Od 15. srpnja do 15. kolovoza na H-Alteru objavljujemo posebnu seriju tekstova naslovljenu Protiv jedne slike ljeta. Donosimo vam tekstove o ljetu na periferiji, ljetu u zaleđu, ljetu u skrivenoj metropoli, ljetu na biciklu, ljetu u tvornicama... Prvi u seriji tekstova tekst je Ivane Perić Čuvamo koritu san o rijeci, o ljetima odrastanja u Ravnim kotarima, u Dalmaciji "iza brda".
Drugi u seriji tekstova tekst je Luke Ostojića Ljeto u bolnici koji nas vodi u Kliničko bolnički centar Sestre milosrdnice u Vinogradskoj ulici, na susret s doktoricom Ivom Kirac i razgovor o ljetu u Klinici za tumore.
Treći u seriji tekstova tekst je Sanje Kovačević Ustopija mojih ljeta koja piše o vlastitoj borbi s depresijom, koju je posebno osjetila u periodu ljetnih dana, kao i o načinu na koji su depresivna stanja povezana sa sveopćom intruzijom kapitalističkog sustava u naše živote i psihe.
Četvrti u seriji tekstova tekst je Marine Kelava, reportaža o kampu iznad Mošćeničke Drage, u Parku prirode Učka, gdje volonteri krče zarasle livade i vraćaju staništa leptirima. Ljeto je to koje ne potiče ubrzanu devastaciju obale, apartmanizaciju, kič i hranjenje zmaja udobnosti.
✎
"Evo ovakvim se stvarima želim baviti, vraćanjem prirodi onoga što je čovjek uništio", govori jedna od stranih volonterki koju smo zatekli na BIOM-ovom volonterskom kampu iznad Mošćeničke Drage, u Parku prirode Učka.Ovi ljudi u BIOM-ovom kampu bili su spremni provesti dio ljeta u robinzonskim uvjetima, bez WC-a i stalnog izvora električne energije, pa tako i mobilnih telefona, uz teški fizički rad na koji je rijetko tko danas navikao. Zato su uistinu zaslužili svoje mjesto u H-Alterovoj seriji tekstova o drugačijem ljetu
No, ova situacija na Učki zapravo je kompleksnija i govori o tome kako je čovjek jednako tako priroda koja može i stvarati, a ne samo uništavati. Naime, ovaj se kamp udruge koja je najpoznatija po zaštiti ptica, bavi krčenjem zaraslih livada i vraćanjem staništa leptirima.
A livade na Učki stvorio je čovjek kroz bavljenje stočarstvom. Kako se sada više malo tko stočarstvom na Učki bavi, nekadašnji pašnjaci su zarasli u grmlje i borove. No, i borove koji ovdje smanjuju bioraznolikost, je opet čovjek donio na ovo područje tako da je cijeli postojeći ekosustav složen sustav djelovanja ili nedjelovanja čovjeka.
"Ovi borovi varijetet su crnog bora, Austriaca, brzorastući su i sađeni su za potrebe rudnika. Brzo se šire. To nije autohtona vrsta na Učki. Tlo ispod njih je puno iglica koje zakiseljuju tlo i ispod njih gotovo ništa ne raste", pokazuje Tena Miličević, voditeljica projekta koji BIOM provodi u partnerstvu s Parkom prirode i Općinom Kršan.
Nakon ovog srpanjskog kampa uskoro počinje i tradicionalni BIOM-ov kamp prstenovanja ptica. Upravo su sudionici kampa koji okuplja ornitologe, prije pet godina upozorili i na potrebe leptira.
"Britanski volonteri na ornitološkom kampu krenuli su s krčenjem zaraslih livada. To je praksa koju su oni poznavali iz Britanije. Prve godine oni su sami to radili, a zatim su dvije godine dolazili belgijski izviđači. Ovo je pak druga godina ovakvog kampa koji je otvoren za volontere i iz Hrvatske i inozemstva", govori Miličević.
"Na livadi na kojoj je prvo započeo ovaj posao prije pet godina danas se vide rezultati rada". (Foto: Marina Kelava)
Zadnjih nekoliko dana kampa tako smo u kampu osim volontera iz Hrvatske, zatekli volontere i volonterke iz Njemačke, Engleske, Gruzije i SAD-a. Kroz kamp je u mjesec dana prošlo oko 35 ljudi. Neki su od njih ovdje proveli i nekoliko tjedana ljetnog vremena u fizički vrlo napornom poslu, stvarno alternativnom načinu provođenja ljeta od ležanja na plaži. Kako se sada više malo tko stočarstvom na Učki bavi, nekadašnji pašnjaci su zarasli u grmlje i borove. No, i borove koji ovdje smanjuju bioraznolikost, je opet čovjek donio na ovo područje tako da je cijeli postojeći ekosustav složen sustav djelovanja ili nedjelovanja čovjeka
"Nisam uopće znala da ćemo ovo raditi. Ja nikad u životu nisam držala sjekiru prije ovoga", smije se srednjoškolka iz Kolna.
Koliko god leptiri simbolizirali lakoću, ovaj posao je daleko od lakog, pogotovo za nenaviklu djecu kompjuterske generacije. Sa sjekirama se ruše borovi, zatim se pile grane i odvlače na dugačku hrpu. To će preko zime renđeri parka prirode zapaliti. Uklanja se i grmlje.
Na livadi na kojoj je prvo započeo ovaj posao prije pet godina danas se vide rezultati rada. Ono što se odmah primjećuje, osim vizualne čistine i šarenila cvijeća, je sasvim drugačiji zvuk nego onaj u borovoj šumi. Ovdje sve titra od zvukova kukaca. Livada već vrvi životom.
"Kada se šikara iskrči, trebaju dvije godine da livada procvjeta", kaže Miličević.
U blizini ove livade je i jedna od učkarskih lokvi, koja je nekad služila i za napajanje stoke i održavali su je seljaci, vadili su grane i stabla koji bi upali u nju. Danas i lokvi prijeti isušivanje, upravo jer je nitko ne održava, a i ona je rasadnik bioraznolikosti. Na obali su nam se tako ukazale velike žabe.
Oko lokve se vide suhozidi obrasli mahovinom, koji svjedoče tome da se ovdje nekad živjelo i radilo. Danas to i dalje pokazuje da je zemlja parcelizirana. Često brojni vlasnici pogubljeni su po svijetu, pa iz udruge teško dolaze do vlasnika koji bi dali pristanak da se njihovi dijelovi zemlje očiste. Tako se livade čiste uglavnom na zemlji u državnom vlasništvu.
"Kroz kamp je u mjesec dana prošlo oko 35 ljudi. Neki su od njih ovdje proveli i nekoliko tjedana ljetnog vremena u fizički vrlo napornom poslu, stvarno alternativnom načinu provođenja ljeta od ležanja na plaži". (Foto: Marina Kelava)
"Danas na Učki ima samo jedan pastir s ovcama koji proizvodi sir i jedan čovjek koji drži konje. Kada bi se vratilo stočarstvo u većem omjeru, to bi bilo sjajno i za bjeloglave supove. Učka je jedno od njihovih hranilišta, a kada bi bilo više stoke bilo bi i više strvina kojima se oni hrane. Dugoročni cilj nam je i potaknuti neke nove pastire na Učki i Ćićariji", otkriva Miličević.Na livadi na kojoj je prvo započeo ovaj posao prije pet godina danas se vide rezultati rada. Ono što se odmah primjećuje, osim vizualne čistine i šarenila cvijeća, je sasvim drugačiji zvuk nego onaj u borovoj šumi. Ovdje sve titra od zvukova kukaca. Livada već vrvi životom
Ove su dvije istarske planine dom za čak 252 vrste leptira, 89 danjih i 163 vrste noćnih leptira. Neki od njih žive i u šumama, ali najbogatija su staništa na livadama uz rubove šuma. Malo ljudi zapravo zna da su livade najugroženija staništa u cijeloj Europi, ne samo u Hrvatskoj, a puno je njih nastalo kroz čovjekov tradicionalni način života. Barem tako mi otkriva vodič po leptirima koji pronalazim u BIOM-ovom kampu.
Čovjek bi mogao provesti i nekoliko godina samo tražeći različite vrste leptira po Parku prirode. Već i nekoliko sati koje sam provela promatrajući leptire i pokušavajući ih fotografirati za potrebe ove reportaže, otkiva mi da svaka vrsta ima svoj karakter.
Neki lete nisko i sporo. Neki dok lete izgledaju kao da imaju problema s ADHD-om. Neki se ne smiruju ni sekundu da bi ih čovjek fotografirao. Nekima uopće ne smetaju vibracije koje stvaram svojom prisutnošću i dozvoljavaju mi da ih promatram dok se napajaju nektarom iz poljskog cvijeća.
Uz rubove makadamske ceste najčešće vidim četiri-pet vrsta leptira. Nose maštovita narodna imena, šahovnica, prugasto jedarce, zelenokrili plavac. Neki od njih zaštićene su i ugrožene vrste. Leptiri služe i kao hrana drugim životinjama u hranidbenom lancu, a obavljaju i posao oprašivanja, uz to što čine svijet ljepšim i šarenijim mjestom.
"Uz rubove makadamske ceste najčešće vidim četiri-pet vrsta leptira. Nose maštovita narodna imena, šahovnica, prugasto jedarce, zelenokrili plavac". (Foto: Marina Kelava)
Nije čudno da su upravo leptiri u mnogim kulturama poticali maštu i postajali simboli i to upravo stvari koje možemo poželjeti i u svojem životu i Ove su dvije istarske planine dom za čak 252 vrste leptira, 89 danjih i 163 vrste noćnih leptira. Neki od njih žive i u šumama, ali najbogatija su staništa na livadama uz rubove šumadruštvu. Oni su simbol lakoće, no da bi došli do te lakoće prolaze kroz težak transformacijski proces iz gusjenice do leptira. Gubitak leptira iz ekosustava svijet bi u svakom slučaju učinio puno siromašnijim mjestom.
Ovi ljudi u BIOM-ovom kampu bili su spremni provesti dio ljeta u robinzonskim uvjetima, bez WC-a i stalnog izvora električne energije, pa tako i mobilnih telefona, uz teški fizički rad na koji je rijetko tko danas navikao.
Zato su uistinu zaslužili svoje mjesto u H-Alterovoj seriji tekstova o drugačijem ljetu. Ljetu koje ne potiče ubrzanu devastaciju obalu, apartmanizaciju, kič, hranjenje zmaja udobnosti i ovisnosti o industriji zabave.
✎
