Neka istraživanja su pokazala da više od deset posto populacije ima sklonosti prema istom spolu — u Splitu bi to bilo dvadesetak tisuća ljudi. Druge studije navode skromnije brojke, ali bi i po njima u Splitu trebale živjeti tisuće homoseksualaca. Unatoč tome, nijedna od 2448 udruga registriranih u gradu ne bavi se promicanjem njihovih prava.
Splitska gay scena puno je brojnija no što se misli, a u posljednje vrijeme i sve otvorenija, uvjeravaju nas njeni pripadnici. Unatoč naglašeno homofobičnom imidžu grada pod Marjanom, sve više osoba, osobito pripadnika mlađe generacije, odlučuje se na "coming out", odnosno na otkrivanje svoga seksualnog identiteta drugima, tvrde Nina (18), Stipe (25), Karlo (26) i Davor (32).
Zbog raširenih predrasuda otkrivanje je u pravilu mučan proces u kojem se osoba, osim s vlastitim dvojbama, mora suočiti i s neprihvaćanjem okoline, a naročito sa svojim najbližima, koji to često doživljavaju kao sramotu u obitelji.
Najteže je tijekom "coming outa" bilo najstarijem Davoru koji je taj potez poduzeo tek nedavno, dok naša najmlađa sugovornica tvrdi kako se sve dogodilo samo od sebe, kad je imala 16 godina. U oba slučaja najlakše je to bilo podijeliti s prijateljima, dok su roditelji, naravno, doznali posljednji i nije im baš godilo. Karlo svojim roditeljima nije ni rekao, iako za njegovu homoseksualnost zna pedesetak ljudi, a Stipini su to jedini prihvatili kao nešto normalno.
Prvo iskustvo
— Prvo gay iskustvo imao sam sa 16 godina. Kroz pubertet sam prolazio kroz razna emocionalna stanja, pa i krivnju, ali sam negdje s 19 godina postao prilično zadovoljan sobom kao gay osobom. Prvi je doznao brat, a nakon toga prijatelji. Roditelji su sumnjali i sami me suočili s tim, a ja sam priznao. Njihova je reakcija bila super. Sve se svelo na "pamet u glavu i pazi da te netko ne iskoristi" — kazuje Stipe.
Ninini i Davorovi roditelji još uvijek nastoje ignorirati ono što su doznali o svojoj djeci. Nini je mama "uhvatila" SMS poruke koje je razmjenjivala sa svojom djevojkom, nakon čega je priznala vezu, a Davor je skupio hrabrosti za priznanje tek kada je u Zagrebu počeo zajednički život sa svojim sadašnjim partnerom.
— Kada sam odlučio prekinuti s tim lažnim životom, prvo sam rekao prijateljicama, koje su to dobro prihvatile, ali teže mi je bilo reći muškim prijateljima. Zamišljao bih njihovu reakciju na priznanje i mjesecima bih ridao u teškim dvojbama. A kad bih zamišljao da to isto kažem roditeljima, hvatao me živi užas, bio bih u grču, plaču, suzama — prisjeća se Davor, koji je zbog straha od osude držao svoju homoseksualnost u tajnosti sve do tridesete godine.
— Ocu nikako nisam mogao reći, pa sam prvo rekao staroj. Ona je bila u šoku, razočarana, slomljena. Ipak, kad smo razgovarali o tome kako reći ocu, preuzela je to na sebe. Reagirali su u stilu "život ide dalje", jedino što nastoje to ignorirati i ne spominjati — smatra Davor.
Londonska avantura
Osamnaestogodišnja Nina, koja je prvo gay iskustvo imala s jednom tamnoputom djevojkom u ljetnoj školi stranih jezika u Londonu, proživjela je puno ranije i bezbolnije svoj "coming out".
— U Londonu sam prvi put shvatila da me privlače žene. Ranije sam imala momke i nisam niti sumnjala u svoju heteroseksualnost, sve dok mi ona nije prišla. Osjetila sam neku nevjerojatnu kemiju i zaljubila se kao nikada dotad — prisjeća se Nina londonske romanse.
No, jedne od tih romantičnih večeri, dok su se cure ljubile u parku, s balkona hotelske sobe vidjela ih je Ninina profesorica. Nakon povratka u Hrvatsku ispričala je to nekim učenicima iz škole i "vrući" trač se raširio u trenu.
Ljubavni problemi
— Ljudi su o tome stalno zapitkivali moje prijateljice, ali ni one nisu znale, sve dok se jedne večeri nisam napila i priznala pred cijelim kafićem. Na moju sreću, svi su to sasvim normalno prihvatili, pa čak i profesori, s kojima se ponekad i šalim na tu temu — opisuje sa smiješkom Nina, dodajući da joj je ipak, znajući u kakvom okruženju živi, najteže bilo priznati sebi.
— Satima sam doslovno stajala pred ogledalom govoreći sebi: "To si ti, i moraš se prihvatiti." Sada to znaju svi moji prijatelji, a za ostale mi je svejedno. Jedino mi je teško što s roditeljima, iako znaju, ne mogu otvoreno razgovarati i zatražiti od njih savjet kad nastupe ljubavni problemi — žali se Nina, u nadi da će se to jednog dana promijeniti kao u slučaju njenog prijatelja iz razreda čiji su roditelji nakon početnih burnih reakcija na njegovu homoseksualnost s vremenom promijenili stav, pa danas prihvaćaju i njegova momka.
Gradski gay friendly kafići
Nekoliko dana prije Božića u Splitu su se pojavili plakati koji su najavljivali božićni gay party u klubu "Quasimodo", a od organizatora doznajemo da su nakon nekoliko sati svi bili iskidani.
— Zanimalo me hoće li se pojaviti hrpa homoseksualaca i dobro se zabaviti ili će doći netko i baciti bombu. Ispalo je super, slušala se "pederska" glazba iz 80-ih, ali pojavili su se uglavnom heteroseksualci jer je gay ekipu vjerojatno bilo strah. Nismo ni očekivali da će se dogoditi pravi gay party, ali htjeli smo isprovocirati ljude koji mrze sve što je drukčije i pomaknuti stvari s mrtve točke — kaže organizatorica jedinog takvog partyja ikada formalno održanog u Splitu.
Mjesto za izlazak koje pripada uglavnom gay populaciji u Splitu jednostavno ne postoji, složili su se svi naši sugovornici. Bivši "Klub svjetskih putnika" jedini je ozbiljno kandidirao za takav imidž, te se na internetskim gay forumima uvelike žali zbog njegova zatvaranja. Postoje samo mjesta koja se smatraju gay friendly, kao što su kafići "Ghetto", "The Split", "Dante", "Teak", "Puls", "Žbirac", "Semafor", "Porta" te klubovi "O'Hara" i "Metropolis", gdje se homoseksualci mogu osjećati slobodnije, no činjenica da ni na tim mjestima istospolni parovi javno ne pokazuju karakter svoga odnosa najbolje govori o stupnju tolerancije prema homoseksualcima u Splitu.
Dvostruki život
Često mlađi tipovi ili cure izlaze sa starijim ljudima koji se zbog karijere ne usuđuju priznati da su gay, pa žive dvostruki život. Doma imaju obitelj, a potajno se nalaze s mladim ljubavnicima, kupuju im skupe darove, od parfema i odjeće, pa sve do automobila. Dobro se zna tko su sponzoruše, a "sponzori" su im često vrlo ugledni ljudi, pa se to sve čuva u strogoj tajnosti — objašnjava Nina.
