Iz platforme Možemo! ističu kako se Berlin se ovim aktom obračunao s idejom da je tržište sposobno rješavati egzistencijalne potrebe s društveno prihvatljivim ishodima.
Upozoravaju kako pitanja odnosa stanodavaca i podstanara u Hrvatskoj nisu adekvatno uređena, inspekcije ne kontroliraju najam na crno, manje poreza plaćaju oni koji stanove iznajmljuju turistima od onih koji ih daju u dugoročan najam, novci iz proračuna kroz mjeru subvencioniranja kredita odlaze na ekstraprofit prodavatelja i kamate banaka, a istovremeno je mjera nedostupna desecima tisuća mladih koji nisu kreditno sposobni. Uz to, i država i gradovi rasprodaju javni stambeni fond umjesto da u njega ulažu i daju ga u najam pod povoljnim uvjetima.
Za Možemo! je pravo na dom ljudsko pravo i temeljna egzistencijalna potreba koja se ne smije prepuštati divljanju tržišta i špekulacijama financijskih institucija.
