Ljudska je povijest, između ostaloga, i evolucija metoda upravljanja i vladavine ljudi nad samim sobom. Najprirodnija, najjednostavnija, najprimitivnija je metoda, naslijeđena od vukova, lavova i velikih majmuna, da najjači mužjak u plemenu, onaj koji može istući sve ostale, bude vođa. To je nekako funkcioniralo dok smo bili lovci i sakupljači. No, postalo je prepreka, jednom kad smo se skrasili, počeli obrađivati zemlju i živjeti u gradovima. Da bi se osigurao kontinuitet uprave, vlast je postala nasljedna unutar izabranih obitelji, za koje smo sebe uvjerili da su od Boga izabrane da na sebe preuzmu taj težak teret vladavine nad drugima. Ta metoda se zadržala stoljećima: veći dio naše pisane povijesti Vladavina prava je relativno nov koncept, tek oko tri, četiri stoljeća star. Ideja, rođena u europskoj renesansi, reformaciji, među filozofima humanistima, da vlast nad ljudima ne može proizlaziti iz boga, za kojeg nismo baš sasvim sigurni niti je li postoji, nego da mora proizlaziti iz zakona, koje svi zajedno, kao jednakopravni, razumni pojedinci donosimo i kojih se onda svi moramo pridržavatiodvija se u okviru vladavine moćnih obitelji, koje to pravo na vlast izvode iz božje volje, u sprezi s kastom tumača te volje (tako su recimo barbarski vođe u Europi tijekom srednjeg vijeka svi primali svoje krune od Svetog Oca).
Vladavina prava je relativno nov koncept, tek oko tri, četiri stoljeća star. Ideja, rođena u europskoj renesansi, reformaciji, među filozofima humanistima, da vlast nad ljudima ne može proizlaziti iz boga, za kojeg nismo baš sasvim sigurni niti je li postoji, nego da mora proizlaziti iz zakona, koje svi zajedno, kao jednakopravni, razumni pojedinci donosimo i kojih se onda svi moramo pridržavati, uključujući i one koje izaberemo da upravljaju i vladaju našom zajednicom, zapravo je po prvi puta na veliko u praksi zaživjela upravo u projektu Američke Republike i njenom Ustavu započetom riječima: "Mi, narod..."
Sukladno toj tradiciji, Sjedinjene Američke Države desetljećima neumorno zagovaraju vladavinu prava i demokraciju svuda po svijetu, tako da su njihovi savjeti već pomalo dojadili svakom na planeti. No, uglavnom su do sada sve zemlje tzv. zapadne civilizacije prihvatile, usvojile i učinile svojom tu ideju da su svi građani jednaki pred zakonom i da zakon vlada jednako nad svakim pojedincem, bio on smetlar ili predsjednik republike.
Vlast nije u rukama pojedinca, nego u rukama zakona, koje donose predstavnici koje svi zajedno biramo. Kao što se bogomdana, apsolutna vlast monarha pokazala boljom od vlasti trenutno najsnažnijeg pojedinca za agrikulturna društva, tako se vladavina zakona pokazala boljom za industrijska (a valjda ćemo sazrijeti za direktnu demokraciju u post-industrijskom): zemlje, koje su je prihvatile, bolje prosperiraju od onih koje nisu.
Tim više je neobično i nakaradno da Amerika danas ima predsjednika koji izjavljuje kako on ima "apsolutno pravo" nad državnim tužiocem, i kako on i samo on ima "kompletnu moć" oprosta od krivnje, kao da je neki apsolutistički monarh, a ne predsjednik republike. Trump je otpustio direktora FBI-a, James Comeya, kad se ovaj počeo nećkati oko provođenja Trumpove volje da obustavi istragu nad Trumpovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, Michael Flynnom, koji je prekršio zakon, komunicirajući s Rusijom tijekom kampanje i zatim o tome lagao Kongresu i potpredsjedniku države.
Nakon toga je izjavio kako nikad ne bi imenovao Jeffa Sessionsa za Nakaradno je da Amerika danas ima predsjednika koji izjavljuje kako on ima "apsolutno pravo" nad državnim tužiocem, i kako on i samo on ima "kompletnu moć" oprosta od krivnje, kao da je neki apsolutistički monarh, a ne predsjednik republikedržavnog tužioca, da je znao da će se ovaj povući iz istrage o vezi Trumpove kampanje s Rusijom. Trump je naime želio da istu saveznik, lojalist, zaposlenik, kao Sessions vodi. Međutim, u pravnoj državi, pod vladavinom prava, primarna dužnost državnog tužioca je zaštita zakona, a ne zaštita predsjednika. Izgleda kao da Trump ne želi razumjeti da je Amerika republika, a ne apsolutna monarhija.
U svakom slučaju on vodi zemlju kao da je monarh, a ne predsjednik. Praktički od Kennedya nismo imali situaciju gdje je jedna obitelj toliko moćna i utjecajna. Američki predsjednici nakon Kennedya obično drže svoju obitelj van političkog života. Trump je u vladu uveo svoju djecu i zeta. Javna je tajna da su Jared Kushner i Ivanka Trump arhitekti preseljenja američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem i podrške mladom Saudijskom krunskom princu i njegovom krvavom ratu u Jemenu.
Državna je birokracija uznemirena i revoltirana takvim ponašanjem. Nakon što je Trump otpustio direktora FBI-a, Comeya, zamjenik državnog tužioca, Rosenstein, imenovao je, kao specijalnog istražitelja u slučaju povezanosti Trumpove kampanje s Rusijom, Roberta Muellera, bivšeg direktora FBI-a. Trump je želio već otpustiti i Muellera i Rosensteina (jer kako se oni usuđuju istraživati njegovu visost?), no odustao je pod prijetnjom skandala, kad mu je odvjetnik Bijele Kuće Don McGahn, zaprijetio ostavkom ako to pokuša učiniti.
U srcu Muellerove istrage primarno je potencijalna kolaboracija Trumpove kampanje s Rusijom tijekom 2016. u hakiranju servera Demokratskog Nacionalnog Komiteta (DNC) i Hillaryne kampanjeZadnji predsjednik koji se zakačio s FBI-em nije dobro završio. Nakon Watergate provale, FBI je otvorio istragu. Ubrzo, istražitelja Daniela Bledsoea pozvao je Nixonov pomoćnik John Ehrlichman da obustavi istragu. Bledsoe mu je kratko odgovorio da to ne dolazi u obzir. Da stvar bude gora, tada pomoćnik direktora FBI-a Mark Felt, dokumente istrage potajno je dostavljao novinaru Washington Posta Bobu Woodwardu, ušavši u povijest kao "duboko grlo". Nedugo nakon njihovog objavljivanja u novinama, Kongres je započeo proceduru micanja Nixona s mjesta predsjednika, koju je Nixon onda preduhitrio ostavkom i odlaskom iz Bijele Kuće.
Što nas dovodi do trenutne pat situacije u ratu između predsjednika države i državne policije i kontraobavještajne službe, ratu o kojem Trump nije rekao ni riječi u sat i pol svog govora o stanju u državi prošlog utorka. Trump je kvalitetan zabavljač i govor je bio odličan, potenciran s emotivno nabijenim uzvanicima, kao npr. roditeljima Otta Warmbiera, kojeg im je Sjeverna Koreja vratila u vegetativnom stanju i na čija uplakana lica se kamera dovoljno dugo fokusirala da gledaoci zaborave da Trump zapravo nije rekao ništa novo time što je rekao kako ćemo "sjećanje na Otta gajiti najbolje totalnom američkom odlučnošću". No, niti jedne jedine riječi o Rusiji, niti o FBI-u.
U srcu Muellerove istrage primarno je potencijalna kolaboracija Trumpove kampanje s Rusijom tijekom 2016. u hakiranju servera Demokratskog Nacionalnog Komiteta (DNC) i Hillaryne kampanje. Zna se da su serveri hakirani i da su e-mail poruke ukradene. Wikileaks ih je sve objavio. A Sekundarno, istraga se fokusira na pokušaje Trumpa i njegove administracije da na svaki način onemoguće tu istragu i opstruiraju provođenje pravde nakon izboraDNC ih sigurno nije svojevoljno poslao Assangeu. Istraga je već utvrdila da su hakeri iz Rusije. S imenom Fancy Bear izgleda da se nisu to ni trudili previše prikriti, a sofisticiranost hakiranja sugerira da su bliski ruskoj obavještajnoj službi. Zna se i da je Trump žovijalno na televiziji pozvao Ruse da slobodno hakiraju DNC jer je DNC ilegalno sabotirao kampanju Bernie Sandersa.
Zatim, tu su anegdotalne priče o susretima i razgovorima između raznih dužnosnika Trumpove kampanje (Sessions, Flynn, Trumpov sin, itd.) i raznih ruskih pojedinaca (ambasadora, biznismena, bankara, odvjetnika bliskih Putinovom kružoku). No, okosnicu istrage čini izvještaj bivšeg britanskog obavještajca Christopher Steelea, koji je Demokratska stranka naručila i financirala, i potonje prisluškivanje bivšeg savjetnika u Trumpovoj kampanji Cartera Pagea, koje je FBI proveo tijekom ljeta 2016. uz tajno odobrenje FISC-a (Foreign Intelligence Surveillance Court), suda koji je u nadležnosti istraga koje uključuju strane obavještajne službe, uz znanje Obame, koji je tada bio predsjednik, ali ne i Trumpa, koji to tada nije bio.
Memorandum optužuje vodstvo FBI-a da je istraga bazirana na temelju dokumenta naručenog i plaćenog od Demokratske stranke te da su zloupotrijebili svoje ovlasti špijunirajući, prateći i prisluškujući bivšeg savjetnika u Trumpovoj kampanji Carter Pagea, za kojeg FBI vjeruje da postoje osnovane sumnje da je ruski agentSekundarno, istraga se fokusira na pokušaje Trumpa i njegove administracije da na svaki način onemoguće tu istragu i opstruiraju provođenje pravde nakon izbora. Otpuštanje Comeya. Otpuštanje Flynna. Pritisak na Sessionsa. Pritisak na Rosensteina. Pritisak na Comeyevog zamjenika, McCabea. Pritisak na Pompea, direktora CIA-a, na Dana Coatsa, direktora državne obavještajne mreže. Trump je naprosto neumoran u tome da postigne da svi budu njemu i samo njemu lojalni i na usluzi. Posljednji u nizu tih pokušaja je Trumpova odluka da se dopusti objavljivanje tajnog memoranduma Devina Nunesa, republikanskog zastupnika iz Kalifornije i predsjedavajućeg u komitetu koji nadzire rad obavještajnih službi u Domu zastupnika.
Memorandum optužuje vodstvo FBI-a da je istraga bazirana na temelju dokumenta naručenog i plaćenog od Demokratske stranke te da su zloupotrijebili svoje ovlasti špijunirajući, prateći i prisluškujući bivšeg savjetnika u Trumpovoj kampanji Carter Pagea, za kojeg FBI vjeruje da postoje osnovane sumnje da je ruski agent. Problem je, međutim, što memorandum, koji je Nunes uručio Trumpu i koji je potom objavljen, nije izvorni memorandum, usvojen na komitetu za nadzor obavještajnih službi američkog Doma zastupnika, kako tvrdi Nunesov zamjenik na istom komitetu, demokratski zastupnik Adam Schiff - nego falsifikat istoga, vjerojatno proizveden u Trumpovom kabinetu te predan Nunesu da ga uruči Trumpu. Izvorni memorandum je i dalje neobjavljen i označen kao strogo povjerljiv dokument. Sljedeći onu narodnu kako je napad najbolja obrana, Nunes, u svojstvu Trumpove marionete, kroz ovaj lažirani Memorandum želi prikazati FBI kao Obaminu stranačku policiju kojima je cilj protupravno svrgnuti Trumpa.
Svakako nije slučajno da je Trump odlučio ovaj i ovakav Memorandum pustiti u javnost baš u momentu kad je izjavio da je spreman da ga Ali u SAD-u Trump nije suveren nego je po Ustavu suveren narod i zakoni koje predstavnici naroda donesu i koje je i predsjednik obavezan slijeditiMueller ispita i da odgovori na Muellerova pitanja. Namjera je očito da se Muellera i FBI diskreditira prije tog razgovora kako bi, bez obzira na pitanja i odgovore tokom istoga, Trump ostao politički pobjednik. Tragedija je da jedna stranka (Republikanci) ima toliku apsolutnu premoć u državi (većina u Domu zastupnika, većina u Senatu, većina guvernera, većina u većini državnih skupština...) da je Trumpa nemoguće zaustaviti ili svrgnuti bez njene političke pomoći, a da je istovremeno većina unutar te stranke sasvim komforna izdati svoju lojalnost pravnoj državi i vladavini zakona i zamijeniti je lojalnošću osobi predsjednika i autoritarnoj državi, pa makar taj predsjednik potencijalno bio pod kontrolom strane sile. Tolika je njihova glad za zadržavanjem vlasti po svaku cijenu, pa i po cijenu žrtvovanja temeljnih vrijednosti Američke Republike, kao što je vladavina prava. Sprema nam se život pod čizmom ili, točnije, pod skupocjenom Oxford cipelicom iz vlastite linije velikog vođe: The Donald Trump Collection.
No, što ako je taj hubris i početak njegovog kraja? Možda je dolijao. Trump se uvijek voli pokazivati kao veliki prijatelj i zaštitnik kako policije tako i vladavine zakona. Jedan pasus svog govora u utorak je započeo s: "Mi slavimo našu policiju, vojsku i veterane...", rekao je kako je imenovao više sudaca, nego ijedan njegov prethodnik u godinu dana, obećao je poslati pojačanje detektivu imigracijske policije s Long Islanda, da bi mogao pohapsiti još članova MS13 ganga (njega je doveo u publiku, ali je zaboravio da se zove C.J., pa ga je zvao DJ), ostaviti Guantanamo otvoren (s nadom da ga valjda ponovno i popuni), i, naravno, izgraditi zid da nas zaštiti od kršitelja zakona s juga.
No kad se tiče njega, drži da je kao monarh, suveren, iznad zakona. I zapravo utjerivače zakona gleda s prezirom kao gluplje od sebe jer ga nikad nisu ovakvog lažova i lopova uhvatili, i traži od njih da budu bezuvjetno lojalni njemu, a ne zakonu. Ali u SAD-u on nije suveren nego je po Ustavu suveren narod i zakoni koje predstavnici naroda donesu i koje je i predsjednik obavezan slijediti. Možda mu Mueller pomogne to shvatiti.
