10.000 novaka odbilo vojsku u 2005.

Najkasnije 2010. godine u Hrvatskoj više neće biti obaveznog služenja vojnog roka, Oružane snage će u potpunosti biti profesionalne, a vojni rok bit će zamrznut. Svake bi godine vojni rok trebalo služiti 8000 mladih državljana Hrvatske. No, svake godine zbog instituta civilnog služenja vojnog roka Oružane snage imaju sve manji odziv, a Hrvatska je iz godine u godinu država u kojoj se rapidno povećava broj mladih koji ne vole oružje. Upravo sve više zahtjeva za civilno služenje jedan je od glavnih razloga zamrzavanja služenja vojnog roka. No, Ministarstvo obrane ostavit će mogućnost onima koji žele služiti vojni rok da potpišu ugovor o dragovoljnom služenju vojnog roka. Nakon što odsluže bit će im ponuđeno da uđu u ugovornu pričuvu ili u profesionalni sastav. U posljednjih pet godina broj onih koji umjesto redovnog biraju civilni rok povećao se sa 680, koliko ih je bilo 2000. godine, do 10.180, koliko ih je, prema podacima Ministarstva zdravstva, prošle godine podnijelo zahtjev za odrađivanje civilne službe. Apsolutni rekorder u odnosu redovnih i civilnih ročnika u Hrvatskoj je Rijeka, gdje je od 1399 vojnih obveznika koji su prošle godine morali odslužiti vojni rok 946 ili 67 posto njih svoju građansku obvezu prema državi odradilo civilnim služenjem vojnog roka, a samo su 453 odslužila redovan rok. U drugim krajevima države taj je postotak uglavnom znatno manji. Primjerice, u Splitu je 39, a u Zagrebu 56 posto vojnih obveznika imalo “prigovor savjesti”. Najbliži Rijeci su Istrani sa 65 posto takvih obveznika, a s najmanjim postotkom civilnih ročnika vodi Slavonski Brod, gdje se samo 30-ak posto ročnika odlučuje na “civilku”. Podaci se ne odnose striktno na gradove, nego na područja koja su pod kontolom nadležnog Ureda za obranu. Primjerice, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji se oko 50 posto ročnika odlučuje za civilno služenje vojnog roka. Ako bi se promatralo po pojedinim područjima, onda bi se omjer u Dubrovniku i Korčuli pomaknuo u korist civilnog služenja vojnog roka (između 55 i 60 posto), a u Metkoviću i Pločama bilo bi obratno. Riječani s prigovorom savjesti, uglavnom oni koji se groze oružja i ratovanja, civilnu službu odrađuju u brojnim institucijama, u Gradu ih je trenutačno 14. - Civilno služenje izabrao sam jer ne moram raditi veliki rez u životu. Ovako sam doma i mogu uskladiti većinu svojih obaveza, a ne trošiti vrijeme u nekoj vojarni. U Gradu imamo svoje redovno radno vrijeme od 8 do 16, raspoređeni smo po odjelima i odrađujemo razne poslove - ističe 25-godišnji Josip, kojeg smo s kolegama ročnicima Igorom i Alenom zatekli u gradskoj upravi. Služenje roka više nije izraz muškosti Prema mišljenju Dražena Šimleše, asistenta na Institutu Ivo Pilar, civilni rok je u glavama ročnika dobar način da se izbjegnu moguće neugodnosti vezane uz odlazak od kuće ili rad po nečijoj naredbi, a vjerojatni glavni razlog je ipak praktičnost. - Odlazak na civilno služenje ne stvara toliku blokadu u svakodnevnom životu, pogotovo ako je osoba na fakultetu ili je već diplomirala. Tu se radi o formiranim ličnostima koje već imaju razrađene planove za daljni život pa je odlazak u vojsku nepraktičan - ističe Šimleša. Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije smatra da je nestao “psihološki moment” koji je odlazak u vojsku poistovjećivao s “pravim muškarcem”, a u prilog tome ide činjenica da se sve veći broj ročnika i iz ruralnih sredina odlučuje na “civilku”.