Uvodni nastup održao je Elephant and the Moon, zagrebački kantautor pravog imena Petar Vranić. Ovaj predstavnik u zadnje vrijeme prilično žive hrvatske akustičarske scene izveo je nekoliko pjesama, uključujući i one sa svojeg DIY izdanja "People Sleeping In My Heart" te najavio novi EP. Mladić s akustarom, napuklim glasom i stihovima na engleskom, koji je svoje pjesme, između ostalog, opisao riječima "Balkan via Nashville", pokazao se sasvim dostojnim predizvođačem za gitarista iz američkog Nashvillea. Za taj dojam sigurno je zaslužna i činjenica da je iznimno koncertno aktivan pa je, iako samostalno djeluje tek nešto više od dvije godine, skupio poprilično iskustvo na sceni.
U koncertu su svakako najviše uživali gitaristički znalci, no opasnosti da onima koji više vole riječi bude dosadno nije bilo. Tyler, naime, između pjesama puno komunicira s publikom, a pritom je i zabavan i prilično duhovit
Nakon njega na pozornicu stupa William Tyler koji, kako je naglasio, rado dolazi u Zagreb koji je prvi put posjetio prije gotovo deset godina, misleći vjerojatno na prvi zagrebački koncert Lambchopa iz 2004. Svoj drugi samostalni nastup u Hrvatskoj (dva dana ranije održao je koncert u šibenskom klubu Azimut) otvara pjesmom Hotel Catatonia, čiji naslov aludira na pjesmu Eaglesa Hotel California, kako objašnjava. Uslijedilo je predstavljanje autorskih instrumentala s njegova dva objavljena albuma - Behold the Spirit i Impossible Truth.
U koncertu su svakako najviše uživali gitaristički znalci, no opasnosti da onima koji više vole riječi bude dosadno nije bilo. Tyler, naime, između pjesama puno komunicira s publikom, a pritom je i zabavan i prilično duhovit. Objašnjava izvore inspiracije za pojedinu kompoziciju - pri čemu se ne može ne primijetiti utjecaj putovanja i geografije na njegovu glazbu. Tako slušamo o njegovim doživljajima s putovanja Sirijom, saznajemo da su pustare Turske poprilično nalik onima u Teksasu, ali i da postoji određen i animozitet između dvaju gradova u Tennesseeju - Memphisa i Nashvillea - zbog Elvisa.
Nevelik broj instrumentalnih kompozicija - ali od kojih neke prilično dugo traju - praćen ovakvim i sličnim verbalnim intermezzima, držao je potpuno pozornost publike sljedećih oko sat vremena trajanja koncerta i izmamio im osmijehe na lica. Svirka koja ostavlja dobar osjećaj, a možda se najbolje može sažeti u tri riječi - nepretenciozno, minimalistički, znalački.
