Svako godišnje doba donosi novo veselje zagrebačkim biciklistima. Tako je čišćenje snijega sa zagrebačkih kolnika i pločnika završilo tako da se biciklist sudara s planinama snijega po, primjerice, Martićevoj. To je jednosmjerna ulica, te biciklist, ako vozi u suprotnom smjeru, ne može sići na cestu čak i kad bi htio riskirati da ga se novčano kazni, jer po postojećem zakonu, prometni je prekršaj ako se vozi cestom u ulicama u kojima su označene biciklističke staze. Bez obzira što je uglavnom riječ tek o nekorisnim žutim crtama na pločniku.
Iako se uvijek pronađe neko objašnjenje koje na prvi pogled djeluje uvjerljivo, na primjer, da je nova prepreka na biciklističkoj stazi ionako privremene prirode, da se glomazni otpad nema gdje staviti, da će se snijeg ionako otopiti, da planina od lišća baš tu najmanje smeta, da se dostavno vozilo mora negdje zaustaviti, dojam koji ostaje jest da je najmiroljubivije i najodrživije prijevozno sredstvo koje nam je dostupno, u Gradu Zagrebu i u percepciji gradskih službi, na dnu ljestvice onih čije se potrebe ispunjavaju. Bicikl je onaj čiji se ionako vrlo skučeni prostor može oteti da bi primjerice, jedno parkirališno mjesto više bilo oslobođeno od snijega.
Ne propituje se istina da se automobili moraju parkirati, a vi biciklisti, iako zauzimate znatno manje prostora, ne stvarate buku i ne onečišćujete zrak, čekajte proljeće. Ali pripazite na dane odvoza glomaznog otpada, vremena dostave i sunčane dane kada terase kafića procvjetaju.
Zagreb smislene i upotrebljive biciklističke staze - nema. Uz to sve su češće represivne akcije policije u kojima kažnjavaju bicikliste koji voze cestom umjesto neupotrebljivom stazom, a čak se i ove takozvane staze otimaju biciklistima po potrebi bilo koga ili bilo čega drugoga što s održivim prijevozom nema veze.
