Henry David Thoreau je navodno hodao satima da bi posjetio stablo. Dva stabla na zagrebačkom Ksaveru predugo su čekala da ih posjetim. Gubitak je, naravno, moj. Oni žive svoje stoljetne živote ne obazirući se na vrtlog ljudske svakodnevice. Kada sam napokon iskoristila privilegiju da se zagledam u krošnju jednog od dva primjerka gigantske sekvoje na Ksaveru, nisam vidjela samo koloplet grana. Tamo gore pričaju puno širu priču onome tko je spreman slušati, priču o veličanstvenosti života, o vrijednosti godina i ožiljaka na tijelu i duši. Čovjek je malen kad stoji pod giganstkom sekvojom, stablom koje su urođenici u njegovoj domovini zvali "stablom života". Urođenici s kalifornijske Sierra Nevade smatrali su da je sekvoja stup života oko kojeg je nastao cijeli svijet.
Dvije sekvoje (Sequoiadendron giganteum) u zagrebačkom Mallinovom parku zasađene su 1861. godine, tek devet godina nakon što je prva sekvoja donesena u Europu. Sa svojih 159 godina otpratile su već brojne generacije ljudi, no za sekvoju su one bebe. Najstarija sekvoja broji čak tri i pol tisuće godina, a najviša 95 metara. Ako mislite da je Zagreb malen, i da vam je tijesno u sada dozvoljenim granicama kretanja, zagledajte se u krošnju zagrebačkih sekvoja. Cijeli svijet i još puno više je tamo.
