Ne samo u Hrvatskoj, već u čitavoj regiji, ne postoji vizija održivoga razvoja koja bi usmjeravala javne politike u energetici, ne teži se učinkovitom korištenju energije ni korištenju obnovljivih izvora, a korupcija i sukob interesa najčešći su upravo u energetskom sektoru.
Regionalni sastanak na temu analize procesa donošenja energetskih strategija održan je 6. i 7. svibnja u Slavonskom Brodu u organizaciji Centra za ljudska prava u suradnji s Heinrich Böll Stiftung uredom iz Zagreba. Okupljeni stručnjaci i organizacije civilnog društva iz Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore razmijenili su svoja iskustva i viđenja postojećih procesa te su predložili preporuke za njihovo poboljšanje i primjenu.
Sudionici sastanka pozvali su sve vlade zemalja u regiji da postojeću višestruku krizu koriste kao razvojnu šansu
"Zaključeno je da ne postoji vizija kako bi se trebala razvijati energetska politika zemalja u regiji. Javne rasprave, ako se provode, provode se na formalan način, bez istinskog sudjelovanja zainteresirane javnosti i dobivanja naknadnih informacija zašto neki prijedlozi nisu prihvaćeni. Zaključili smo i da uglavnom nisu provedene strateške procjene utjecaja na okoliš, a ako su i provedene, rezultati se zanemaruju," izjavila je Maja Hasanbašić iz Centra za ljudska prava.
Vedran Horvat iz zagrebačkog ureda Heinrich Boell Stiftunga istaknuo je da su sudionici sastanka pozvali sve vlade zemalja u regiji da postojeću višestruku krizu koriste kao razvojnu šansu i da preokret u energetskom sektoru iskoriste kao jednu od mjera gospodarskog oporavka. "Zahtjev s ovog sastanka je i da se jasno artikulira proces kreiranja javnih rasprava i osigura sudjelovanje javnosti. Poslali smo poruku da vlade moraju osigurati širi poticajni okvir za ekološki prihvatljive investicije u energetskom sektoru i da se postojeći fondovi za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore koriste u što većoj mjeri. Kod donošenja javnih politika potrebno je osigurati test javnog interesa. Budući da su koruptivne prakse i sukobi interesa u ovom sektoru vrlo česta pojava složili smo se da je potrebno primjenjivati načela dobre vladavine", kazao je Horvat.
Zaključke u cijelosti pročitajte ovdje:
Hrvatska: Strategija postoji, ali nema plana provedbe
Prva je energetska strategija u Hrvatskoj usvojena 2002. godine, a druga 2010. što je Anamarija Boromisa iz Instituta za međunarodne odnose ocijenila protuzakonitim s obzirom da se formalno u Hrvatskoj energetske strategije donose na rok od deset godina. "Opravdanja u vidu obveza iz Kyotskog protokola, ulaska u EU i cijena energenata ne stoje, jer su bili pretpostavke i prve strategije", ističe Boromisa.
Toni Vidan iz Zelene akcije izjavio je da je javna rasprava organizirana kroz Gospodarsku komoru te da uvjeti javne rasprave nisu zadovoljeni. "Žalosna je impotentnost Sabora. Saborski odbor održao je jednu sjednicu, ali bez zaključaka."
Strateška procjena utjecaja na okoliš strategije nije napravljena jer je u hrvatskom prijevodu EU direktive "strategija" prevedena kao "plan", pa se tvrdi da će se strateška procjena raditi za plan. S obzirom da ne postoji plan, ne može se pratiti ni uspješnost provedbe Strategije. Za prvu strategiju postojao je plan provedbe iz 2005. međutim on nije javno objavljen niti se o njemu raspravljalo.
Na deficit u sudjelovanju javnosti u procesima energetskih planiranja ukazuje i činjenica da je Vlada 2010. prihvatila Nacionalni program energetske učinkovitosti za razdoblje od 2008. do 2016. godine bez javne rasprave i na zatvorenom dijelu sjednice.
Crna Gora: Temelj strategije hidroelektrane, strategija se ne poštuje
Strategija razvoja energetike Crne Gore do 2025. usvojena je u prosincu 2007. godine. Izvještaj ni obrazloženje o odbijanju komentara dobivenih u postupku javne rasprave nisu objavljeni. Strategija se temelji na gradnji pet velikih hidroelektrana, četiri na rijeci Morači i jednoj na Komarnici, te gradnji drugog bloka termoelektrane Pljevlja.
Strateška procjena utjecaja na okoliš nije napravljena jer je zakon o istoj stupio na snagu nekoliko dana nakon usvajanja strategije. U rujnu 2008. usvojen je Akcijski plan za provedbu u razdoblju od 2008. do 2010.
"Iako je energetska efikasnost u zemlji izrazito niska, a gubici u mreži dosežu 30 posto, strategija se ovim problemima uopće ne bavi. Uz to, više od 40 posto potrošnje energije u Crnoj Gori otpada na aluminijsku industriju koja je u ruskom vlasništvu. Za Ruse je energija subvencionirana, manjak energije uvozi se što onda građani skuplje plaćaju. Također, Milo Đukanović je sa Silvijem Berlusconijem dogovorio gradnju podvodnog visokovoltažnog energetskog kabla od Tivta do Pescare koji strategija ne predviđa", opisala je situaciju Jelena Marojević iz udruge Green Homea.
Makedonija: Strategija se temelji na ugljenu, jedini napravili Stratešku procjenu utjecaja na okoliš
Makedonija ima Strategiju za razvoj energetike do 2030. godine. Za strategiju je napravljena i Starteška procjena utjecaja na okoliš jer je to civilno društvo zahtijevalo s obzirom na obveze preuzete uvođenjem europskih direktiva. Međutim, na javnoj raspravi nijedan komentar nije uzet u obzir, rekla je Iskra Stojkovska iz nevladine organizacije Front 21/42. Istaknula je još lošiji primjer donošenja Strategije obnovljivih izvora energija kada je javnost tek iz medija saznala da će Vlada usvojiti plan koji nije imala priliku vidjeti.
Prema strategiji Makedonija će do 2030. godine 70 posto energije dobivati od ugljena. "Ova strategija ne priprema teren za razvoj energetike i uopće se ne bavi prijenosnom mrežom. Uz to, u općoj se strategiji obnovljivi izvori tretiraju skupno, a tu je preko 70 posto riječ o hidroenergiji. I male su hidroelektrane iz strategije problematične jer se planiraju u zaštićenim područjima", izjavila je Stojkovska.
Makedonija ima i Strategiju energetske efikasnosti za koji je usvojen i Akcijski plan provedbe. Međutim, nije donesena sva podzakonska regulativa potrebna da se plan provede, istaknuo je Igor Petruševski iz Makedonskog centra za energetsku učinkovitost, izrađivača strategije.
Bosna i Hercegovina: Nema strategije na državnoj razini
Bosna i Hercegovina nema strategiju, kao ni ministarstvo energetike. "Iluzorno je očekivati da BiH usvoji strategiju na državnom nivou. I da postoji strategija teško bi se implementirala na nacionalnoj razini. Ne gubimo ništa neimanjem strategije jer i da je imamo slijedila bi business as usual politiku i bila bi loša," smatra Goran Dostić, nezavisni konzultant iz Sarajeva.
Republika Srpska usvojila je prošle godine strategiju koju je izradio Institut Hrvoje Požar iz Zagreba, reflektira business as usual pristup i ne donosi ništa na 4 000 stranica, ocijenjeno je. Federacija nema nikakvu energetsku strategiju.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena
mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.
