Birajući takav proizvod štitimo svoje zdravlje, zdravlje svog okoliša i potičemo lokalnu ekonomiju, ili barem male proizvođače negdje daleko.
"Moj interes za prirodnu kozmetiku je tipična sebična priča: od ranog djetinjstva imam problema s kožom za koje moderna medicina i kozmetika nemaju baš najbolje rješenje, pa sam počela istraživati šire. U kući smo imali više knjiga o ljekovitom bilju u kojima sam pronašla par recepata za meleme i još kao djevojčica se počela igrati. Dugo sam koristila i svoje mazalice i kupovne, ljekarničke, prepisane. Tek kasnije sam ozbiljnije osvijestila cijelu priču o štetnosti moderne kozmetike i počela izbjegavati neke proizvode, a još kasnije, s ozbiljnijim buđenjem ekološke svijesti počela sam razmišljati i o utjecaju kozmetike na okoliš", objašnjava Ivana Lovrić, autorica najnovijeg u ZMAG-ovoj seriji "Zeleni alati", koji donose praktične alate za održivost.
Zašto je bitno znati čime se mažemo, kako preuzeti stvar u svoje ruke i sam raditi kreme, paste za zube, šampone i slične potrepštine, te kakve to sve veze ima s kvalitetom okoliša u kojem živimo, Lovrić govori za H-Alter.
Mnoge će iznenaditi podatak koji navodite u priručniku, kako se prosječni kozmetički proizvod sastoji uglavnom od naftnih derivata. Kako je nafta dospjela u kozmetiku? Što će se dogoditi s dostupnošću kozmetike kada cijene nafte porastu još više, što se očekuje s obzirom da smo vrhunac eksploatacije nafte prešli prije nekoliko godina ?
Kozmetička industrija je zagađivačka kao i svaka druga industrija. Problem je u masovnoj proizvodnji
Većina sastojaka moderne kozmetike proizvodi se iz nafte jer su ti umjetno sintetizirani sastojci jeftiniji od originalnih, primjerice sintetički miris ruže u usporedbi s eteričnim uljem ruže, a i lakše ih je kontrolirati i mijenjati prema potrebi. To je ista priča kao s plastikom koja je u svakodnevnoj upotrebi zamijenila prirodne materijale poput papira, stakla, drva ili metala. Konkurencija na tržištu je strašna i potrebno je konstantno izbacivati nove proizvode na tržište. Mogućnosti sintetiziranja novih boja i mirisa su gotovo neograničene, a u kozmetiku je još prije nekog vremena ušla i nanotehnologija koja otvara nove mogućnosti, ali i zamke, kao i svaka nova tehnologija. Samo nagađam, ali sumnjam da će cijena nafte ozbiljnije utjecati na cijenu kozmetičkih proizvoda jer sastojci čine samo maleni dio cijene kozmetičkog proizvoda. Uglavnom plaćamo dizajn i marketing.
Svi sastojci kozmetike naneseni na sebe koje ne upije koža završi u okolišu. Na koje je sve načine industrija kozmetike zagađivač okoliša? Zašto toliko malo o tome znamo?
Kada bi npr. svi stanovnici Zagreba prešli na prirodnu kozmetiku, kako bi to promijenilo kvalitetu okoliša u Zagrebu?
Teško je reći kakva bi se promjena primijetila na prvi pogled. Zrak bi definitivno bio nešto čišći, no s obzirom na druge zagađivače, vjerojatno to ne bismo primijetili baš na ulici. No definitivno bismo mogli primijetiti razliku u zatvorenim prostorima koji bi bili oslobođeni umjetnih mirisa kojima smo trenutno stalno i svugdje okruženi jer ih sadrži gotovo svaki komad kozmetike i sredstava za čišćenje. Recimo da bi se lakše disalo. Većina kozmetičkih proizvoda koje Zagrepčani koriste proizvodi se jako daleko od Zagreba, pa tu ne bi bili u mogućnosti primijetiti razliku, a otpad i otpadne vode također se odvode daleko od prosječnog građana. To i jest jedan od problema zagađivačke industrije - što njezine efekte ne možemo jednostavno osjetiti na vlastitoj koži, pa nismo motivirani na djelovanje. Efekte takve odluke dakle ne bi toliko osjetili Zagrepčani, koliko npr. vodozemci nizvodno od Save.
U knjizi donosite niz recepata koje čitatelji i čitateljice mogu isprobati i sami skuhati kozmetiku u svojoj kuhinji. Ističete međutim, da je kao i kod hrane, bitno razmišljati kako su uzgojene te biljke i otkuda dolaze jer je koža živi organizam. Osim što je organski uzgoj poželjan, što je još bitno kod biranja sastojaka za prirodnu kozmetiku? Koji su to sastojci koje najčešće upotrebljavate?
Pravila su ista kao i za zdravu prehranu, naprosto zato jer nanoseći proizvode na svoju kožu neizbježno ih unosimo i unutar svog organizma - koža je osjetljiva membrana, selektivno propusna u oba smjera i tvari koje nanosimo na nju - upija. Također je poželjno da su sastojci što bliže svom izvornom obliku i proizvedeni organski, lokalno i pravedno. Kažem poželjno jer naravno da to nije uvijek moguće, ali ako smo u mogućnosti, birajući takav proizvod štitimo svoje zdravlje, zdravlje svog okoliša i potičemo lokalnu ekonomiju ili barem male proizvođače negdje daleko. Pitanja zdravlja, pravednosti i okoliša neraskidiva su.
Većina sastojaka moderne kozmetike proizvodi se iz nafte jer su ti umjetno sintetizirani sastojci jeftiniji od originalnih
Tvrdite da je ušteda pri izradi vlastite kozmetike znatna. U vašoj knjizi ipak često su prisutni egzotični sastojci koji se ne mogu uzgajati u Hrvatskoj, kao npr. kokos. Jesu li oni baš neophodni s obzirom da povećavaju i ekološki otisak uz cijenu?
Kad bi svi stanovnici Zagreba prešli na prirodnu kozmetiku, efekte takve odluke ne bi toliko osjetili Zagrepčani, koliko npr. vodozemci nizvodno od Save
Nipošto nisu neophodni i u knjizi sam se trudila navesti dovoljno različitih recepata, te naglasiti razne modifikacije, kako bi ljudi mogli napraviti za sebe najbolji izbor. Ponekad je potrebno raditi kompromise. Primjerice, u sapunima za pjenu koristimo kokosovo ulje umjesto palminog, koje je u smislu zagađivanja okoliša mnogo problematičnije. Alternativa tim uljima bila bi svinjska mast koja daje izvrstan sapun, ali nije prihvatljiva velikom broju ljudi koji ne koriste životinjske sastojke. Naravno, u knjizi je recept za sapun od čistog maslinovog ulja, ali bitno je da netko tko neće biti zadovoljan sapunom koji se gotovo uopće ne pjeni, ima i druge opcije. Smatram da je bolje izraditi sapun s dodatkom kokosovog ulja nego u potpunosti odustati i kupiti "sapun" koji je zapravo kruti deterdžent pun umjetnih mirisa, boja i konzervansa. Dakle, da - moguće je izrađivati kozmetiku samo od lokalnih sastojaka, ako možemo prihvatiti određena ograničenja. Modernom čovjeku koji živi u konzumerističkom društvu u kojem mu se stalno nudi ispunjavanje najluđih želja to može teško pasti. Ja recimo preferiram kreme izrađene starinskom metodom, s pčelinjim voskom, ali u knjigu sam uključila i recepte za kremu s modernim biljnim emulgatorima jer omogućuju da dobijete proizvod koji je teksturom identičan modernim kremama iz dućana na koje je većina ljudi navikla i to može biti presudan faktor za nekoga tko razmišlja hoće li se upustiti u te "prirodne" vode. Što se cijene tiče, ova kozmetika može biti jeftina i skupa, ovisno o sastojcima koje koristimo. U knjizi sam baš išla s tim da recepture budu što jednostavnije, od lakše dobavljivih i jeftinijih sastojaka, ali uz alternativu za one koji nemaju vremena, a mogu si priuštiti kupnju. Npr. možemo koristiti sok ili hidrolat od ubranog stolisnika i napravljen kod kuće i to nas neće koštati ništa, ali ako nismo u mogućnosti pozabaviti se time, možemo kupiti hidrolat.
Ako se netko ipak odluči kupovati u trgovinama, a ne raditi kozmetiku sam, po kojim bi se kriterijima trebao voditi?
U zadnje vrijeme raste interes za organski proizvedenom hranom. Vodite i radionice izrade prirodne kozmetike. Prati li taj povećani interes za zdravijom prehranom i interes za drugačiju kozmetiku?
Da, to je logično ako imamo na umu da i kozmetika, kao i hrana ulazi korištenjem u naš organizam, pa ako nas brinu kemikalije u hrani, zašto ne bi i u kozmetici. Problem je što su taj trend odavno nanjušili i veliki proizvođači, pa svi sada imaju "prirodne" linije kozmetike koje se i dalje ne mogu uspoređivati s domaćim proizvodom ili ručnim radom nekog ljekarnika ili fitoaromaterapeuta. Ipak, trend je u osnovi pozitivan, samo treba prepoznati i izbjeći greenwash.
Uz "uradi sam" inicijative veže se i kritika potrošačkog društva. Vidite li vi vaš rad na kozmetici kao doprinos prosvjedu protiv potrošačkog društva?
Mnogi recepti iz knjige mogu se na prvi pogled učiniti i prejednostavni, gotovo da ne zaslužuju naziv recepta, ali to je zabluda. Danas je rašireno uvjerenje, pa i među pobornicima prirodne kozmetike, da su samo komplicirani pripravci, s mnogo koncentriranih sastojaka djelotvorni, ali ja sam pobornica nježnog i jednostavnog pristupa. On je, po meni, osim što je prikladniji za amatere, mnogo učinkovitiji na duge staze. Jednostavni pripravci omogućuju pojedinom sastojku da sasvim iskaže svoju moć djelovanja, a nježan učinak omogućuje koži da se polako sama regulira. Neki dan me je netko, nakon što sam mu, oduševljenom balzamom rekla sastav, pomalo razočarano pitao: "Dakle, to je samo gospina trava, ono što svi imamo doma?", a ja sva sretna kažem: "Da! I malo pčelinjeg voska, ništa drugo." Jer znam da kao sirup gust, žarkocrven macerat pripravljen u vlastitom maslinovom ulju, od samih vrhova gospine trave ubrane na obližnjoj livadi, zgusnut s malo lokalnog, mirisnog, organskog pčelinjeg voska, ne možeš kupiti u dućanu. Da njegov sladak, medeni miris ne može zamijeniti niti jedan parfem, a koža ga upija kao najfiniji sokić i ništa joj više ne treba.
