Odaslane poruke ne mogu se jednoznačno razvrstati na modernizacijske i tradicionalizacijske, one funkcioniraju kao sastavni dio javnog dijaloga
Čime predizborni natjecatelji autentificiraju svoje javne nastupe? Želeći doprijeti i do onih koji neće otvoriti specifikacije najavljenih upravljačkih modela i budžetskih izračuna, uvjerljivost nastupa se polaže u ruke široko razumljivih narativnih ključeva. Na takav način se od premijerke na jednom predizbornom skupu moglo čuti kako će pristupni ugovor s Europskom unijom potpisati istim naliv-perom koje joj je pri državničkom posjetu darivao Papa. Monopoliziranjem povlaštene funkcije očito se cilja na impliciranu naklonost autoriteta kakav se među brojnim biračima ne propituje. Kulturni inventar političkog komuniciranja u predizbornim je okolnostima vrlo važan, jer je sposoban obaviti svoj zadatak viđen makar na mah posredstvom novinske fotografije ili trenutaka u dnevničkim televizijskim terminima.
Svoj dio takvog zadatka odrađuje i kultura odijevanja. Ovakvo slanje poruka nije ograničeno na vrijeme predizbornih kampanja, ali tada ima svojih posebnosti. Potplaćivanje kao program obavljanja javnih poslova na visokom je mjestu kao znak preferirane konzumacije imalo izmjene skupocjenih ručnih satova, s vrijednostima neobrazloživim iz redovitih beriva. Satovi su, u tom smislu, praktična moneta hijeratske piramide jer ne iziskuju krojačko uzimanje osobnih mjera. Kasnije isticanje broševa kao poruka je napredak, jer komunikacijski medij nije poluskriven pod rubom rukava. Poruke su očitije, razumljive ne samo privilegiranim znalcima i bezazlenije u svojim materijalnim vrijednostima, pa su stoga prikladnije u svojoj javnoj misiji.
Don Ivan Grubišić je bez izgovorene riječi odaslao široko receptivnu poruku: "sâm sam svoj gospodar"
Nije dovoljno konstatirati kako si kandidati ne mogu priuštiti pojavljivanje u neurednoj ili prljavoj odjeći (jer on bukvalno i jest "sjajna osoba"), ili da su promišljeniji među njima kadri odjećom signalizirati politički moment - poput narančaste refleksije ukrajinskog predloška u predstavljanju HNS-a. Posebno ciljani zgoditak je vezivanje poruke za događaj. Kada su se vođe HDSSB-a pred Saborom s izbornim listama pojavili u rekljama, s pučkim glazbenicima i hvatajući se u kolo, podsjećali su na snažan ceremonijalni predložak - na svadbarsku povorku kakva dolazi pred mladenkinu kuću. Takvo je svečano ponašanje svakome jasno, a stranačko izaslanstvo svoje samopouzdanje želi asocirati zajamčenom uspjehu svadbenog protokola. U svadbi i piru sve je već dogovoreno prije početka svečanosti, i nijedna se povorka od mladenkine kuće ne vraća bezuspješno. Posuđivanjem uvjerljivosti i izvjesnosti misije svadbara je u hipu (i bez reklamnog troška) pogođen sadržajan narativni ključ. Svadbarskom samouvjerenošću ponavlja se kandidatski optimizam, ali mimoilazeći zamorne verbalne deklaracije. Kada je ostavljena plutati u moru karakteristično usmenoga (rimujućega, lako pamtljivoga, onelinerskoga), kultura izravne usmenosti i neposredne asocijativnosti briljira izmicanjem iz usmenoga.
U širokom spektru političkih natjecatelja simboli i znakovi, zgusnuti narativni ključevi i obrasci predstavljaju privlačno komunikacijsko sredstvo, krupnijim akterima političke utrke za utvrđivanje, a manje poznatima za profiliranje. Odaslane poruke ne mogu se jednoznačno razvrstati na modernizacijske i tradicionalizacijske, one funkcioniraju kao sastavni dio javnog dijaloga.
Članak završavam nakon televizijskog gledanja kandidatskog sučeljavanja za IX. izbornu jedinicu, pa nakon sijaset patriotskih egzaltacija začuđen konstatiram kako nijedan predstavnik kandidacijskih lista na reveru odijela nije nosio nacionalnu zastavu. S druge strane, u dalmatinskom veštitu osim don Ivana Grubišića bio je još Luka Podrug. Komunikacijske podrazumijevanosti se, očito, mijenjaju, a svaki je znak dio vlastite rečenice - bilo kao, jednostavno, crna boja ili pak kulturno-povijesna asocijacija. Političkom konzumentu programa i karaktera na izbor.
