, pomoci savjetima, a ponudit ce vam se i kava ili sok, kao i krafne iz njihove "tvornicke kuhinje" ako pogodite pravo vrijeme...
Ako ovo i ne oznaci nesto novo u nasem podneblju ozakonjene kradje I sustavne povrede prava radnika, svaki sat proveden s njima donijet ce nesto novo kako njima tako i nama.
Drugarski pozdrav, uz nadu da cemo se uskoro vidjeti!
Srecko Horvat & Jovica Loncar
