Referendum je u Hrvatskoj postao pojam non grata. Predmet sprdnje, ukratko. Alat izražavanja demokratske volje koji se definira kako se kome sprdne iako je utkan u Ustav prilično striktno i na nadasve nesprdatorski način. I to prvenstveno od onih koji su ga tamo i stavili i tako ga definirali. Vladimir Šeks, glavni zakonodavac koji je potpisao kao predsjednik Sabora većinu zakona, sudjelovao u pisanju prvotnog Ustava samostalne države, a nedavno bio i glavni kreator ustavnih promjena, očito ga doživljava kao svoje vlasništvo koje može mijenjati, kako mu se, eto, sprdne. Postalo je to jasno na početku ljeta kada su sindikati uspjeli prikupiti pola milijuna potpisa za raspisivanje referencuma za Zakon o radu, ali je barba Šeks maestralno zaigrao lažnu kartu dvojbe da li se on treba održati po starom ili novom ustavu, odnosno kojom većinom će građani odlučivati prolazi li ili ne prolazi Zakon o radu. Kao vrsni ustavni stručnjak sigurno je znao da je ustav iznad zakona i dvojba zapravo ne postoji i uspješno skoro mjesec dana održavao na životu sjajnu medijsku patku. Mediji su bili zbunjeni. U koji zakon treba viriti, kome se obratiti, kome se potpisi predaju, tko ih broji, kad se referendum raspisuje, obična većina, neobična većina, što li. Upravo se zbog famoznog procesa pristupanja EU-u i mijenjao Ustav.
Vladajući su ozbiljno shvatili rezultate anketa koje zadnjih par godina pokazuju da građani više ne misle da je ulazak u Uniju sveta krava, a virus euroskepticizma počeo se lagano širiti
Vladajući su ozbiljno shvatili rezultate anketa koje zadnjih par godina pokazuju da građani više ne misle da je ulazak u Uniju sveta krava, a virus euroskepticizma počeo se lagano širiti. Zato su i promijenjeni strogi uvjeti nastali u vremenima straha od ponovnog udruživanja sa "smrdljivim Balkancima". Taj strah više realno ne postoji. Nadomjestio ga je strah da će većina na referendumsko pitanje o ulasku u EU lagano zaokružiti NE na glasačkom listiću. Ala bruke i sramote, sveti nacionalni interes europskih integracija završio bi u smeću, mada je politička elita godinama glavnu svrhu svojega postojanja nalazila u tome da odvede tamo gdje vječno sunce sja. Proces ulaska i pregovora u Hrvatskoj se svodi na izjave o sigurnom datumu kada ćemo postati Europljani. Ali on se nekim čudom stalno mijenja. Trenutno je na snazi 2011. Tako je bar neki dan rekla premijerka Jadranka Kosor u pauzi (re)balansiranja.
Što prosječan građanin Hrvatske zna o famoznom "procesu pristupanja Europskoj uniji"? Ništa.
Šta se otvorilo/zatvorilo, nitko zapravo ne zna. Niti što će to konkretno značiti i kako će se reflektirati na živote svih nas
Netrasparentan proces zakukuljen je birokratskim, neprevodivim (i nepovredivim) konstrukcijama i svodi se na kratke izvještaje o otvorenim i zatvorenim poglavljima. Ili pak o poglavljima za koje se očekuje da će se otvoriti ili zatvoriti. Šta se otvorilo/zatvorilo, nitko zapravo ne zna. Niti što će to konkretno značiti i kako će se reflektirati na živote svih nas. Zbog svega navedenog i ne čudi vijest u Novom listu od prošlog petka da Vlada nije još sigurna hoće li raspisati referendum PRIJE ili POSLIJE potpisivanja ulaska u EU. Poziva se u članku na nekakvu deklaraciju kojom se na to država obvezala?? Kao da to već nije propisano Ustavom. Kao da uopće postoji opcija prije ili poslije. Dakako da je većina građana svjesna da nemaju moć odlučivati o bilo čemu, ali toliki bizarni bezobrazluk (bizarluk) rijetko se viđa. Ustav i zakoni donose se zbog građana, zakoni su jedino oruđe koje narod ima u stalnoj napetosti sa političkim elitama koje ih navodno predstavljaju. Ili bi barem to tako trebalo biti. Uljuđena Europa kojoj se toliko trsimo nalikovati sazdana je cijela na toj premisi. Ali naši političari znaju bolje. Znaju da je moguće voditi u oazu demokracije bez demokracije. Da im se može, pokazuje i nepostojanje reakcije na bizarluk. Šeks se opet pitijski izrazio, smislivši ovog puta elastičnu kontrukciju. "Kad završe pregovori, Sabor, Vlada i predsjednik Republike trebaju razmotriti situaciju i odlučiti o trenutku raspisivanja referenduma. No, unatoč zgusnutom rasporedu, mislim da ga treba raspisati prije potpisivanja ugovora", kaže Šeks u Novom listu. Kako nas je već obavijestila premijerka, već sljedeće godine smo IN. Prije toga građane bi trebalo informirati. Objasniti gdje ćemo to ući, pod kojim uvjetima i zbog čega. To se pak naziva "komunikacija Europe građanima". Predsjednik saborskog Odbora za europske integracije Neven Mimica misli da bi taj proces trebao početi već sutra. Nije li trebao početi već jučer? Možda je pravo pitanje zašto uopće i započinjati "komunikaciju" kad se sve može zapečatiti jednim finim dekretom. Uvijek nas mogu o tome obavijestiti na naslovnici Vjesnika.
