Pušimo dok ne popušimo

Jedan od glavnih razloga zašto mnoge vlade diljem svijeta ne idu u direktni rat protiv nikotina, odnosno proizvođača cigareta jesu prihodi od poreza, jer su oni svugdje ogromni. Zato hrvatske vlasti odobravaju poskupljenja cigareta, kao mjeru kojom se cigareta može udaljiti od određenog broja ljudi, a da se pritom prihodi od prodaje duhana u državnu blagajnu još i povećaju. Ne čudi najava Ministarstva zdravstva iz veljače ove godine da nas čeka novo poskupljenje. Adolescenti u Hrvatskoj počinju pušiti između 12. i 13. godine života, a u drugom razredu srednje škole puši ih već 43 posto Vlade europskih i razvijenih svjetskih država imaju nešto složeniju računicu od naše, pa u priču o šteti i dobicima dodaju i troškove liječenja ljudi od posljedica pušenja (uključujući nepušače koji zbog pasivnog pušenja obolijevaju od tipičnih pušačkih bolesti), koji znatno nadmašuju prihode od poreza. Iako zvuči nehumano da je novac važniji od ljudskih života, činjenica je da europske vlade i same kao jedan od glavnih razloga borba protiv pušenja navode velike izdatke koje pušenje uzrokuje u sustavu zdravstva. U trenutku kada se hrvatsko zdravstvo nalazi pred kolapsom, s desecima tisuća pušača na čije se liječenje troše enormne svote, Vlada i ne pomišlja da bi bilo zgodno odreći se sigurnog i brzog poreza od prodaje duhana da bi za koju godinu bitno smanjili izdatke u zdravstvu te tako profitirali i materijalno i moralno. Pritom je valjda neumjesno upitati se što vlastima znače životi tisuća građana, koji godišnje umiru od posljedica pušenja, a među kojima su i pasivni pušači. Iako je pušenje stvar izbora, nijedna odgovorna vlast ne može mirno gledati kako se tisuće građana ubijaju, a da pritom ne uloži razuman napor da im pomogne u borbi protiv ovisnosti ili ih barem informira o svim štetnostima koje izazivaju cigarete. Svaka cigareta skraćuje život za šest do sedam minuta Iako je najavljivano, Hrvatska još nije uvela obavezu da na polovici kutije cigareta budu tekstovi upozorenja o štetnosti pušenja ili slike, kao što je to u zemljama Europske unije. Tim više bi se vlasti trebale angažirati ako se zna da 85 posto pušača želi prestati pušiti, ali im to ne uspijeva. Pokazalo se da ova kampanja ima pozitivnog učinka. Možda je to pravi razlog zašto nije odobrena u Hrvatskoj Ako ne zbog njih, onda bi svakako morale zbog nepušača, jer je nedvojbeno dokazano da pasivno pušenje šteti okolini, pa su nedužni nepušači u blizini pušača izloženi riziku od svih pušačkih bolesti i posljedica. Borba protiv pušenja uključuje edukaciju, stalno iznošenje podataka o posljedicama i uvođenje zakonskih zabrana nanošenja šteta nepušačima. U SAD-u i europskim razvijenijim zemljama znatno je jača kampanja protiv duhana nego kod nas. U svijetu puši oko milijardu ljudi, a od posljedica pušenja godišnje umire čak 3,5 milijuna ljudi Dosadašnje mjere u Hrvatskoj nisu urodile plodom - i dalje smo u samom europskom vrhu sa 27,4 posto osoba starijih od 18 godina koje puše cigarete, a više ih imaju samo Albanija, BiH, Srbija i Crna Gora. U Hrvatskoj puši oko milijun ljudi, a godišnje ih od posljedica pušenja umre oko 15 tisuća. Slične mjere koje su na snazi u Hrvatskoj (zabrana reklamiranja, zabrana prodaje mlađima od 18 godina, posebni prostori za pušače i drugo) uvela je i Slovenija, još prije deset godina. Prema hrvatskom Zakonu o ograničenju uporabe duhanskih proizvoda, zabranjeno je objavljivanje u tisku fotografija ili crteža osoba koje puše u promidžbene svrhe. No što je sa slavnim osobama koje pružaju loš uzor mladima? U Sloveniji sada puši 24 posto odraslih osoba, a trend povećanja broja pušača među mladima nije zaustavljen. Stoga je susjedna zemlja najavila da će pooštriti mjere protiv pušača i zabraniti pušenje u radnim prostorima, lokalima i na javnim mjestima. Prijedlogom zakona među ostalim bi se uvela potpuna zabrana pušenja u svim zatvorenim radnim prostorima, kao i zabrana pušenja u ugostiteljskim lokalima, osim na posebnim mjestima gdje se neće moći posluživati hrana i piće. Duhanska industrija više novca ulaže u reklamiranje cigareta dnevno, nego Svjetska zdravstvena organizacija u borbu protiv pušenja godišnje.  Potpuna zabrana pušenja u javnim prostorima, što podrazumijeva i pušenje u barovima i restoranima, dosad je uvedena u Irskoj, Švedskoj, Norveškoj, Nizozemskoj, Španjolskoj i Italiji i Finskoj, dok će ta zakonska odredba u Velikoj Britaniji vrijediti od 2007. godine. Vlasnicima kafića i restorana omogućeno je da imaju i prostore za pušače, ali tako da oni budu potpuno odvojeni od nepušačkog prostora, u koji ne smije ulaziti dim cigareta. Kada je prošloga tjedna pomoćnik našeg ministra zdravstva i socijalne skrbi Renato Mittermayer povodom svjetskog dana nepušenja izjavio kako je u fazi pripreme izmjena zakona kojim bi se u skladu s direktivom EU zabranilo pušenje na svim javnim mjestima, uključujući i kafiće – Vlada je njegovu izjavu demantirala nakon samo nekoliko sati. Štoviše, predsjednik Vlade Ivo Sanader oštro se okomio na Mittermayera. 'Nedopustivo je da pomoćnik ministra javno istupa u ime ministarstva i da pritom govori neistine i iznosi osobna mišljenja. Neka drugi put svoje mišljenje zadrži za sebe', rekao je premijer, dodavši da Vlada ne priprema 'nikakav zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima'. Iako već postoje hrvatske obaveze prema EU u smjeru zabrane pušenja u javnim prostorima, mnogi smatraju da je Sanader procijenio kako bi bilo politički rizično ići s takvom mjerom prije parlamentarnih izbora iduće godine te će, očito, takvu odluku ostaviti idućoj vladi, pa makar i ona bila HDZ-ova. To, pak, pokazuje da je hrvatskoj političkoj eliti najviše stalo do ostanka na vlasti, pa se valjda i mi smijemo upitati jesu li zaslužili i dalje vladati samo da bi vladali.