Nije nikakvo čudo što su upravo političari u Bijednoj Našoj, gotovo beziznimno, najomraženija društvena skupina. Bjelodano to već godinama, od same uspostave "samostalne i neovisne" države, statistički uvjerljivo potvrđuju ispitivanja javnog mnijenja. I gotovo svi sudionici medijskih anketa te komentari građana na društvenim mrežama. Političari!? Fuuuj, ljudi bez obraza, svijesti i savjesti, spodobe ogrezle u licemjerju i laži, socijalno bešćutne, zadrte, slavohlepne i materijalno pohlepne, koruptivne prodane duše, lažni domoljubi…
Njihova vizija Hrvatske "Hrvatica i Hrvata", na koju je "prva hrvatska predsjednica" pristala već u predizbornoj kampanji, a sasvim otkrila srce u izbornoj noći, odlaskom među šatoraše kao prvim potezom, nema blage veze s Hrvatskom po želji 75 posto građana RHNacionalna reprezentacija nositelja/ica tih i takvih "odličja" mogla se 15. veljače 2015. poimence prepoznati raspršena u masi povlaštenih/probranih (počasnih?) uzvanika na inauguraciji "prve hrvatske predsjednice" Kolinde Grabar-Kitarović. TV-kamere su izdajnički fiksirale javno kompromitirane face trojice kolovođa nesuvisle šatorske bune sa Savske 66, još jako zadihane od pretrčavanja s pozornice "dobrodošlice" prvostupanjski osuđenom ratnom zločincu na imotsku mobilizaciju "branitelja" za ulično nasilje u Zagrebu. Počasno (!?) je tu sjedio i lik (neobjašnjivo mu se dugo razvlači i razblažuje suđenje) teško opterećene duše nezamislivim ratnim zvjerstvima u Marinom Selu, Pakračkoj Poljani, kontejneru i paviljonu 22 na Zagrebačkom velesajmu, ubojstvom cijele obitelji zagrebačkog mesara Mihajla Zeca…
Samo protokolarna logistika "prve hrvatske predsjednice" valjda zna zašto je te sunčane nedjelje ustupila počasni stolac na Markovu trgu agitpropovcu proustaških internetskih portala i osuđenom dileru kokaina (pravomoćno osuđen na 10 mjeseci zatvora i tri godine uvjetno) ili redikuloznoj starleti, čije se javno značenje svodi na rasprodaju vlastitih seksepilnih resursa. Među njima, dakako, piše Jutarnji list, nije bilo mjesta ravnateljici Spomen-područja Jasenovac Nataši Jovičić, dobroj znanici Kolinde Grabar-Kitarović i počasnoj uzvanici na objema prethodnim predsjedničkim inauguracijama.
I bolje da nije bilo, jer ta časna žena uistinu ne spada među primitivno i zadrto ekstremističko krdo koje je na spomen imena Stjepana Mesića i Ive Josipovića u inaugurativnom govoru počelo nekulturno hukati, urlati i iskazivati bučnu mržnju prema bivšim predsjednicima, koji su 15 godina vladali ovom državom! I to izravnom voljom većine građana! Zar s takvima pomirenje i zajedništvo o kojem baja Grabar-Kitarović? Nema šanse! Njihova vizija Hrvatske "Hrvatica i Hrvata", na koju je "prva hrvatska predsjednica" pristala već u predizbornoj kampanji, a sasvim otkrila srce u izbornoj noći, odlaskom među šatoraše kao prvim potezom, nema blage veze s Hrvatskom po želji 75 posto građana RH. Demokratskom Hrvatskom, sekularnom, tolerantnom, otvorenom suradnji sa susjedima, zemlji i nulte tolerancije na mržnju, zemlji bogatstva u razlikama i ugodnoj za život svim svojim manjinama.
Ta primitivna nacionalistička kamarila mrzitelja svega i svačega, koja je na predsjedničinoj inauguraciji još jednom pokazala svoju krvoločnu ekstremističku narav, svjetonazorsko-ideološku nepomirljivost i zle "državotvorne" nakane, uvjerena je da je izborom kandidatkinje "novog HDZ-a" (novog? - sic) na Pantovčak (Visoku ulicu!?) ostvarila prvu važnu pobjedu u jurišu na vlast. Druga bi, i zaključna, trebala biti pobjeda na parlamentarnim izborima koncem godine kada se, usmenim i drugim kvazipolitičkim dealovima na crvljivoj desničarskoj leopardovoj koži, treba podijeliti ono što će se od slasnog/unosnog kolača vlasti oduzeti sadašnjim "komunjarama i udbašima". Stoga je bilo prevažno tko će se naći među "zaslužnima" među uzvanicima na inauguraciji.
Tu se dalo prepoznati zagrebačkoga gradonačelnika pod istragom Milana Bandića, instant-političarku Željku Markić, neke rasiste iz opskurnog desničarskog podzemlja, ljude s kriminalnim dosjeima, osuđene i one pod istragama, likove povezane s visokom prostitucijom i eskortom, političke delinkvente iz HDSSB-a koji mrze Srbe Osim rečenih, tu se dalo prepoznati zagrebačkoga gradonačelnika pod istragom Milana Bandića, instant-političarku Željku Markić, neke rasiste iz opskurnog desničarskog podzemlja, ljude s kriminalnim dosjeima, osuđene i one pod istragama, likove povezane s visokom prostitucijom i eskortom, političke delinkvente iz HDSSB-a koji mrze Srbe i utuživo vrijeđaju njihovog časnog prvaka u RH saborskog zastupnika Milorada Pupovca, odsluženog zatvorenika Radimira Čačića, notornu "zviždačicu" Vesnu Balenović, regimente zaslužnih vojnika "novog HDZ" koji su glumili razdragane građane, uzorne mlade obitelji, oduševljene penziće, "domoljubno" raspamećene od sreće časne što jurcaju amo-tamo, školarce i studente…
Ima li još koja i još gora kvalifikacija - od zbirne, klasične već fuuuuj! - a da se ne može pripisati najvećem dijelu hrvatske političke kaste? Nema. A ipak ne žele odoljeti sirenskoj privlačnosti politike ni oni koji je, svjesni "smrtne" opasnosti bavljenja ćoravim poslom, drže tek zavodljivom biljkom mesožderkom. Možda i očitije od predsjedničine inauguracije - točno na mjestu i na dan (15. veljače 1573.) žarke krunidbe i smaknuća legendarnog seljačkog "kralja" Matije Gupca - svu je bijedu političkog vašara neiživljenih taština besramno razgolitila SDP-ova većina u "Visokom domu".
Izglasala je izmjene Izbornog zakona, pa više nema zapreke ni reprezentativcima nacionalne sramote s bilo kojeg područja navaliti ujesen svim manipulativnim snagama na "vlast je slast". I najgori ološ može u utrku! Nema lustracije ni po kojem kriteriju. Bit će to uskraćeno samo nesretnom bivšem čelniku najbrojnije stranke i premijeru europskih manira, sada u Remetincu, jer bi i bez mnogo truda i logistike jamačno sam potukao na svakim izborima čak i udružene snage Tomislava Karamarka, Milijana Brkića nadimkom Vaso, Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Sa svim njihovim kameleonskim desnim i lijevim rukama i nogama!
Po izmijenjenom slovu zakona, Ivo Sanader ne bi smio na parlamentarne izbore još ohoho godina plus desetak godina rehabilitacijske kušnje, plus… Ali nema veze, mogao bi se istog trenutka kandidirati na lokalnim izborima - recimo za gradonačelnika Zagreba ili možda Splita, proda li vilu u Kozarčevoj i kupi nešto slično u rodnom gradu! Imao bi pravo i kandidirati se za predsjednika RH, čim njegovoj bivšoj ljubimici otkuca petogodišnji mandat u neznasekojoj rezidenciji! Nema veze što je tip, godinama pljačkao rukama i nogama građane Bijedne Naše i vlastitoj političkoj stranci namro prvostupanjsku presudu za kriminal!
Na (grado)načelničkome mjestu, čak bilo gdje bogu iza nogu a ne samo u Zagrebu i Splitu, inkasirao bi plaću barem u visini zastupničke u "Visokom domu". U hladovini predsjedničkog fikusa to je za pet-šest tisuća kuna više. Plus povlaštena mirovina, plus ostale beneficije, plus… "To je nama naša borba dala, da na izbornom brodu imamo Zokija admirala!" - zborno sad mogu pjevati Ivo Sanader, Radimir Čačić (u zadnji čas ga Zoki iz Bruxellesa zadržao da ga valovi ne odnesu s palube!), Branimir Glavaš, Milan Bandić, Nadan Vidošević, Željko Sabo, Marina Lovrić-Merzel, Željko Sačić, Mihajlo Hrastov, Tomislav Merčep, stari simpa lik Petar Čobanković, Damir Polančec, Andro Vlahušić…
Nitko nije kriv i nikom se neće uskratiti ni jedno od građanskih, odnosno ljudskih prava i sloboda dok mu se pravomoćnom sudskom presudom, možebitno, nešto od toga zakonski ne uskratiSvi oni i još deseci pravosudnih "pacijenata" - bivših, sadašnjih i budućih - imaju zakonsko pravo legalno se baviti "hrvatskom državnom politikom" i natjecati se na izborima za sve dužnosti na svim razinama vlasti! Nitko nije kriv i nikom se neće uskratiti ni jedno od građanskih, odnosno ljudskih prava i sloboda dok mu se pravomoćnom sudskom presudom, možebitno, nešto od toga zakonski ne uskrati. Sramotno je, međutim, da saborskoj većini preplaćenih "narodnih poslanika" mizerne učinkovitosti uopće nisu bitni moralna podobnost kandidata za državne i političke dužnosti, častan obraz, čestitost, poštenje, poštovanje okoline, osobni osjećaj odgovornosti i tako neke vrijedne ljudske osobine. To je ziheraški smišljen, namjeran propust nečasnih ljudi.
Kakvu je hrvatsku kulturnu politiku u stanju voditi trećerazredna glumica zadrtih nacionalnih pogleda u vrlo izvjesnoj državi ciljano razmještenih u vlasti mrzitelja različitog i nekulturnih hukača s inauguracije na Markovom trgu!? Kako će možebitno izgledati javni radio i televizija, ako se na njih vrate već pripravni klonovi agresivne nacionalističke tuđmanovštine tipa Antuna Vrdoljaka, Miljenka Manjkasa, Smiljka Šagolja, Hloverke Novak-Srzić…, ojačani prezaslužnim profesionalcima ekstremističkog agitpropa iz proustaških medija!? Ta, nisu takvi godinama poslušno prolijevali hektolitre najcrnjeg otrova protiv "komunjara, udbaša, apologeta 'regiona', partizanskih zločinaca, Jugoslavena"… Sada, poručuje se i pozivima na inauguraciju, s pravo očekuju nagradu!
Takvi ne znaju niti žele išta dobro donijeti građanima Bijedne Naše. Što su znali i željeli, to su već pokazali, a što su pokazali, nije za pohvalu niti je bjanko mjenica za novu priliku na vlasti. Dapače, u državnoj strojarnici više nemaju što tražiti Radimir Čačić, Milan Bandić, Branimir Glavaš, Tomislav Merčep, stožeraši i šatoraši svih razina, Željka Markić, svećeničke regimente, politikantski ideolozi mržnje… Ni 95 posto saborskih zastupnika, kojima je izborna alkemija jedini način za osigurati si materijalni odmak od sirotinje. Nije to građa od koje se daju zidati temelji prosperitetne zemlje, kakvu proklamira Kolinda Grabar-Kitarović. Izborom počasnih gostiju na inauguraciji, koji su bijednim primitivizmom pokazali tko su i što su, a "Visoki dom" im je širom otvorio vrata vlasti, zapravo je poslana poruka javnosti kakvu Hrvatsku žele uspostaviti "domoljubi".
