Knjigu O Državi Božjoj protiv pagana napisao je u 5. stoljeću kršćanski teolog Aurelije Augustin. Počeo ju je pisati 412. godine, potaknut vizigotskim pljačkama Rima koje su dovele do propitivanja kršćanstva koje je tada već postalo službena državna religija Rimskog Carstva.Po njemu je to priča o Samaritancu i o radikalnoj etici “koja podrazumijeva da rušimo sve barijere koje postoje između čovjeka i čovjeka kako bismo jednostavno bili čovjek čovjeku, neovisno o rasi, vjeri, nacionalnosti i drugo…to je izvorna Isusova misao. Smatram da je ateizam danas jedini sposoban za takvu radikalnu etiku"
Naime, pagani su kršćane, odnosno napuštanje stare rimske religije, smatrali glavnim uzrokom tstrašnih barbarskih najezdi i pustošenja. Sv. Augustin piše o konceptu “Božje države” (civitas dei) nasuprot “zemaljske države” (civitas terrena) iz aspekta vlastitog viđenja svjetske povijesti.
Spominjati danas Aurelija Augustina u kontekstu suvremenih zbivanja i koncepta države u Hrvatskoj zaista nije moguće. Ali, njegovu sitnagmu ”Božja Država” dobar dio naše domaće crkvene hijerarhije nastoji “prevesti” na specifičan način - zalaganja za klerikalnu, antisekularnu državu 21. stoljeća u kojoj su "pagani" svi oni koji ne vjeruju upravo njima, pa makar i sami bili vjernici. Nevjernike da i ne spominjemo.
Naravno da Sv. Augustin zaista nema nikakve veze s takvim (politiziranim) egzibicijama dijela hrvatske crkvene hijerarhiije ili pojedinih klerika i vjeroučitelja.
Papino Pismo narodu Božjem
Papa Franjo je još u kolovozu 2018. godine objavio Pismo narodu Božjem u kojem je za zataškavanje seksualnog zlostavljanja mladih u Crkvi optužio upravo klerikalizam koji se danas gnijezdi u krilu crkve, a ne imaginarne “marksiste”, “ateiste”, “agnostike”, “filozofe” i ine.
Po samom papi klerikalizam je najveće zlo crkve jer upravo on podupire i pomaže “da se nastave činiti tolika zla koje danas osuđujemo”. On ističe kako reći ne zlostavljanju znači reći ne “svim oblicima klerikalizma”.
Krajem prošlog mjeseca list La Civita Cattolica objavio je što je papa rekao isusovcima u razgovoru o problemu klerikalizma u crkvi, koji smatra “istinskom perverzijom” i “najvećom izopačenosti” onih biskupa i svećenika koji misle da samo oni “znaju sve o svemu”. Pokušajmo na tren zamisliti što bi se dogodila kada bi te papine riječi primjenili na ponašanje dobrog dijela biskupa i klera u Hrvatskoj, koji su umislili da su baš oni nekakvo kvazi-protagorijansko "mjerilo svih stvari".Po samom papi klerikalizam je najveće zlo crkve jer upravo on podupire i pomaže “da se nastave činiti tolika zla koje danas osuđujemo”. On ističe kako reći ne zlostavljanju znači reći ne “svim oblicima klerikalizma”
Kao što bi rekao poznati sociolog religije Ivan Markešić: “Klerikalizam kod nas omogućuje nekima da budu moralni i svjetonazorski bičonosci, da proglašavaju grešnicima i ekskomuniciraju iz Crkve sve one koji nisu na crti već uspostavljenog kursa rigidnog katoličkog hrvatstva, kao što se to već događalo kad su u pitanju političari tzv.l lijevog spektra. Jeste li, pak, na tzv. desnoj opciji, možete upropastiti i državu i narod, za vas će, budite bez brige, služiti svete mise. Jer, vi ste ‘naši’ i svejedno što ste (u)činili u borbi za ‘našu stvar’ - ne možete biti grešnici."
Crkva u Hrvatskoj očito ima svoju viziju Božje Države kao neke vrste “univerzalne države” koja usisava sve svojim klerikalnim usisivačem. Tako se svakog listopada u hrvatskim (naravno, svjetovnim) školama slave tzv. Dani kruha. I ništa u tome ne bi bilo loše da se djeca tom prigodom gotovo prisiljavaju da sudjeluju u vjerskim obredima, što je dovelo do reakcije dijela roditelja.
Dani kruha se svake godine obilježavaju u vrtićima, školama, učeničkim domovima i drugim institucijama koje se bave djecom. Zamišljeni su kao iskazivanje zahvalnosti plodovima zemlje. Ali, naravno, tada školama u pohode dolaze svećenici koji škrope, blagoslivljaju i cijelom događaju daju vjersko obilježje. Djeca su tako, htjela ne htjela, prisiljena da sudjeluju u vjerskom ritualu u sekulranim školama.Crkva u Hrvatskoj očito ima svoju viziju Božje Države kao neke vrste “univerzalne države” koja usisava sve svojim klerikalnim usisivačem. Tako se svakog listopada u hrvatskim (naravno, svjetovnim) školama slave tzv. Dani kruha
O vjeronauku koji se redovito predaje u sredini, a ne na početku ili kraju nastavnog dana, da i ne govorimo. Naravno da se djeca koja ne pohađaju vjeronauk tako usred nastave izoliraju i smještaju u posebne "rezervate", ma koliko ih mi eufimistički nazivali knjižnicama ili nekim zasebnim prostorijama, ako ih uopće ima.
Sekularizam i klerikalizam
Ali, čemu se čuditi? Živimo u državi koja je člankom 41. Ustava definirana kao sekularna država u kojoj su sve vjerske zajednice jednake i “odvojene od države”. Ipak, u toj istoj "sekularnoj državi" vaše dijete će u državnoj, dakle "sekularnoj", a ne nekoj vjerskoj školi, iz predmeta Povijesti u petom razredu učiti (u poglavlju Pojava i prostorno širenje čovjeka) kako "Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života, tako postane čovjek živa duša".
Pa kako se onda čuditi šokiranosti Gérarda Mouroua, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku 2018., koji je ovog listopada boravio u Hrvatskoj na znanstvenom skupu Ultrafast Optics XII, a koji je u Hrvatskoj sreo ljude koji ga najozbiljnije, kao znanstvenika pitaju: vjeruje li on zaista kako je Zemlja okrugla?
“To je zapanjujuće. Nisam mogao vjerovati”, kaže zabezeknuti nobelovac koji konstatira kako je vrlo teško razgovarati s ljudima “koji nisu obrazovani”. Ali nobelovac se jako vara. Ti ljudi su obrazovani, ali u hrvatskim školama u kojima je upravo “ultraprogresivna kurikularna reforma” friško porodila i citirani udžbenik iz Povijesti za peti razred naših osnovnih škola, dakle za djecu od 11 godina.Pa kako se onda čuditi šokiranosti Gérarda Mouroua, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku 2018., koji je ovog listopada boravio u Hrvatskoj na znanstvenom skupu Ultrafast Optics XII, a koji je u Hrvatskoj sreo ljude koji ga najozbiljnije, kao znanstvenika pitaju: vjeruje li on zaista kako je Zemlja okrugla?
A papa Franjo je prije manje od mjesec dana prilikom svog puta u Mozambik govorio upravo o tome, o klerikalizmu koji hrani “želje za dominacijom”. Njegova upozorenja je itekako potrebno čuti baš u Hrvatskoj. Upozorava kako svećenici njegove crkve sve više “služenje zamjenjuju svećeničkom moći”, što je uvod u klerikalizam koji ih onda “vodi u licemjerje, posebno u vjerskom životu kada se vjernicima žele nametnuti pravila ponašanja u svakodnevnom životu koja ne vrijede za svećenike”.
Nažalost, crkva se sve više bavi politikom kao da je to neko njeno temeljno poslanje. Miješaju se u ama baš sve, i u mrtve i u žive. Tako je umirovljeni biskup Mile Bogović ovih dana ponovo oživio ideju o hrvatskoj varijanti španjoslke Valle de los Caidos (Dolina palih) i to upravo kada taj “projekt” doživljava potpuni krah u Španjolskoj - odlukom vlade o vađenju i premještanju kostiju pokojnog diktatora Franca.
Tu bi se valjda trebale "izmiješati" kosti Bleiburga i Jasenovca. Biskup Bogović to nazva "svehrvatskim grobom" koji bi se nalazio kraj crkve "Hrvatskih mučenika" i Krbavskog polja ili u Podudbini kraj crkve Sv Marka Groba. To bi ujedno bila prva postaja križnog puta, itd. Tako bi domaća Crkva pod firmom "posthumne pomirbe" nadvila i obuhvatila svojim idejnim plaštem sve mrtve, pa i one za života najudaljenije i međusobno nespojive. A što se živih tiče, na njima se, ionako, stalno radi!
Bilo kakav sekularizam, u njihovoj viziji, postaje nepotreban. Kolo povijesti, uvjereni su, može se početi vrtiti unatrag.A papa Franjo je prije manje od mjesec dana prilikom svog puta u Mozambik govorio upravo o tome, o klerikalizmu koji hrani “želje za dominacijom”. Njegova upozorenja je itekako potrebno čuti baš u Hrvatskoj. Upozorava kako svećenici njegove crkve sve više “služenje zamjenjuju svećeničkom moći”
Ateizam i pitanje "Isusovog morala"
Ksenofobija, zatvorenost, nacionalna patetika, isključivost, želja za dominacijom u društvu, stalna potraga za “neprijateljima” - kao da se sve više nameću izvornim idejama kršćanstva. Pa zato i nije više nikakvo čudo da su mnogi vjernici sve više razočarani takvim trendom službene Crkve u Hrvatskoj i da joj okreću leđa, zbog čega biskupi kukaju.
Možda upravo zato filozof i bivši dekan Teološkog fakulteta u Zagrebu Pavel Gregorić, razočaran napuštanjem izvornog kršćanstva i njegove poruke, tvrdi kako danas Isusov moral bolje predstavlja ateizam nego Crkva.
Po njemu: “Kršćanstvo je danas samo zapelo u zamku koju je izvorno kritiziralo, a to je da čovjeku pristupamo kroz ideologiju, a ne kao čovjeku. U ateizmu se nalazimo kao čovjek s čovjekom”.
Po njemu je to priča o Samaritancu i o radikalnoj etici “koja podrazumijeva da rušimo sve barijere koje postoje između čovjeka i čovjeka kako bismo jednostavno bili čovjek čovjeku, neovisno o rasi, vjeri, nacionalnosti i drugo…to je izvorna Isusova misao. Smatram da je ateizam danas jedini sposoban za takvu radikalnu etiku.”
Zato, s pozicije izvornog kršćanstva, smatra tragičnim da je “Crkva u Hrvata posebno zapela u onaj najbesmisleniji nacionalizam koji je Isus u toj priči (o Samaritancu) napadao”. Prevedeno na svakodnevni, razumljivi jezik: "Bez vjere i nema Života". Tako su svi ateisti, bezvjerci, agnostici itd., po ovoj neobičnoj biskupskoj logici, satjerani u "neživi dio" stvarnosti, a u najmanju ruku su "izvan života"
Pa zar se onda trebamo čuditi zašto iz redova same crkvene hijerarhije dolaze žestoki napadi na papu Franju. Recimo, tako vojni biskup Jure Bogdan početkom listopada ove godine kaže u Mariji Bistrici kako vjera "nije privatna stvar"!? A zašto? Zato jer po učenom biskupu "ona po svojoj naravi zahvaća čitav ljudski život i međuljudske odnose."
Prevedeno na svakodnevni, razumljivi jezik: "Bez vjere i nema Života". Tako su svi ateisti, bezvjerci, agnostici itd., po ovoj neobičnoj biskupskoj logici, satjerani u "neživi dio" stvarnosti, a u najmanju ruku su "izvan života" pa su na čudan "abrakadabra način" istovremeno živi i neživi, ili, u najbolju ruku, "nepotpuno živi"!
Mladi u Europi i religija
Dok se sve ovo zbiva kod nas napravljeno je veliko istraživanje Europski mladi i religija kojeg je u 21 europskoj državi proveo profesor teologije Stephen Bullivant s londonskog Katoličkog sveučilišta St Mary’s u suradnji s pariškim Katoličkim Institutom ICP.A posebno je za Crkvu alarmantno to što takvo ponašanje dobrog dijela njene hijerarhije dovodi do posebnog fenomena koji sumira ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Michel Mayor u svojoj izjavi: "U svemiru nema mjesta za Boga"
Rezultati tog istraživanja kažu kako u Češkoj 81% mladih između 16-29 godina “nema nikakvu vjersku pripadnost”. U Estoniji, Švedskoj i Nizozemskoj takvih mladih “nevjernika” je 70-80% a u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Španjolskoj više od 50%.
Naravno da je pravo pitanje zašto mladi u najrazvijenijim dijelovima Europe sve manje u Crkvi vide svoj Svjetionik prema kojem bi se orijentirali. Niti žalopojke niti agresija ne daju odgovor na to pitanje. Bullivant rezignirano zaključuje: “Religija je pri kraju snaga”.
Kada đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić u kolovozu 2018. kaže kako je “funkcionalni pristup obrazovanju…božanstvo neoliberalnog mita” ili da je “žena velika kada poštuje svoje predbračno djevičanstvo”, pa kako učenik treba “sve svoje povjerenje staviti u Boga” i kako je vjeronauk “jedina oaza mogućeg susreta čovjeka sa svetim, odnosno s Bogom” onda se ne treba čuditi šta je takva “oaza” razumijevanja vjere i uloge Crkve u suvremenoj Europi danas sve praznija od mladih.
Koga može privući, recimo, fra Bože Radoš iz Čapljine kada kaže (travanj 2018.) kako je prosvjed protiv Istanbulske Konvencije "zadnji okršaj protiv demona" nadahnuto uzvikujući: "U boj na Gospodnju stranu!". Stav koji propagira sterilnu rasu, naciju, obitelj, kulturu, religiju…vodi nas, po papi Franji, u "sterilizirane nacionalne torove" koji na kraju rezultiraju "zaustavljanjem rasta društvene zajednice", a na taj način se pokušavaju zaustaviti oni procesi “koji daju život ljudima”
A notorni biskup Košić gotovo prijeti saborskim zastupnicima: "Ako ste vjernici ne smijete dati glas za Istanbulsku Konvenciju"! Valjda bi on najradije kompletnu Crkvu proglasio političkom strankom.
Ima li mjesta za Boga u svemiru?
I što na kraju kazati osim opet citirati papu Franju, koji kaže kako klerikalizam "dovodi do rascjepa u tijelu crkve", ali i do rascjepa između crkve i ostatka društva kojemu je ona, u ovakvom obliku, sve manje i manje potrebna. Polako se, u njegovim najrazvijenijim dijelovima, pretvara u vrstu usputne dekoracije ili samo dio kulturne baštine i povijesti odnosno, u najboljem slučaju, na golu tradiciju (i to uglavnom u manje razvijenim, tradicionalnim sredinama).Rezultati tog istraživanja kažu kako u Češkoj 81% mladih između 16-29 godina “nema nikakvu vjersku pripadnost”
Ne može se živjeti u sredini koja od sebe pokušava stvoriti sterilnu "operacionu dvoranu", sredini u kojoj vlada strah od toga da će nas drugi i drugačiji "okužiti".
Stav koji propagira sterilnu rasu, naciju, obitelj, kulturu, religiju…vodi nas, po papi Franji, u "sterilizirane nacionalne torove" koji na kraju rezultiraju "zaustavljanjem rasta društvene zajednice", a na taj način se pokušavaju zaustaviti oni procesi “koji daju život ljudima”.
A posebno je za Crkvu alarmantno to što takvo ponašanje dobrog dijela njene hijerarhije dovodi do posebnog fenomena kojeg sumira ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Michel Mayor u svojoj izjavi: "U svemiru nema mjesta za Boga". A sudeći prema stavovima mladih o religiji u najrazvijenijim dijelovima Europe za njega će, ako se sadašnji trendovi nastave, sve manje biti mjesta i na Zemlji.
