Konobarima Marijanu Crneku (28) i Zoranu Rudeliću (24) dosadilo je, pišu 24sata, ispisivati račune, pa su odlučili pisati - povijest!?
Njih dvojica kandidirat će se na predstojećim lokalnim izborima. Žele osvojiti vlast u Ivanskoj kraj Bjelovara. Narodni su ljudi, žive s narodom, dišu s njim, ugledni su i popularni pa mu sada žele služiti, umjesto da ga poslužuju. Akcijski stožer bit će im, kažu, iza šanka. To je propulzivno mjesto.
Kod nas svi piju kavu i svi nas znaju. Vjerujem da imamo jako dobre izglede, veli Marijan. On se planira kandidirati za načelnika općine, a njegov kolega, konobar iz kafića Fićo, Zoran Rudelić, želi biti njegov zamjenik. Ljuti su na odnarođeni ivanski režim koji je ovdašnjim ljudima, smatraju, nanio mnogo zla. Naročito su ih zavili u crno lego-cestama, omiljenim specijalitetom lokalnih demagoga.
Prije izbora oni naprave cestu, koja propadne gotovo odmah nakon izbora. Onda dolaze novi izbori, pa će opet praviti istu cestu. To nije normalno i mi ćemo se drukčije ponašati, obećava dvojac čiji je slogan je Obratite pažnju na nas - mi smo vaš spas.
Njih dvojica krunski su dokaz koliko je naš čovjek u prošlom, nenarodnom režimu bio zakinut kao čovjek, Hrvat, katolik i - konobar. Jer, oni su tek najsvježiji na dugoj listi konobara koji su tek u ovoj i ovakovoj demokraciji uspjeli ostvariti puninu svojih talenata, i koji su time opovrgnuli možda pretjerano uskogrudnu misao dr Franje Tuđmana iz listopada 1993: U razgovorima s vrlo odgovornim ljudima iz svijeta čak nam je rečeno da smo pretjerali što se tiče dokazivanja demokracije u Hrvatskoj!
Picamen iz Ottawe
A to se dogodilo Gojku Šušku, koji je bio predšasnik brojne legije kelnera koji su se tek u našoj razvijenoj u demokraciji ostvarili u punini svojih ljudskih mogućnost, i zahvaljujući kojima svi živimo ovako lijepo i blagoslovljeno.
Bi li, recimo, povremeni konobar sa Azurne obale, koji je disidentski prazan novčanik popunjavao sezonskim konobarenjem u sestrinom restoranu, ikada postao predsjednik jedne vlade i šef dvije države, da nam demokracija nije otišla tako daleko, pa možda doista i - neka nam je dopušteno ponavljanje - predaleko?
S druge strane salvete
Bi li hrvatska povijest u Haagu ikada bila pisana onako dramatično da netko nije Tuđmanu i Paddyju Ashdownu doturio salvetu, jedini do danas poznati dokaz o podjeli Bosne kojega je pokojni Tuđman potpisao? A tko je bio taj lik, ako ne - konobar?
Čak su i Ivicu Račana uvijek kritizirali složenicom Račan bez krčmara. Slučajno? Malo je što danas slučajno, to bar znamo. No, možda bi nas konsideracije na tu temu odvele predaleko...
Vratimo se za šank.
Korak nazad?
Nije loše, nije loše! Jedino, možda, prekasno...
