Nevladinu organizaciju Eko-Kvarner često poistovjećuju s borbom protiv projekta Družba Adria. Je li konačno ta priča gotova?
Družba Adria tehnički nije gotova jer imamo žalbu JANAF-a na Upravnom sudu protiv Ministarstva zaštite okoliša i komisije koja je izglasala prekid studije utjecaja na okoliš jer nije dovoljno dobra. Kada ta žalba bude odbačena, što mi očekujemo, Sabor će glasovati o tom projektu po odluci od 6. veljače, te nakon toga mora obvezati Vladu Republike Hrvatske da tehnički istupi iz sporazuma i obavijseti depozitara Vladu Republike Mađarske da je stvar službeno gotova.
U anketi o najboljim i najgorim događajima na hrvatskoj NGO sceni koju je proveo H-alter, odgoda projekta Družba Adria istaknuta je kao nešto najpozitivnije. Kako je postignut taj uspjeh?
O tome ne govori samo ta anketa već dvije tisuće članaka koji postoje na internetu. To da su o tome pisali i najpoznatiji svjetski dnevnici, pa i japanski, pokazuje kako je kampanja privukla pažnju ne samo hrvatske i europske već i svjetske civilne scene. Kod nas je zbog toga bila skupina japanskih studenata geopolitike koja je proučavala neočekivana događanja na terenu.
Zašto je, dakle, projekt prekinut?
Prije svega, postojali su dobri preduvjeti. Prvi je da je 70 posto građana bilo protiv, premda je 80 posto smatralo kako se ne može ništa napraviti. To znači da je potencijal bio velik, ali su ljudi bili umrtvljeni. Druga je stvar da je sporazum bio toliko loš da ga se jako teško moglo braniti. Bilo je na njemu dosta pozlate, pa smo prvi dio kampanje nazvali skidanje pozlate. Znači da prihod nije bio milijardu dolara, kako je pisalo u Globusu, nego 15-20 milijuna.
Druga je stvar da je kampanja dobro isplanirana. Ona je bila blago uzlazna i temeljita što znači da se svaki tjedan nešto događalo. Civilno društvo u Hrvatskoj ima običaj voditi akcije, a u vezi Družbe se vodila kampanja.
Mi se zalažemo za izradu kvalitetnih kriterija za određivanje lokacija bilo kojeg potencijalnog zagađivača na Jadranu, a to se može napraviti i za cijelu Hrvatsku. Nakon toga mi tražimo da se sve informacije provuku kroz sve te kriterije. Omišalj je najopasnija lokacija na Jadranu.
Zašto tako mislite?
Zato jer je tamo Petrokemija, sama po sebi opasna. U državi Illinois 1980. je godine donesen zakon o tome da se 5 milja od takvih pogona ne smije nalaziti naseljeno mjesto. A tu je i 760 tisuća tona rezervoara JANAF-a, koji nisu uvijek puni, ali su tu. Tako da, umjesto da disperziramo potencijalno opasnu tehnologiju, mi je koncentriramo.
Koji je razlog izbora te lokacije?
Robert Ježić, vlasnik Dioki Grupe, to jest DINE-Petrokemije, i predsjednik Nogometnog kluba Rijeka, u slučaju izgradnje LNG terminala na toj lokaciji, postaje bogat čovjek.



