Riječ je o dokumentarcu u kojem autorica od niza fragmenata stvara sliku o svojoj pomalo ekscentričnoj baki i njihovom odnosu te se, stvarajući uspomenu na sadašnjost, u paralelnoj narativnoj liniji prisjeća svoga djeda.
"Oduvijek su me jako zanimali ljudski odnosi, a jedan od najkompleksnijih koji sam iskusila je upravo onaj s mojom bakom. Koliko smo u prošlosti imale razmirica, toliko me kao osoba oduvijek fascinirala jer nije bila tipična baka. Ona je radila dok nas je djed čuvao kada smo bili mali, a priče iz njezinog djetinjstva i mladosti uvijek su bile pune raznih avantura. Htjela sam portretirati tu zanimljivu osobu i na taj način stvoriti zapis o njoj koji će mi omogućiti da nikad ne zaboravim sve te pojedinosti koje želim zapamtiti. Međutim, tijekom montaže sam shvatila da moram mijenjati smjer u kojem će se film kretati te sam umjesto na njena sjećanja iz vlastitog života, naglasak stavila na svoja, birajući fragmente u kojima ona ponavlja uvijek iste radnje, izgovara uvijek iste riječi i time postaje moja baka", objašnjava Marta Klarić.
"Neuhvatljivost sjećanja je još jedna tema koja me okupira te sam shvativši da ne mogu njezina pretočiti u film, odlučila to pokušati sa svojima. Kako bih zaokružila priču, uvela sam svoja sjećanja na djetinjstvo i na djeda koji je bio neizostavan dio bakinog, ali i mog života, također sve ono što ne želim zaboraviti, a osjećam da sve više blijedi. Mislim da je uočljiva razlika u kojem se snima ono što jest, što vidimo i ono što je bilo, budući da prošlost uvijek uključuje neku vrstu melankolije, a sjećanje je varljivo. Na kraju smatram da tema filma nije moja baka, ili djed, ili naš odnos, već prikaz moje vlastite istine i sjećanja na proživljene trenutke koji su me formirali i na osobe koje su u tome odigrale važnu ulogu. Uspomena. Može se reći, dakle, da sam do konačne ideje odnosno teme za film došla tijekom procesa stvaranja filma", dodaje Klarić.
Na pitanje je li joj se bilo teško odlučiti za snimanje osobne priče budući da njome ogoljuje dio intime, autorica Uspomene odgovara potvrdno. "Budući da je riječ o dokumentarcu, teži se prikazu istine, dakako, autorove istine, ali također treba biti odgovoran i fer prema objektu snimanja. Postići tu ravnotežu još je teže kada je riječ o osobnoj temi jer to uključuje mnogo emocija s kojima tijekom stvaranja treba raščistiti. Najveća bojazan pri stvaranju bila je da ću zaći u patetiku, ali nadam se da sam to ipak uspjela izbjeći. Druga opasnost bila je da ću u nekim trenucima baku prikazati negativno zbog čega bi gledatelj mogao pogrešno zaključiti da je tako sama vidim, pa sam svoje osjećaje prema njoj neposredno iskazala uvodnom i završnom pjesmom iz njene mladosti. Nije bilo jednostavno niti pomiriti se s time da filmom u velikoj mjeri izlažem sebe, no shvatila sam da je ono što najviše cijenim u stvaranju iskrenost. Time sam se odlučila voditi te napraviti film o nečemu što me osobno okupiralo duže vrijeme. Osim toga, jednom kada je djelo završeno te se bojazni nekako stišavaju. Smatram da završeno djelo postoji kao cjelina odvojena od autora i da se kao takvo treba promatrati kroz zakonitosti umjetnosti i žanra kojemu pripada", kaže autorica i dodaje da su velike šanse da film nikad ne bi ni nastao da nikad nije upisala Restartovu školu.
marta_klaric-restart.jpg
Naime, Škola dokumentarnog filma je četveromjesečni intenzivni programu koji uz međunarodne i domaće tutore polaznicima pruža osnovne i napredne vještine potrebne za snimanje vlastitog dokumentarca. Polaznici tijekom četiri mjeseca rade na dokumentarnom filmu kroz seriju posebno osmišljenih vježbi, a završna vježba, ujedno je i kratki dokumentarni film. Nakon završetka škole, Restart laboratorij producira najuspješnije ideje uz stručnu pomoć i individualni rad mentora. Restart poziva sve zainteresirane da se prijave na Školu dokumentarnog filma 2014./2015. koja će se pod vodstvom stranih i domaćih tutora održavati u Zagrebu od 7. listopada 2014. do 17. veljače 2015.
