Foto: Forumeuropejskie.euFoto: Forumeuropejskie.euOdgovor, izgleda, leži u činjenici da su evropski mladi slupani dvostrukim udarom sve težeg pristupa obrazovanju i porasta nezaposlenosti, što ih je prisililo da se oslone na podršku porodice i odreknu se svoje nezavisnosti.

Kada je decembra 2008. u Atini jedan "specijalni oficir za bezbednost" ubio mladog studenta, usledile su demonstracije, štrajkovi i neredi. Proteste su predvodili mladi, u zemlji koja ima dugu tradiciju omladinskog učešća u društvenim i političkim pokretima. U to vreme je nekoliko komentatora govorilo o "omladinskoj pobuni".

Nastavkom ekonomske i socijalne propasti 2012. i 2013. mladi Grčke polako su nestali iz društvenog i ekonomskog života. Malo ih je u politici, društvenim pokretima, pa čak i u spontanim društvenim mrežama

Krajem 2009. postalo je jasno da je posle perioda lažnog prosperiteta Grčka praktično bankrotirala. Zemlja je pala u nežni zagrljaj trojke - EU, Međunarodnog monetarnog fonda i Evropske centralne banke. Nakon oštrih mera štednje u 2010-11. ponovo je došlo do masovnih demonstracija i štrajkova, koji su kulminirali "pokretom sa trgova" - protestima protiv razaranja privatnog i društvenog života. Mladi su se opet istakli, ulivajući u pokret duh i entuzijazam.

A zatim je sve prestalo. Nastavkom ekonomske i socijalne propasti 2012. i 2013. mladi Grčke polako su nestali iz društvenog i ekonomskog života. Malo ih je u politici, društvenim pokretima, pa čak i u spontanim društvenim mrežama angažovanim oko najtežih slučajeva katastrofe. Na petu godišnjicu događaja iz 2008. po gradskim centrima Grčke okupilo se jedva nekoliko stotina mladih. Nije bilo tenzija, strasti, duha, samo umorne procesije koje ponavljaju poznate slogane. Gde su danas oni sedamnaestogodišnjaci od pre pet godina?

Sličan obrazac primetan je i u nekoliko drugih evropskih zemalja, iako možda ne tako izrazito. Šta rade mladi u Portugalu dok se društvene strukture u zemlji i dalje urušavaju? Gde su mladi u Francuskoj dok zemlja tone u stagnaciju i nevažnost? Gde su bili mladi Britanije kada je koaliciona vlada odlučila da ne popusti štednju?

Odgovor izgleda leži u činjenici da su mladi Evrope slupani dvostrukim udarom sve težeg pristupa obrazovanju i porasta nezaposlenosti, što ih je prisililo da se oslone na podršku porodice i odreknu se svoje nezavisnosti. Nesigurni u budućnost, zabrinuti za posao i smeštaj, mladi Evrope se ne uzdaju u etablirane političke partije. Značajan broj mladih već je privučen nihilističkim ekstremima političkog spektra, uključujući varijetete anarhizma i fašizma. Levica, tradicionalno utočište radikalnih težnji mladih ljudi, izgubila je privlačnost.

Značajan broj mladih već je privučen nihilističkim ekstremima političkog spektra, uključujući varijetete anarhizma i fašizma. Levica, tradicionalno utočište radikalnih težnji mladih ljudi, izgubila je privlačnost

Uzmimo obrazovanje. Kako se produbljivala kriza u Grčkoj, veliki broj studenata je bio prisiljen da skrati ili čak prekine studije. Za ove trendove nema relevantnih zvaničnih indikatora, ali anegdotskih primera je pregršt i uklapaju se u druge statistike. Tokom 2008. grčka domaćinstva su na obrazovanje trošila u proseku 17 posto svojih prihoda mimo nužnih izdvajanja, dok su porodice sa niskim primanjima trošile više od 20 posto. Visoka proporcija odražavala je značaj koji grčko društvo tradicionalno pridaje školovanju. Sve teža kriza narednih pet godina udvostručila je ovaj odnos, a obrazovanje učinila nepodnošljivim teretom.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj saopštila je da u 2011. 15 posto osoba uzrasta od 15 do 29 godina nije bilo ni u školi, ni na poslu, ni na obuci. U Grčkoj, Irskoj, Italiji i Španiji ova stopa iznosila je 20 posto, dok najnoviji podaci iz EU ukazuju da su se prilike u tri južne države tokom 2012. dalje pogoršale.

Kad je reč o poslu, okolnosti su još teže. Nezaposlenost među mladima u Evropi nešto je niža od 25 posto, što je već značajan broj, dok je u Grčkoj i Španiji dosegao besprimeran nivo, gotovo 60 posto. Kolaps zaposlenosti među mladima očigledno nije rezultat porasta broja mladih koji traže posao, budući da je broj mladih u odnosu na opštu populaciju u Evropi u naglom padu. Omladinska nezaposlenost raste jer evropske ekonomije ne uspevaju da generišu dovoljan broj radnih mesta. Mlađi od 25 godina suočeni su sa nedostatkom poslova u južnim državama i slabom ponudom na severu. Masovna nezaposlenost među mladima realnost je širom Evrope, a stvari su daleko od ružičastih čak i u Nemačkoj koja je navodno uspevala da savlada krizu proteklih godina.

Malo je ekstremnog siromaštva i mladi su relativno zaštićeni i dobro obučeni, ali njihov rad nije vrednovan, njihovi snovi o obrazovanju su raspršeni, a njihova nezavisnost je ograničena

Dvostruki udar izgleda da je potkopao energiju pobune mladih, prisiljavajući ih da finansijsku pomoć za stanovanje i dnevne potrepštine potraže od roditelja. Ovaj trend leži u korenu aktuelnog paradoksa mladih Evrope. Malo je ekstremnog siromaštva i mladi su relativno zaštićeni i dobro obučeni, ali njihov rad nije vrednovan, njihovi snovi o obrazovanju su raspršeni, a njihova nezavisnost je ograničena. Zbog toga rastu frustracije, za koje mladi ne mogu da nađu oduška u etabliranim strankama uključujući one sa levice, koje mnogima deluju kao odviše bojažljive. Čak i u Grčkoj gde se zvanična opozicija Siriza - stranka levice priprema za preuzimanje vlasti, mladi su podozrivi prema partiji koja deluje bezvoljno za radikalne korake.

Ne može ovako ići u nedogled. Frustracije rastu i među mladima i među njihovim roditeljima. Ako političari odbiju da priznaju problem, ključne promene bi mogle biti odložene na dugo vreme. Rezultat bi bio masovna akumulacija potištenog besa širom Evrope, sa nepredvidivim ishodom. Oni koji brinu za društveni razvoj bolje da obrate pažnju.


Članak je originalno objavljen 1. travnja u Guardianu. Prevela ga je Milica Jovanović. (op.ur.)

Ključne riječi: mladi, prosvjedi, antivladini prosvjedi
<
Vezane vijesti