Kada vlast želi nametnuti neki zakon, propis, dokument ili svoj interes koji je izrazito štetan za njene građane, obilato koristi sve dimenzije moći da ostvari svoj cilj. Za takve poteze se u pravilu bira vrijeme kada je pažnja javnosti slučajno ili organizirano zaokupljena nekim drugim manje važnim problemima koje se medijski hotimice podiže iznad razine njihovog stvarnog značaja. Takav model odlučivanja je po tko zna koji puta ponovljen u Hrvatskom saboru prošli tjedan. U vrijeme kada je pažnja hrvatske javnosti i medija okupirana temom ustavnih promjena, Rončevićevim kamionima, te životno važnim nogometnim pitanjima, vladajuća stranka je iskoristila priliku i potiho bez velike pozornosti u Saboru progurala za Hrvatsku izrazito štetnu energetsku strategiju.
Oni koji su iz religijskih i raznih drugih razloga nedavno iskazivali strahovitu brigu za prava zamrznutih oplođenih jajnih stanica, sada bez ikakvih problema glasaju za energetsku strategiju koja će lokalno ugrožavati živote ljudi, poglavito djece, i to generacijama, a globalno će doprinijeti patnjama ljudi
Radi se o jednom od važnijih dokumenata koji je trebao predstavljati odgovor na jačanje trostruke globalne (3E) krize, ekološke, energetske i ekonomske. Nažalost zbog svoje zastarjelosti koja se očituje u planiranom pojačanom oslanjanju na energetski koncept iz prošlog stoljeća, koji je svijet velikim dijelom upravo doveo do trostruke globalne krize, usvojena energetska strategija će Hrvatsku gurnuti u još dublju 3E krizu od one kojom će biti zahvaćen ostatak svijeta.
Zastupnici koji su u Hrvatskom saboru u petak 16.10.2009. u 14:00:40 glasali za prihvaćanje ovakve energetske strategije koju nije odobravala javnost ni veliki dio stručnjaka, tim činom su za Hrvatsku ujedno izglasali:
1. Smanjenje neovisnosti
Glasanjem za povećanje potrošnje svih uvoznih neobnovljivih (iscrpivih) energenata, od kojih ćemo planirano naftu i plin uvoziti u sve većem postotku, a o uvoznom ugljenu i uranu planirano ćemo biti ovisni u stopostotnom iznosu, odlučeno je da se odričemo energetske neovisnosti kao važnog elementa suverenosti. Osam dana nakon mlake proslave Dana neovisnosti, Hrvatska je tim činom dobila na poklon smanjenje svoje neovisnosti.
2. Povećanje ekoloških i zdravstvenih rizika
Planirano povećanje potrošnje svih neobnovljivih energenata povećava naš doprinos globalnoj emisiji stakleničkih plinova i raznim drugim globalnim ekološkim problemima, a lokalno nas izlaže teško sagledivim ekološkim i zdravstvenim rizicima. Zanimljivo je primijetiti da oni koji su iz religijskih i raznih drugih razloga u tom istom Saboru nedavno iskazivali strahovitu brigu za prava zamrznutih oplođenih jajnih stanica, sada bez ikakvih problema glasaju za energetsku strategiju koja će lokalno ugrožavati živote ljudi, poglavito djece, i to generacijama, a globalno će doprinijeti patnjama ljudi na razne načine, pa čak može zaprijetiti izumiranjem ljudi kao vrste.
3. Smanjenje konkurentnosti gospodarstva
Zbog planiranog povećanja ovisnosti o uvoznim neobnovljivim energentima čija cijena će u budućnosti pouzdano rasti, konkurentnost našeg gospodarstva će s vremenom opadati u odnosu na države koje će forsirati ubrzani prelazak na obnovljive izvore energije.
4. Povećanje siromaštva i socijalnih razlika
Rasprava u Saboru je pokazala da su stavovi nekih parlamentarnih stranaka u manje od godinu dana evoluirali prema podršci obnovljivim izvorima energije, te da neki pojmovi iz područja održivog razvoja više ne predstavljaju samo frazu u njihovom rječniku
Visoke cijene energije koje će biti neizostavna i vrlo brza posljedica ovakve energetske strategije, dodatno će osiromašiti stanovništvo, a menadžerske i političke elite će smanjenu konkurentnost gospodarstva zbog visokih izdataka za energiju kompenzirati rezanjem socijalnih prava, te smanjenim izdvajanjima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, obrazovanje i sličnim, za njih nevažnih djelatnosti, što će potaknuti daljnja socijalna raslojavanja u društvu. Takav razvoj događaja vrlo lako može dovesti do jačanja raznih napetosti, ekstremizama i fundamentalizama u društvu na što su posebno ranjive manjine. Razni ekstremizmi u društvu ne nastaju tijekom izostanka energetske opskrbe na par sati godišnje, što se u kombinaciji lošeg planiranja i nepovoljnih uvjeta može dogoditi kod korištenja obnovljivih izvora energije, ali se javljaju kad ekonomije posrnu zbog dugotrajnog nestanka ili visokih cijena energije, zbog oslanjanja energetske opskrbe na uvozne neobnovljive energente. Ovakva energetska strategija povećava rizike za manjine, a ujedno slabi pozicije onih koji se zalažu za stvaranje dugoročno održivog društva u kojem je poštovanje različitosti jedna od važnih komponenti. Treba li uopće spomenuti da se predstavnica kluba nacionalnih manjina gorljivije zalagala za usvajanje ovakve energetske strategije od samih predstavnika vladajuće stranke koji su očigledno odlučili da im je pametnije što manje se izlagati po tom pitanju.
Iako je veliki dio javnosti i stručnjaka razočaran činom usvajanja ove zastarjele energetske strategije, stvari ipak nisu tako tragične kao što na prvi pogled izgledaju. Rasprava u Saboru je pokazala da su stavovi nekih parlamentarnih stranaka u manje od godinu dana evoluirali prema podršci obnovljivim izvorima energije, te da neki pojmovi iz područja održivog razvoja više ne predstavljaju samo frazu u njihovom rječniku. Ovakvoj energetskoj strategiji u raspravi i glasovanjem usprotivili su se saborski zastupnici SDP-a, HNS-a, te pojedinci iz nekih drugih stranaka i neki nezavisni zastupnici. Omjer glasova je u konačnici bio, 73 za prihvaćanje energetske strategije i 30 protiv uz jedan suzdržani glas. Takav omjer glasova ipak ostavlja nadu da bi i Hrvatski sabor uskoro mogao donositi moderne energetske odluke poput njihovih kolega u Belgiji, gdje su na inicijativu vlade, oba doma u parlamentu odlučila da odustaju od nuklearnih elektrana, te da će postojećih šest reaktora zatvoriti nakon što im istekne vijek trajanja od 40 godina. Odluka je vrlo znakovita jer Belgija iz nuklearnih elektrana trenutno dobiva čak 60 posto svoje električne energije, a planira prvi reaktor zatvoriti početkom 2015. godine i osloboditi se svih reaktora najkasnije do 2025. godine. Belgija se tom odlukom priključila sve dužem popisu država EU koje su odustale ili nikada nisu ni koristile nuklearnu energiju.
Neka vas ovakve štetne odluke vladajućih u Hrvatskoj, kao što je prihvaćanje zastarjele energetske strategije, ne obeshrabre, nego shvatite to kao poticaj za aktivnije sudjelovanje u izgradnji održivog društva, jer budućnost će biti održiva i temeljena na obnovljivim izvorima energije, ili je neće biti, i to je realnost koja svakim danom postaja jasnija sve većem broju ljudi u svijetu.
