Otok Silba je jedan od jadranskih otoka koji nema vlastitu vodoopskrbu već se voda doprema vodonoscem s kopna. Kako ističu iz udruge Pokret Otoka, u slučaju bilo koje nepogode, ili nemogućnosti dolaska broda, 300-tinjak stanovnika ovog otoka u sastavu Grada Zadra nemaju pristup vodi koja je osnovno ljudsko pravo. Istu sudbinu dijeli većina naseljenih hrvatskih otoka, njih 48 nema vodovodni sustav.
"Voda koju doprema vodonosac je trenutno razumne cijene i može se usporediti s cijenom vode na kopnu, no to je tako isključivo iz razloga što državna trenutno subvencionira vodu za otočane u velikom iznosu. Tko nam može osigurati da će iznos subvencije ostati isti ukoliko se, recimo, nađemo u gospodarskoj krizi?“, ističe Paula Bolfan iz Pokreta Otoka.
Tako je iz cjenika vode za otoke Grada Zadra iz 2019. godine vidljivo kako otočanin kubik vode plaća 8,30 kn, dok je puna cijena kubika vode čak deset puta više, 85,13 kn. Kada bi stanovnici Silbe morali plaćati punu cijenu, pitanje je tko bi na otoku uopće mogao ostati.
Ulaganje u desalinizator po principu reverzne osmoze i fotonaponsku elektranu na Silbi iznosilo bi oko 200 tisuća eura.
No, rješenje za ovaj problem postoji, ono je u samoodrživosti i obnovljivim izvorima energije, pokazala je studija izrađena u suradnji Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Pokreta Otoka. Studija nastala u sklopu projekta PROSEU kao rješenje otočnog problema s vodom predlaže desalinizator koji bi morsku vodu pretvarao u pitku uz pomoć fotonapona.
Predloženo rješenja tehnički nije složeno jer se i dalje namjerava koristiti glavnina postojeće infrastrukture. Na Silbi, naime, sada postoje četiri velika spremnika vode te sekundarna vodoopskrbna mreža putem koje se voda isporučuje u manje spremnike u privatnom vlasništvu. Uz izgradnju desalinizatora studija predviđa i solarnu elektranu u dva moguća scenarija, elektranu koja nije spojena na mrežu ili spojenu na mrežu. Ocijenjeno je kako su oba scenarija isplativa, ali nešto je povoljniji on-grid scenarij s obzirom da ne uključuje investiciju u bateriju.
Ulaganje u desalinizator po principu reverzne osmoze i fotonaponsku elektranu iznosilo bi oko 200 tisuća eura, a kao moguće rješenje za financiranje studija navodi crowdfunding.
"Ako uzmemo za usporedbu, na otok Silbu se godišnje u prosjeku dopremi 9,000 m3 vode vodonoscem iz Zadra, za čiji transport država plaća. Na godišnjoj se razini oko 80 tisuća eura daje za subvenciju dopreme vode samo na otok Silbu, ističe autor studije Robert Bedoić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
"Ono što smo prepoznali kao ograničavajući faktor u opskrbi vodom, a nije produkt integracije novih tehnologija na otoku, jest dotrajala vodoopskrbna infrastruktura u kojoj su postojeći gubici vode procijenjeni na čak 30 posto“, kaže autor studije koja predviđa i mogućnost izvedbe desalinizatora bez obnove postojeće mreže, te uz obnovu mreže. No, obnovljena mreža značila bi 30 posto niže račune za otočane.
"Dodatna izgradnja skladišnih kapaciteta kao i obnove postojeće infrastrukture koja zapravo niti nije u nadležnosti otočana, iznosila bi oko 500 tisuća eura", kaže Bedoić.
Paula Bolfan: "Rješavanje problema s vodom značilo bi da se nijedan stanovnik otoka Silbe ne bi morao brinuti hoće li u nekom trenutku ostati bez vode za piće, kuhanje ili sanitarne potrebe".
Sljedeći koraci u implementaciji mjera bili bi izrada investicijske studije koja bi detaljno uzela u obzir sistemsku analizu cjelokupnog sustava te integraciju predloženih rješenja.
"Za početak, ovakav projekt mora imati ne samo potporu lokalne zajednice, nego i potporu Vodovoda Zadar koji je vlasnik vodoopskrbne mreže na otoku Silbi i koji trenutno isporučuje vodu s kopna na otok. Nažalost, prilikom izrade studije nismo naišli na njihovu potporu predloženim rješenjima“, kaže Bedoić.
Studija je krajem lipnja predstavljena i otočanima koji su većim dijelom pozdravili ovakvo rješenje koje je u područjima s ograničenim resursima u svijetu standard već dugi niz godina. U 2018. godini je tako oko 16 tisuća desalinizacijskih postrojenja proizvodilo pitku vodu u svijetu koristeći morsku vodu ili boćatu vodu. Iako je dio stanovnika Silbe, posebice onih starije životne dobi, izrazio i bojazan da će dolaskom desalinizatora na otok doći do povećanje izgradnje kuća i apartmana čime bi se narušio njihov mir, prednosti za stanovnike su brojne.
"Rješavanje problema s vodom značilo bi da se nijedan stanovnik otoka Silbe ne bi morao brinuti hoće li u nekom trenutku ostati bez vode za piće, kuhanje ili sanitarne potrebe. Značilo bi i da otočani ponovno mogu razmišljati o poljoprivredi ili stočarstvu, obzirom da ih nedostatak vode u tome sprječava. Značilo bi i da je stanovnik otoka napokon ravnopravan sa stanovnikom kopna, barem što se tiče prava na vodu“, zaključuje Bolfan.
