Foto: Žedno uhoFoto: Žedno uhoIme Williama Tylera do prije nekoliko dana u Hrvatskoj vjerojatno je bilo poznato tek bolje obaviještenim ljubiteljima glazbe. No, reference da je svirao u bendovima poput "Lambchopa" ili "Silver Jewsa", kao i činjenica da je koncert "odabrao Mate Škugor" bili su dovoljna preporuka da se dvorana Kina "Grič" prošli četvrtak pristojno popuni.

Uvodni nastup održao je Elephant and the Moon, zagrebački kantautor pravog imena Petar Vranić. Ovaj predstavnik u zadnje vrijeme prilično žive hrvatske akustičarske scene izveo je nekoliko pjesama, uključujući i one sa svojeg DIY izdanja "People Sleeping In My Heart" te najavio novi EP. Mladić s akustarom, napuklim glasom i stihovima na engleskom, koji je svoje pjesme, između ostalog, opisao riječima "Balkan via Nashville", pokazao se sasvim dostojnim predizvođačem za gitarista iz američkog Nashvillea. Za taj dojam sigurno je zaslužna i činjenica da je iznimno koncertno aktivan pa je, iako samostalno djeluje tek nešto više od dvije godine, skupio poprilično iskustvo na sceni.

U koncertu su svakako najviše uživali gitaristički znalci, no opasnosti da onima koji više vole riječi bude dosadno nije bilo. Tyler, naime, između pjesama puno komunicira s publikom, a pritom je i zabavan i prilično duhovit

Nakon njega na pozornicu stupa William Tyler koji, kako je naglasio, rado dolazi u Zagreb koji je prvi put posjetio prije gotovo deset godina, misleći vjerojatno na prvi zagrebački koncert Lambchopa iz 2004. Svoj drugi samostalni nastup u Hrvatskoj (dva dana ranije održao je koncert u šibenskom klubu Azimut) otvara pjesmom Hotel Catatonia, čiji naslov aludira na pjesmu Eaglesa Hotel California, kako objašnjava. Uslijedilo je predstavljanje autorskih instrumentala s njegova dva objavljena albuma - Behold the Spirit i Impossible Truth.

U koncertu su svakako najviše uživali gitaristički znalci, no opasnosti da onima koji više vole riječi bude dosadno nije bilo. Tyler, naime, između pjesama puno komunicira s publikom, a pritom je i zabavan i prilično duhovit. Objašnjava izvore inspiracije za pojedinu kompoziciju - pri čemu se ne može ne primijetiti utjecaj putovanja i geografije na njegovu glazbu. Tako slušamo o njegovim doživljajima s putovanja Sirijom, saznajemo da su pustare Turske poprilično nalik onima u Teksasu, ali i da postoji određen i animozitet između dvaju gradova u Tennesseeju - Memphisa i Nashvillea - zbog Elvisa.

Nevelik broj instrumentalnih kompozicija - ali od kojih neke prilično dugo traju - praćen ovakvim i sličnim verbalnim intermezzima, držao je potpuno pozornost publike sljedećih oko sat vremena trajanja koncerta i izmamio im osmijehe na lica. Svirka koja ostavlja dobar osjećaj, a možda se najbolje može sažeti u tri riječi - nepretenciozno, minimalistički, znalački.

Ključne riječi: žedno uho, glazba, koncerti, William Tyler
<
Vezane vijesti