Naime, Engels je rođen 28. studenoga u Wuppertalu, i već kao mladić agilno je krenuo u život ozbiljnom i temeljitom kritikom epohe u nadi da će budućnost biti posve drugačija od tegobnih godina u kojima je svoj život založio za novo sutra. Bez obzira na epohalno djelo koje iza njega ostaje u bivšoj Jugoslaviji malo se izučavala njegova revolucionarna misao, ostao je u sjeni Marxa. Sadržajan i polemičan Engelsov život koji je doslovno sagorijevao u suočavanju s vlastitim vremenom i tada aktualnom zbiljom nije osobito zaintrigirao domaći znanstveni a ni publicistički svijet. Tek se nešto od tog bogatog djela nastojalo revitalizirati, no kako je to tada izgledalo može se pročitati u znanstvenom zborniku objavljenom povodom okrugle godišnjice rođenja Friedricha Engelsa krajem studenoga pod naslovom 200 godina Friedricha Engelsa (urednici Maroje Višić i Miroslav Artić). Zbornik je ugledao svjetlo dana u izdanju Durieuxa pod ravnanjem kreativnog izdavača Dražena Tončića. I danas je interes javnosti veoma škrt, teško se otvara i senzibilizira za revolu
Ako uslijed navedenih dilema zbornik o Engelsu uspije pokrenuti ključna pitanja radništva, proizvodnih odnosa između vodećih aktera u Republici Hrvatskoj i redom u republikama bivše Jugoslavije onda autorice i autori priloga u zborniku mogu zadovoljno podržati sve zainteresirane za stvaranje kritičke platforme novih budućih promjenacionarnu i plodnu Engelsovu misao. U Srbiji je povodom izlaska zbornika objavljen kraći prikaz na portalu Politički pregled, i potom je zbornik veoma detaljno predstavljen u Republici Srbiji u znanstvenom časopisu Sociologija, (Pupavac). U Hrvatskoj su pojedini portali pokazali interes bar u početku, no na kraju se samo tjednik Novosti osvrnuo suvislim prilogom na zbornik o životu i djelu Friedricha Engelsa, potom je isti tekst prenio Autograf na svojim stranicama, a portal Politika plus objavio je osvrt na aktualnost Engelsa danas suurednika Maroja Višića. Veoma susretljivo i zainteresirano obećali su iz redakcije Vijenca da će tematizirati zbornik posvećen Engelsu, no ništa od toga, očito je Engels u Hrvatskoj javnosti još uvijek persona non grata.
Dakle, sve je ostalo samo na jednom prikazu u tjedniku Novosti, u kojem se ističe značaj ovog velikog mislioca nepravedno zapostavljenog, a imalo bi se puno toga za reći o domaćoj društvenoj nestabilnosti kroz okvire Engelsovih opservacija. I evo još jednog skromnog pokušaja suurednika zbornika 200 godina Friedricha Engelsa, inače potpisnika ovog prikaza. Tako je to kod nas s godišnjicama, revalorizacija slojevitih ideja Engelsovih još uvijek teško prolazi.
No, godine 2020. urednici zbornika Maroje Višić i Miroslav Artić, ujedno i potpisnik prikaza, okupili su povodom 200. godišnjice rođenja Friedricha Engelsa autore iz Hrvatske, Srbije i Njemačke, tematski su posložili raznorodne tekstove sadržajno vrlo aktualne. Zbornik je podijeljen u tri tematske cjeline. Odmah na početku otvara se rasprava o Engelsu, o Engelsu kao prvom marksistu, zaista amblematičan pristup Friedrichu Engelsu (Thomasberger).
O recepciji Engelsove filozofije u Jugoslaviji, o Engelsu kao leksikografskoj natuknici na čemu se uglavnom i zaustavio sud o tom intrigantnom misliocu pozicioniran je tekstovima u zborniku novi problemski okvir o kojemu vrijedi produbiti raspravu. (Šundov, Artić). Neizostavna je u prvoj cjelini analiza Engelsove kritike političke ekonomije (Lošonc) i svakako njegova socijalna filozofija iščitana kroz dijalektičke i materijalističke optike (Čakardić). U drugoj cjelini autori se zadržavaju na pitanjima koliko su u stvari danas aktualni rezultati Engelsovih zaokruženih istraživanja radništva i cjelokupnog društvenog konteksta unutar kojega su vrednovana ključna radnička pitanja u tadašnjim političko-ekonomskim relacijama. Ta vruća pitanja postavljena u prilozima ogoljuju goruća žarišta aktualne socijalne problematike. Naime, može li se u Engelsovim teorijskim okvirima analitički sagledati položaj radništva u novim okolnostima, u prvom redu u sve češćim zamkama prekarijata? Što poručuju rezultati Engelsovog istraživanja društvene krize u Engleskoj, demontiraju li krizu rada i radništva, kako i na koji način se to može prepoznati pokušao je odgovoriti autor raščlanjivanjem i uspoređivanjem odnosa rada i kapitala nekada i sada (Brie). Koliko u stvari položaj radničke klase u Engleskoj u vrijeme Friedricha Engelsa može poslužiti kao prauzor ili praslika položaja radnika danas na prostorima bivše Jugoslavije, a i šire, i može li se na Engelsovim istraživanjima pozicionirati kritička platforma za jednu radikalnu kritiku današnjice, svakako vrijedi razmisliti (Višić). U tom se kontekstu razvila rasprava o razvitku socijalizma (Vratuša) u posve novim konstelacijama, valja se zapitati što je u stvari novo kada je u pitanju kapitalistički sustav. I dalje ostaje dilema kako pristupati ideji socijalizma, socijalizmu kao utopijskom projektu ili obećavajućoj znanstvenoj paradigmi (Majorinc).
U istom krugu pitanja nametnula se potreba analitički propitati ulogu seljaštva u kontekstu cjelokupne Engelsove kritike kapitalističkog načina proizvodnje. Naime, autori smatraju da je i seljaštvo afirmativna kategorija i ono može u zadanim okolnostima postati subjekt promjena (Šljukić, Marica i Srđan). Zaista seljačko pitanje (Vranić) postaje važno pitanje u novim okolnostima, a o tom krugu problema slabo se i rijetko razmišlja. U zborniku su našli svoje mjesto prilozi koji preispituju poziciju ranog kršćanstva u djelu Friedricha Engelsa. Kritičkom analizom ranog kršćanstva Engels se toliko približio idejama prvih kršćana smatrajući njihovu praksu uzornom za koncepciju novih društvenih odnosa osobito za analizu Godine 2020. urednici zbornika Maroje Višić i Miroslav Artić, ujedno i potpisnik prikaza, okupili su povodom 200. godišnjice rođenja Friedricha Engelsa autore iz Hrvatske, Srbije i Njemačke, tematski su posložili raznorodne tekstove sadržajno vrlo aktualneradničkih pitanja o kojima je pisao s posebnom pažnjom. Autori tri izabrana priloga polaze od stajališta da je Engelsu rano kršćanstvo bilo inspiracija, da se iz njegovih opservacija dade iščitati polazište za sociologiju religije i da se u tim okvirima može razumijevati drugačiji odnos prema kršćanskoj religiji. (Jovanović Ajzenhamer, Markešić). U religijskim okvirima poseban je odnos gradio prema reformaciji, autor priloga opsežno razlaže svoje teze koje svakako čekaju angažiran odjek. (Miholek). U trećoj tematskoj cjelini autorice i autori započeli su revalorizaciju porodice i države u djelu Friedricha Engelsa. U prvi plan iskočilo je pitanje Što nas je Engels naučio?, to se svakako valja zapitati na kraju svake opservacije. U prvom planu je u temeljita i sustavna marksističko-feministička kritika braka i obitelji, (Kurtović), naime, ponuđeno je čitateljima šire i dublje čitanje iz kojega će zasigurno proizaći neke nove konzekvence, jednoga dana.
Treba li ovaj zbornik čitateljicama i čitateljima pružiti užitak i zadovoljstvo izabranim prilozima, obogaćenima raznolikim pristupima Engelsovoj misli ispunjenoj sustavnom kritikom kapitalističkog sustava proizvodnje, a može se reći i cjelokupnog života. Treba li dakle, zbornik priuštiti takvo zadovoljstvo, može li se uopće očekivati afirmativna i kritička recepcija na kraju svakog prelistavanja, iščitavanja i napokon suočavanja s pravom problemskom bombom. Prema Katarini Peović koja u zborniku piše o kritici kritične kritike, ipak na kraju ostaju prijepor i duboki nemir. I baš to čitatelje tjera na ponovno preispitivanje naravi, lica i naličja kapitalističke/liberalističke proizvodnje života. Naime, autoricu posebno zabrinjava kontinuirano razdvajanje želja od stvarnosti kakva jest, još jasnije, odvija se pred očima pojedinaca i cijelih zajednica iz dana u dan radikalno razdvajanje istine od želja, i one ostaju nakon burnih najava tek kao nekakva utjeha, možda, ili točnije kao isprazna utjeha od moguće spoznaje krute istine. Dakle, žive li građani danas u takvom opskurno konstruiranom hijatusu bez jasne alternative, stoji li sud autorice da je istina uspješno očuvana, to jest, dobro je skrivena do dana današnjeg, a izgleda će i ubuduće ostati „neovisnom od želja većine birača uz pomoć institucija.“ Zato je Katarini Peović posebno stalo da se sva nastojanja usmjere protiv potiskivanja – za povratak zbilji.
Ako usred navedenih dilema zbornik o Engelsu uspije pokrenuti ključna pitanja radništva, proizvodnih odnosa između vodećih aktera u Republici Hrvatskoj i redom u republikama bivše Jugoslavije onda autorice i autori priloga u zborniku mogu zadovoljno podržati sve zainteresirane za stvaranje kritičke platforme novih budućih promjena. I to će biti znak da su protiv potiskivanja koja institucije zdušno provode ne bi li valjda spriječile povratak zbilji.
Autor ovoga prikaza, Miroslav Artić, suurednik je zbornika 200 godina Friedricha Engelsa. (op. ur.)
