Na sjednici Savjeta za razvoj civilnog društva koja se trebala održati 12. prosinca 2005. godine, trebala sam
najaviti svoju ostavku (no sjednica zbog nedostatka kvoruma i drugih poteškoća nije održana), do koje je
dovela kulminacija nezadovoljstva radom Savjeta i Ureda za udruge te javno iznešenim stavovima Predstojnice
Ureda za udruge u Glasu Koncila, od kojih se Savjet nije želio ograditi. Duboko sam pogođena odbijanjem
članova i članica Savjeta da se izjasne o izjavama predstojnice Ureda za udruge, gđe. Cigelj, da "se srami nekih udruga"
i "da bi neke udruge trebalo optužiti za veleizdaju", da bi neke udruge trebalo pratiti te izjavama koje se odnose na
donatore, medije, ravnopravnost spolova i mnoge druge. Tim je izjavama predstojnica Ureda za udruge iskazala
netrpeljivost prema dobrom dijelu civilnog društva, što je u suprotnosti su s funkcijom koju obnaša.
Na objavu ostavke putem konferencije za medije prisiljena sam jer se, protivno Poslovniku o radu Savjeta, priopćenja
sa sjednica Savjeta medijima ne šalju. Na prošloj su sjednici Savjeta članovi i članice čak izglasali da se medijma
zabrani sudjelovanje. Radi se o sramotnom kršenju jednog od temeljnih principa na kojima počiva djelovanje
civilnog društva – javnosti.
Od samog početka rad Savjeta i Ureda za udruge izazivali su nezadovoljstvo udruga, što je rezultiralo najprije
ostavkom zamjenika predsjednice Savjeta g. Gorana Beusa Richembergha (24. studenog 2004.) zbog “skandalozno
obezvrjeđujućeg načina tretiranja uloge Savjeta i Vladine politike prema mladima” (nikada nije imenovan novi
zamjenik/zamjenica predsjednice), zatim ostavkom člana Savjeta g. Igora Bajoka (16. studenog 2005.), predstavnika udruga s područja demokratizacije i razvoja civilnog društva, “zbog odbijanja Savjeta da se očituje o stavovima gđe. Jadranke Cigelj u razgovoru za Glas
Koncila..., koji su nespojivi s dužnošću koju gđa. Cigelj obnaša kao predstojnica vladinog Ureda za udruge.” Vrlo je
znakovito da je upravo predstavnik područja demokratizacije i razvoja civilnog društva podnio ostavku.
Zatim je uslijedila je i ostavka predsjednice Savjeta, gđe. Nives Ivelja zbog “kumuliranog nezadovoljstva,
nespremnosti i nemogućnost za ulaganjem truda i vremena u sve zahtjevniji posao”.
Ne radi se samo o ostavkama: imenovanje člana nevladinih organizacija s područja ljudskih prava, g. Stjepana Fištreka,
izazvalo snažan prosvjed velikog broja udruga; gđa. Jelena Brajša u razriješena je dužnosti u Savjetu. Postavlja se
pitanje koga zastupa ovaj Savjet za razvoj civilnog društva?
Navela bih i nezadovoljstvo nekih drugih organizacija radom Ureda za udruge i Savjeta:
1. Ženska mreža Hrvatske (travanj 2005.) - prosvjed protiv “skandalozne politike Ureda za udruge” i žalba na
imenovanja člana Savjeta za područje ljudskih prava
2. Reagiranje – prosvjed Tima udruge Partnerstvo za društveni razvoj, Antikorupcijski program (rujan 2005.) u vezi s
načinom programiranja Phare programa, bez višemjesečne rasprave o mogućim prioritetima i potrebama potencijalnih
implementacijskih subjekata (reagiranje upućeno Uredu za udruge)
3. Forum civilnog društva (listopad 2005.) “zbog omalovažavanja civilnog društva i njegovih vrijednosti”, “propusta
u radu Savjeta i ozbiljnih propusta u proceduri i načinu donošenja Nacionalne strategije za civilno društvo”; FCD traži
smjenu predstojnice Ureda za udruge i ponovnu proceduru izrade Strategije razvoja civilnog društva
Premijer RH se u osobno ime i ime Vlade ogradio od stavova gđe. Cigelj iznesenim u Glasu Koncila.
Analizom stanja provedenom u ožujku 2005., godine radna grupa Savjeta, u kojoj sam i sama sudjelovala, zaključila je
da je za uspješno provođenje zadaća Savjeta potrebno najprije razjasniti ulogu Savjeta i međusobni odnos Savjeta,
Ureda i Zaklade, uskladiti i/ili izraditi dokumente koji se odnose na spomenuta tijela, izraditi kratkoročni, tromjesečni
plan aktivnosti Savjeta i potom evaluirati realizaciju spomenutog plana. Radna grupa je, također, postavila i neka
pitanja, između ostalih i “Koja je «težina» odluka koje se donose na sjednicama Savjeta? Postoji li dužnost Vlade RH
da odgovara na zaključke i inicijative Savjeta? Prenose li članovi Savjeta iz redova tijela državne uprave zaključke i
mišljenja Savjeta u matična tijela? Tada smo zaključili da je smisao postojanja i rada Savjeta upitan ne riješe li se ta
pitanja. Navedena pitanja nisu riješena.
Zbog svega navedenog, savjest mi ne dopušta nastavak rada u ovakom Savjetu i uz podršku ovakvog Ureda za udruge,
u kojima nevladine organizacije u Hrvatskoj nemaju pravog podupiratelja.
S poštovanjem,
Dušica Radojčić – Zelena Istra
predstavnica udruga s područja zaštite okoliša i održivog razvoja u Savjetu za razvoj civilnog društva
