Posljednjih nekoliko godina Denis Mukwege dolazi iz Konga na Zapad nekoliko puta godišnje primiti novu nagradu. Jučer je tako ovaj ginekolog koji u bolnici Panzi u Bukavuu, na jugu DR Konga, svakodnevno liječi žrtve silovanja, primio nagradu Saharov u Europskom parlamentu, koja se dodjeljuje za slobodu mišljenja.
Na listi nagrada koje je dobio samo ove godine, ovo mu je već četvrta. Između ostalog, primio je i počasni doktorat Sveučilišta u Leuvenu, Belgiji, jednoj od onih zemalja koje su u prošlosti postavile temelje za stanje stalnog sukoba koje danas vlada u Kongu.
Između gostovanja u Europi i ostatku Zapada, koji svoj današnji životni stil uvelike duguju Africi, Mukwege radi u bolnici koja predstavlja jedino Multinacionalne korporacije preuzele su ulogu nekadašnjih kolonijalnih carstava i neometano nastavljaju eksploataciju prirodnih resursa na račun lokalnih stanovnika zemalja poput Konga utočište i pomoć koju će dobiti tisuće žena, žrtava silovanja, često grupnih. Iako je rat u Kongu službeno završen prije više od deset godina, oružani sukobi se nastavljaju, kao i napadi na civile.
Svih nas 500 milijuna građana EU vjerojatno i sad drži u rukama neke dijelove Konga. Minerali u mobilnim telefonima ili kompjuterima krenuli su svoj put oko svijeta upravo iz te tragične zemlje koja skupo plaća svoje mineralno bogatstvo, bakar, kobalt, tantal, uranij, zlato, dijamante, naftu… EU trguje s Kongom i ima mogućnosti utjecati na način i uvjete na koji korporacije eksploatiraju mineralne resurse, ali i lokalne zajednice u Kongu. Čini li Europa dovoljno? U govoru prilikom primanja nagrade Mukwege je govorio diplomatski, ali svakodnevica žena u Kongu koju je opisao, nudi odgovor.
"Više od 15 godina u Panziju svjedočimo onome na što se ne može naviknuti ni oko kirurga. Iza toga stoje ekonomski ciljevi koji su doveli do korištenja tijela žene kao oružja. Svaku ženu koja dođe u moju kliniku gledam kao svoju suprugu, svaku majku gledam kao svoju majku, u svakom djetetu vidim svoje dijete. Kako šutjeti? Kako ljudsko biće može šutjeti kada mu dovedu dijete kojem je rodnica uništena penetracijskom tupim predmetom ili kiselinom?", rekao je Mukwege, podsjetivši kako je međunarodna zajednica zauzela čvrsti stav protiv korištenja kemijskog, nuklearnog i biološkog oružja te bi jednako tako morala pristupiti silovanju.
Regija u kojoj živi, jug Konga, jedna je od resursima najbogatijih na svijetu. Međutim, većina ljudi živi u ekstremnom siromaštvu i svakodnevno svjedoče novim zločinima. Koliko je taj nesrazmjer velik, pokazuje UN-ov Indeks ljudskog razvoja HDI koji Kongo stavlja na samo dno, točnije EU, čije su stare članice najodgovornije za sadašnje apokaliptično stanje koje vlada Kongom, dodjeljuje nagrade ljudima poput Mukwegea, ali i dalje su prirodni resursi iz nesretnih zemalja poput Konga ugrađeni u životni stil europskih građana, pa tako i građana Hrvatske na pretposljednje mjesto od 187 rangiranih zemalja. Multinacionalne korporacije koje djeluju u Kongu koriste naoružane bande da im čuvaju rudnike, a članovi bandi često provode silovanja.
Iako je namjera Mukwegea, kada je osnivao bolnicu prije petnaestak godina, bila baviti se drugim velikim problemom žena u Kongu, smrtnosti žena za vrijeme i nakon porođaja koja je među najvećima na svijetu, brzo se suočio s realnošću raširenosti seksualnih zločina.
"Žensko tijelo pretvoreno je u bojišnicu. Žene su često silovane pred supruzima, pred susjedima, na javnom mjestu. Žrtve, nažalost, ne možemo sve izliječiti jer su ozljede ponekad preteške. Često su to djevojčice od 14 ili 15 godina. Žena je direktna žrtva, ali žrtve su indirektno i svi članovi obitelji", opisao je Mukwege.
U Panziju su razvili sustav pomoći žrtvama i njihovim obiteljima koji se temelji na četiri stupa. Prvi stup je medicinska pomoć, drugi je psihološka pomoć što uključuje cijelu obitelj, treći stup je pravna pomoć, a četvrti socio-ekonomski, integracija žrtava u društvo koje često na žrtve gleda s predrasudama.
"Govorimo o statistici, ali mi u Panziju svakodnevno sjedimo za stolom s osobama koje nam govore 'nitko me ne želi više ni pogledati'. Uložili smo mnogo da popravimo posljedice, ali sada je vrijeme da se pozabavimo uzrocima, a za to je potrebna politička volja. Promjene, međutim, ne može biti dok god nama vladaju oni koji su jučer činili zločine. Oni su rehabilitirani, sjede u vojsci i politici, čuvaju jedni drugima leđa. Kongoanska vlast ne može zaštititi stanovništvo, niti mu osigurati egzistenciju. Samo u posljednjih mjesec dana ubijeno je 200 ljudi, među njima i trudnice. Nasilje se banalizira i preuzima sve strašnije oblike. Mi želimo primjenu tranzicijske pravde, tražimo pokretanje međunarodnog suda koji bi se bavio zločinima u Kongu, pa tako i seksualnim zločinima nad ženama koje moraju dobiti odštetu", izjavio je Mukwege.
Ovaj je borac za ženska prava, na kojeg je prije dvije godine pokušan i atentat, više puta naglasio kako silovanja nisu problem samo žena već Kongoanska vlast ne može zaštititi stanovništvo, niti mu osigurati egzistenciju. Samo u posljednjih mjesec dana ubijeno je 200 ljudi, među njima i trudnice problem cijelog čovječanstva. Posebno je pozvao muškarce da prekinu šutnju i uključe se u borbu za iskorjenjivanje seksualnog nasilja, kao i novinare da iskoriste svoju ulogu.
"Mediji, iskoristite svoju moć da nam pomognete, pobrinite se da 500 milijuna građana EU u čije ime sam dobio ovu nagradu sazna otkud dolaze sirovi materijali u njihovim telefonima. Sirovine se mogu dobiti i na odgovaran način, u Kongu rade i kompanije koje rade transparentno i odgovorno, ali nedostaje političke volje koja bi osigurala da svi rade na način od kojeg bi koristi imale i kompanije i lokalna zajednica", poručio je.
Od EU je zatražio da, kao glavni donator Konga, udahne novi život Okvirnom dogovoru za mir, sigurnost i suradnju koji je 2013. potpisan između jedanaest afričkih država u Addis Ababi. Također, zatražio je da prijedlog Europske komisije za odgovorno trgovanje mineralima u konfliktnim zonama uključi i obvezujuća pravila za europske kompanije o načinu dobivanja ruda.
EU, čije su stare članice najodgovornije za sadašnje apokaliptično stanje koje vlada Kongom, dodjeljuje nagrade ljudima poput Mukwegea koji preuzimaju na sebe teret koji je puno veći od onoga koji bi trebao otpasti na jednog pojedinca, ali i dalje su prirodni resursi iz nesretnih zemalja poput Konga ugrađeni u životni stil europskih građana, pa tako i građana Hrvatske. Multinacionalne korporacije preuzele su ulogu nekadašnjih kolonijalnih carstava i neometano nastavljaju eksploataciju prirodnih resursa na račun lokalnih stanovnika zemalja poput Konga. Brojni lobisti tih korporacija šetaju hodnicima europskih institucija i pokušavaju moć korporacija podignuti na još višu razinu čak i na teritoriju same EU, poput trenutnog pokušaja da se kroz trgovačke ugovore SAD i Europe TTIP korporacijama da pravo da na trgovačkim sudovima osporavaju zakone suverenih država i kroz to ruše okolišne standarde i standarde zaštite ljudskih prava.
"Nadam se da će ova nagrada dovesti do konkretnih poteza zemalja članica, inače sve ovo ne znači ništa", zaključio je Mukwege s jasnom porukom okupljenim europarlamentarcima da se prihvate posla i postave granice korporacijama u odnosu prema ljudima i okolišu u zemljama poput Konga.
Denis Mukwege: "Nadam se da će ova nagrada dovesti do konkretnih poteza zemalja članica, inače sve ovo ne znači ništa." (Foto: Marina Kelava)
Krvave ruke Europe u povijesti Konga
Teško je razumjeti što je dovelo do društva koje danas čini Kongo, a čijim se posljedicama bavi Mukwege, bez spominjanja pet stoljeća europske prisutnosti u tom dijelu svijeta. U kasnom 15. stoljeću Kraljevstvo Kongo dominiralo je većim dijelom Zapadne Afrike. Prvi resurs koji su Portugalci snimili nakon dolaska 1480. godine, bili su ljudi, snažni i otporni na bolesti, te su krenuli u berbu besplatne radne snage. Poticali su pobune, slabili urođeničke strukture i kraljevstvo se počinje raspadati, a rijeka brodova s robovima neometano se kreće prema Americi. U toj su trgovini prednjačili Britanci. Osim bogatstva mineralima koje smo spomenuli, Kongo ima i dovoljno vode koja dolazi iz istoimene rijeke, povoljnu klimu i bogato plodno tlo. Međutim, ton iz prvog stoljeća susreta s Europljanima nije do danas promijenio odnose snaga.
U kasnom 19. stoljeću u Kongu je pronađena najveća svjetska zaliha gumovca, stabala od koje se dobiva guma, čime je otvoren put zamahu Jug Konga jedna je od regija najbogatijih resursima na svijetu. Međutim, većina ljudi živi u ekstremnom siromaštvu i svakodnevno svjedoči novim zločinima proizvodnje bicikala i automobila koji postaju roba široke potrošnje. Kako piše BBC-jev povjesničar Dan Snow, upravo je ovo otkriće gume, omogućilo biciklistički bum iz Viktorijanske ere, što govori o tome kako čak i predmet kao što je bicikl, toliko održivo i miroljubivo prijevozno sredstvo, ima svoju ulogu u povijesti ekstraktivizma i eksploatacije. Za vrijeme brutalne belgijske kolonizacije pod kraljem Leopoldom II., radnicima u industriji gume ili njihovoj djeci su odsijecali ruke ako nisu ispunili kvote, a u tom razdoblju su uvjeti života bili takvi da je broj stanovnika Konga opao, prema procjenama, i do 15 posto. Minerali iz te zemlje krvavo su ispisivali i zapadnu povijest pa je većina bakra korištena u Prvom svjetskom ratu dolazila iz Konga. Uran koji se nalazio u nuklearnim bombama izbačenima na Hirošimu i Nagasaki u Drugom svjetskom ratu, iskopan je opet u Kongu.
Sve to vrijeme lokalnim stanovnicima se uskraćivalo ikakvo obrazovanje, a poticali su se međuetnički nemiri. Neovisnost iz 1960. godine dočekalo je tako nespremno društvo za koje nije bilo teško predvidjeti kojim će smjerom krenuti. Za vrijeme Hladnog rata supersile su i ovdje vodile svoju igru premoći. Vođu Konga Patricea Lubumbu ubili su pobunjenici koje je Zapad podržavao. Na vlast je došao diktator i tiranin Mobutu Sese Seko kojeg je Zapad tolerirao dok god je rijeka minerala tekla i Sovjeti se držali podalje. Posuđivali su mu milijune koje je on Razvoj novih tehnologija donosi nam mobitele i laptope, a upravo minerali iz Konga, baš kao nekad s biciklima i automobilima – igrali su presudnu ulogu da ove tehnologije postanu roba široke potrošnje, dostupna manje-više svakom čovjeku sa Zapada gomilao na privatnim računima, a Kongo ih i danas otplaćuje.
Mobutua su na kraju potjerale snage susjednih država 1997. godine predvođene Ruandom, a povod je bilo skrivanje njihovih ratnih zločinaca. Međutim, novi vođa kojeg su instalirali saveznici, Laurent Kabila, pokazao se neposlušnim pa su snage susjednih država ponovo ušle u Kongo, što se ovoga puta pretvorilo u višegodišnji sukob svih protiv sviju, a za stanovnike Konga značilo je godine djece vojnika, tri milijuna mrtvih, silovanja, glad, mučenja svih vrsta, ropstvo, prisilni rad, uništenje poljoprivredne proizvodnje, uništenje prometne infrastrukture, zdravstvenog sustava…
Paralelno s ovim događajima u Kongu, razvoj novih tehnologija donosi nam mobitele i laptope, a upravo minerali iz Konga, baš kao nekad s biciklima i automobilima – igrali su presudnu ulogu da ove tehnologije postanu roba široke potrošnje, dostupna manje-više svakom čovjeku sa Zapada.
Posljedice kojima se bavi Dr. Mukwege proizvod su stoljeća u kojima interesi zapadnjačkih društava nisu prezali pred ostvarivanjem svojih ciljeva, uključujući i tehnološku revoluciju čiji smo svi dio, ni po cijenu neizmjerne ljudske patnje. Odabir njega za dobitnika ove nagrade je uistinu bitan, jer šalje široku poruku o civilizaciji u kojoj živimo, razotkriva veze između ljudskih prava i stanja okoliša, razotkriva razmjere eksploatacije žena u kapitalističkom sustavu, razotkriva ulogu ekstraktivne industrije u svim navedenim eksploatacijama, jasno ukazuje na korporativnu industriju kao bijelog slona kojeg se svi prave da ne vide. Pitanje je samo, je li ga itko čuo.
Nagrada nazvana u čast sovjetskom fizičaru i političkom disidentu Andreju Saharovom dodjeljuje se od 1988. pojedincima i organizacijama koji su značajno doprinijeli borbi za ljudska prava i demokraciju. Kandidate nominiraju političke grupe u Europskom parlamentu ili najmanje 40 zastupnika, a dobitnika biraju vođe političkih grupa. Prošlogodišnja dobitnica je pakistanska aktivistica Malala Yousafzai, a među dobitnike su se upisali i primjerice Nelson Mandela, Ibrahim Rugova, Aung San Suu Kyi, Kofi Annan i organizacija Reporteri bez granica. Za nagradu su ove godine bili nominirani i azerbajdžanska aktivistica za ljudska prava Leyla Yunus i ukrajinski pokret EuroMaidan. Dobitnik nagrade prima 50 tisuća eura.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
