Strah seli u kosti krivaca

"Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena", kaže Jasmila Žbanić, uz poruku hrvatskom premijeru: "Milanoviću, marš kući!"

Dr. sc. Vedran Džihić, Senior fellow na austrijskom Institutu za internacionalnu politiku (OIIP) i predavač na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beču: Strah se seli iz kostiju građana u kosti krivaca

Zašto se prosvjedi događaju baš u ovom trenutku?

Protesti ovakve vrste nikada nemaju jasan timing i teško je objasniti zašto upravo sada a ne u bilo kojem drugom momentu zadnjih deset godina. Ovi protesti su se mogli desiti u bilo kojem momentu, bolje rečeno, oni su se morali desiti. Dok su prve godine poslije rata bile obilježene nadom u bolje sutra i kakvom-takvom reformskom dinamikom (naravno, često diktiranom od strane OHR-a) od 2006. godine na ovamo BiH i njeni građani svakim danom sve dublje tonu u ambis koji je rezultat suludih etno-političkih igrarija, kultivisane neodgovornosti lokalnih i inostranih elita te njegovane bahatosti na svim nivoima drzave. Prazne fraze o briselskoj Bosni, o navodnoj nacionalnoj ugrozenosti, punjenje medijskog prostora pričama o "neverending" Sejdić-Finci pregovorima i slično su bile samo paravan iza kojeg su uski politički i ekonomski krugovi moći - nazvao bih ih neoliberalno novokomponovane BiH elite - radile na osiguranju vlastite moći i stečenih privilegija. Tako je BiH postala paradigmatična za najbrutalniji oblik neoliberalnog kapitalizma, u kojem mala grupa ljudi bukvalno parazitira na obespravljenoj i izmrcvarenoj masi BiH građana. Kao što je njemački filozof Peter Sloterdijk rekao u njegovoj knjizi "Gnjev i vrijeme" bilo je samo pitanje vremena kada će se akumulirani i narastajući gnjev naroda preliti na ulice. BiH kao fabrika gnjeva je neminovno morala eksplodirati. A kada se to dešava strah počinje da se seli iz kostiju običnog građanina u kosti onih koji su krivi za gomilanje gnjeva, a to su političke elite u BiH i njihovi krugovi. Vrijeme je da počnu da se plaše.

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi po prvi put socijalnog, a ne etničkog karaktera?

BiH kao fabrika gnjeva je neminovno morala eksplodirati. A kada se to dešava strah počinje da se seli iz kostiju običnog građanina u kosti onih koji su krivi za gomilanje gnjeva, a to su političke elite u BiH i njihovi krugovi

To je iznimno značajno, jednostavno zbog toga što se iza svih tih etno-političkih priča o ugroženosti i dubokoj mržnji u BiH kriju jasni partikularni interesi BiH elita. Priča o etničkoj mržnji i ugroženosti je dio mitologije Dejtonske BiH, koja se njeguje uz pomoć medija i režimskih intelektualaca. Svi građani BiH, bez obzira da li žive u Republici Srpskoj ili bilo kojem kantonu Federacije BiH se nalaze u istoj situaciji - žrtve su frankenstajnske BiH, zemlje bez minimuma socijalne pravde, zemlje siromašnih i obespravljenih, potištenih i frustriranih, zemlje u kojoj su oni koji ih kradu nacionalni heroji a oni kao građani reducirani na amorfnu masu kojom se sredstvima etno-političkog marketinga pokušava upravljati. Važno je da protesti ne postanu objekt političkih manipulacija, koje su već započele. Važno je da građani BiH shvate da su raznorazni dodici, čovići, izetbegovići, lagumdžije itd. obični neodgovorni manipulatori koji su izgubili kontakt sa stvarnošću, i da ce sutra, ako pritisak gradjana popusti, nastaviti sa istom politikom kao i do sada. Trenutačne BiH političke stranke i njihovi lideri su imali gotovo 20 godina vremena da pokažu da umiju i žele da vode ovu zemlju. Rezultat je zemlja u agoniji, zemlja koja odumire. Potrebni su potpuno novi ljudi, novi etos u državi i društvu, nova svijest da je moguća drugačija i bolja BiH.

Koje bi mogle biti posljedice prosvjeda?

Postoji scenario u kojem će protesti da jenjaju a političke elite jednostavno odigraju na vrijeme pokušavajući da diskreditiraju građane na ulicama. Svjedoci smo prvih ostavki, ali smo u isto vrijeme i svjedoci pokušaja manipulacija. Te manipulacije će se nastaviti i u sljedećim danima. Ali ja vjerujem i nadam se da će ovaj put građani ustrajati na njihovim ciljevima, da će februar 2014. godine ući u istoriju BiH kao mjesec preokreta u kojem su sve građani BiH bez obzira na njihovu etničku pripadnost jasno formulirali viziju nove BiH. A to je vizija zemlje u kojoj će biti prevaziđena iracionalna i preskupa ustavna konstrukcija i podjela zemlje, gdje će se optimalno koristiti resursi zemlje kojom će vladati odgovorni političari spremni da predano i požrtvovano rade za građane. To je vizija zemlje u kojoj se cijene i poštuju razlike ali u prvi plan stavlja sve ono što je zajedničko.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih?

V. Džihić: Vjerujem i nadam se da će ovaj put građani ustrajati na njihovim ciljevima, da će februar 2014. godine ući u istoriju BiH kao mjesec preokreta u kojem su sve građani BiH bez obzira na njihovu etničku pripadnost jasno formulirali viziju nove BiH

Do sada podnesene ostavke su razultat straha, i dobro je da se po prvi put od Dejtona političari počinju plašiti. Zatekli su ih ovi protesti, nisu očekivali ovakav gnjev, ovakvu erupciju. Pokušali su da reaguju na uobičajen način - malo manipulacija, malo prazne retorike, malo etno-nacionalnih prepucavanja i priča o nekim navodnim zavjerama i interesima iza toga. Čini mi se da počinju polako da prepoznaju da je ovaj put sve drugačije. Čini mi se da počinju da shvataju da su oni kao carevi ove zemlje doista goli i da to narod prepoznaju. Sada počinje panika. Jednostavno im se sada može reći: Dobrodošli u realnu BiH, zemlju gdje građani iz mjeseca u mjesec imaju paniku kako da prehrane njihove porodice. Vrijeme je da i vi osjetite osjećaj panike, da budete uznemireni, uplašeni, i da shvatite da ste krivi.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Diskurs medija je šarolik kao i čitava medijska scena u BiH. Imamo primjere vrhunskog profesionalizma, ali imamo i primjere medija koji se očigledno nalaze u direktnoj službi određenim političkim opcijama. Ovi drugi su po meni opasni pošto mogu da politički spinuju proteste u potpuno pogrešnom pravcu. Klasični mediji će i dalje igrati važnu ulogu, ali u ovim protestima po prvi put vidimo sve veću ulogu socijalnih medija, koji imaju posebnu dinamiku i puno bolje i autentičnije reprezentiraju građane i kanaliziraju proteste.

Jasmila Žbanić, redateljica: Reakcionarni mediji sabotiraju demonstracije

Zašto se prosvjedi baš događaju u ovom trenutku?

Prosvjedi su očekivani i bilo je pitanje dana kada će se desiti. Logično je da su prvo krenuli u Tuzli koja ima preko sto tisuća nezaposlenih osoba.

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi po prvi put socijalnog, a ne etničko karaktera?

Reakcionarni mediji žele prikazati demonstracije kao akciju nekih obezglavljenih ljudi i huligana. Većina korumpiranih intelektualaca govori kako se ništa ne može promijeniti, čime umrtvljuju masu

Tuzla je u ratu uspjela očuvati svoju multinacionalnost - ne samo formalno, nego šustinski. Zato se ovi prosvjedi fokusiraju na stvarne problem i niko ovim ljudima ne može manipulisati šupljim pričama o strahu od drugog. Neprijatelji radnika su korumpirani i bezidejni političari, pljačkaši koji su doveli ljude do siromaštva.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih?

Premijer Unsko-sanskog Kantona (Bihać) iz SDP-a sinoć je pobjegao sa porodicom iz BiH. Uplašili su se prvi put. Moraće odgovarati za nerad i haos koji su napravili. Svojim istupima su se dodatno "potopili" jer nisu dali podršku radnicima i preuzeli odgovornost.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Reakcionarni mediji žele prikazati demonstracije kao akciju nekih obezglavljenih ljudi i huligana. Većina korumpiranih intelektualaca govori kako se ništa ne može promijeniti, čime umrtvljuju masu. Mediji će pokušati obezglaviti ljude. Juče su objavili da je kompletan Arhiv BiH spaljen. To je bila laž kojom su pokušali građane okrenuti protiv demonstranata. Toga će biti još puno. U Tuzli su se skupili neki mladi ljudi koji su živjeli dovoljno dugo i u BiH i vani, koji su obrazovani i pošteni i koji mogu ove zahtjeve sprovesti u djelo. Drugi gradovi nisu još uvijek pokazali da su na nivou Tuzle, ali ne sumnjam da će energija iz Tuzle preći na cijelu BiH. Demonstranti se ograđuju od nasilja, etničkih uvreda i ako takvo šta vidite u medijima, to su uradile snage vladajućih.

Koje bi mogle biti reperkusije prosvjeda?

Ovo su zahtjevi koje su dali demonstranti, a koje mediji u BiH nisu objavili: "Danas se u Tuzli kreira nova budućnost! Vlada je podnijela ostavku, čime je ostvaren prvi zahtjev demonstranata i stečeni su uslovi za rješavanje postojećih problema. Ljutnja i nagomilani bijes su uzroci nasilnog ponašanja. Odnos vlasti doveo je do toga da ljutnja i bijes eskaliraju.

Sada, u ovoj, novoj situaciji ljutnju i bijes želimo usmjeriti na izgradnju produktivnog i korisnog sistema vlasti. Pozivamo sve građane da podrže ostvarivanje ovih zahtjeva:

1. Održavanje javnog reda i mira u saradnji građana, policije i civilne zaštite, kako bi se izbjeglo bilo kakvo kriminaliziranje, politiziranje i bilo kakva manipulacija protestima.

Demonstranti se ograđuju od nasilja, etničkih uvreda i ako takvo šta vidite u medijima, to su uradile snage vladajućih

2. Uspostavljanje tehničke vlade, sačinjene od stručnih, nestranačkih, nekompromitovanih članova, koji do sada nisu imali niti jedan mandat ni u kojem nivou vlasti, koja bi vodila TK do Izbora 2014. Ova Vlada mora imati obavezu podnošenja sedmičnih planova i izvještaja o radu i ostvariti zadate ciljeve. Rad Vlade prate svi zainteresirani građani.

3. Rješavanje, po hitnom postupku, pitanja regularnosti privatizacije firmi: Dita, Polihem, Poliolhem, Gumara i Konjuh, i to da se: - uveže radni staž i osigura zdravstvena zaštita radnicima; procesuira privredni kriminal i svi akteri koji su u njemu učestvovali; oduzme nelegalno stečena imovina; ponište privatizacijski ugovori; uradi revizija privatizacije; vrate fabrike radnicima i stave pod kontrolu javne vlasti u cilju očuvanja javnog interesa, i pokrene proizvodnja u onim fabrikama gdje je to moguće.

4. Ujednačavanje plata predstavnika vlasti sa platama zaposlenih u javnom i privatnom sektoru.

5. Ukidanje dodatnih plaćanja predstavnicima vlasti, uz lični dohodak, po osnovu učešća u komisijama, odborima i drugim tijelima, kao i druge nerazumne i neopravdane nadoknade mimo onih na koja imaju pravo svi zaposleni.

6. Ukidanje plata ministrima i eventualno drugim državnim službenicima nakon isteka ili prestanka mandata.

Ovaj Proglas donose radnici i građani Tuzlanskog kantona, za dobro svih nas."

P.S.: Milanović je došao u Mostar, a ne u Tuzlu! Domaćin mu je bio predsjednik HDZ-a, poznat kao jedan od najvećih lopova protiv kojih se demonstranti bore!?! Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena! MILANOVIĆU, MARŠ KUĆI !!!

Dr. Hrvoje Jurić, filozof sa Zagrebačkog sveučilišta, rodom iz Bihaća: Čudno je jedino što se ovo dogodilo tek 2014.

Zašto se prosvjedi baš događaju u ovom trenutku?

Kao odgovor na to pitanje mogu da kažem samo ono što je svima već jasno: nema tačnog odgovora ni primjerenog objašnjenja. Socijalna situacija u Bosni i Hercegovini je toliko napeta da je bilo šta moglo da postane okidač za stvari kakve su se ovih dana počele dešavati. Čudno je jedino to što se ovo dešava tek 2014. godine, gotovo dvadeset godina nakon rata koji se već dvije decenije koristi kao alibi za katastrofalno stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina. Ništa u sferi "visoke politike" - na primjer, trenutne odnose vladajućih i nevladajućih partija ili međunarodni kontekst - ne treba uzimati kao eksplanatorni i interpretativni faktor, jer bi takva analiza bila skroz promašena. Govoreći o situaciji u BiH, fokus napokon treba pomaknuti s takozvanih političkih elita i njihove kriminalno-kapitalističke etnomatematike na narod, ali ne ovaj ili onaj narod, nego narod Bosne i Hercegovine.   

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi po prvi put socijalnog, a ne etničko karaktera?

Nisu ovo prvi protesti koji su socijalnog, a ne etnonacionalnog karaktera. U najmanju ruku, 2013. godine su se odvijali nadnacionalni, upravo općedruštveni protesti vezani uz problematiku JMBG-a, u svim krajevima BiH, svim entitetima, svim kantonima, bez obzira na njihove etnonacionalne predznake. No, razlika između prošlogodišnjih i ovih trenutnih protesta je u tome što je u ovima jače naglašen klasni aspekt i da se dodatno redefinira opozicija "mi protiv vas". U svakom slučaju, takve pomake smatram važnima i s nadom pratim njihovo daljnje razvijanje.

Pošto najbolje poznajem situaciju na zapadu Bosne, u Bihaću i Unsko-sanskom kantonu - gdje je socijalna situacija gora, a socijalna apatija i depresija dublja nego u nekim drugim krajevima BiH - mogu reći da je to dobar test aktualnog trenutka. Ako se tamo dogodilo ovo što se dogodilo jučer, onda je to dobar dokaz da se u BiH zaista nešto značajno događa.

Koje bi mogle biti reperkusije prosvjeda?

Bez obzira na neposredni ishod ovih protesta, oni bi mogli ostati u svijesti naroda i političara kao znak da je Bosna i Hercegovina zrela za dublje i dalekosežnije promjene, koje će nastupiti vrlo brzo, na bilo koji način

"Hladno analitički" mogao bih reći da imamo tri scenarija. Kao prvo, vrlo je vjerojatno da se sada, ovih dana, neće dogoditi ništa posebno, nego će ustanici biti pacificirani nakon političko-policijskog konsolidiranja, dakako, uz topničku podršku medija. Kao drugo, bez obzira na neposredni ishod ovih protesta, oni bi mogli ostati u svijesti naroda i političara kao znak da je Bosna i Hercegovina zrela za dublje i dalekosežnije promjene, koje će nastupiti vrlo brzo, na bilo koji način. Kao treće, a to je najmanje optimistična verzija, ovi su protesti uzor za nešto što će se u Bosni i Hercegovini dogoditi kad-tad. Kako god bilo, poslana je jasna poruka: nećete nas moći zlostavljati beskonačno dugo, oligarhijska i manipulativna priroda vlasti je raskrinkana, istinski problemi Bosne i Hercegovine nisu etnonacionalni nego klasni i socijalni. Kada bi protesti ovog tipa zahvatili i gradove u Republici Srpskoj, gdje za to ima potencijala, ali je tamo nacionalistički diskurs u manjoj mjeri demitologiziran, poruke koje se šalju bile bi još jače i učinkovitije, a uspjeh još izvjesniji.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih?

Ništa neobično: vladajući esdepeovci, esdeaovci, hadezeovci i svi drugi koji su zapravo dio iste, monolitne vladalačke strukture, reagirali su na isti način. Očigledno je da su bili krajnje zbunjeni prizorima koje su gledali sa prozora svojih kancelarija ili češće na ekranima televizora. Očigledno je bilo i da ih je uhvatila prilična panika. Šta sve to sad znači? Otkud odjednom taj narod, a da to nije onaj moj naivni mutavi i poslušni narod - bošnjački, hrvatski ili srpski? Reakcija je očekivana: ignoriranje, krivotvorine, laži, spinovi, manipulacije... 

Vjerujem da su se mnogi bosanskohercegovački političari, nenavikli na narod, jučer, 7. februara, sjetili Nicolaea Ceausescua. I neka su. Jer ako sporadični i tihi protesti marginaliziranih, obespravljenih, poniženih, uništenih i obesmišljenih građana toj oligarhiji do sada nisu govorili ništa, i ako ih ništa nije potaknulo na promjenu politike ni za milimetar, ni za fening - onda očito trebaju neka jača spoznajna, moralna i politička upozorenja.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Intenzivno pratim bosanskohercegovačke medije, i štampu i elektroničke medije, pa nisam iznenađen njihovim informiranjem o recentnim događanjima. U ovakvim "kriznim situacijama" samo se bolje vidi bijedno stanje tih medija, njihova politička i ekonomska korumpiranost, njihovo odustajanje od bilo kakve kritičnosti, njihovi niski profesionalni, novinarski standardi. Rijetke su iznimke, a njih nalazimo uglavnom na internetu.

 Provale nasilja, koje su sasvim razumljive u socijalnom pretis-loncu kakav je BiH, u medijskoj prezentaciji bile su hipertrofirane, zasjenile su bitne poruke tih protesta i odbile od izlaska na ulicu mnoge ljude koji jesu socijalno osviješteni, ali nisu baš bundžije

Sistemsko i sistematsko nasilje koje traje već decenijama sada se prešućuje i govori se samo o incidentnom nasilju nad državnom i privatnom imovinom, koju se sad predstavlja kao narodnu imovinu, iako svi dobro znaju da je upravo kriminalna privatizacija države od strane etnonacionalno-kapitalističke oligarhije iskopala jaz između države i naroda. Sad su milioni konvertibilnih maraka odjednom postali važni, a zloupotreba ili naprosto krađa miliona i milijardi konvertibilnih maraka od strane najviših državnih dužnosnika prikazivala se kao nešto benigno ili čak normalno.

Šteta je da su mediji, svojim smišljeno jednostranim i huškačkim ili jednostavno svojim neosviještenim i stupidnim informiranjem, odbili mnoge ljude od priključivanja protestima. Provale nasilja, koje su sasvim razumljive u socijalnom pretis-loncu kakav je BiH, u medijskoj prezentaciji bile su hipertrofirane, zasjenile su bitne poruke tih protesta i odbile od izlaska na ulicu mnoge ljude koji jesu socijalno osviješteni, ali nisu baš bundžije. Takvi bi ljudi sada trebali drugačijom retorikom i artikuliranim stavovima reći da je situacija zaista neizdrživa i da se zahtijeva radikalna promjena, a ne distancirati se na sva zvona od narodnih protesta i posipati se pepelom u ime naroda.

Faruk Šehić, nagrađivani pisac i novinar nezavisnog magazina BH Dani: Najznačajniji je nadetnički karakter prosvjeda

Zašto se prosvjedi događaju baš u ovom trenutku?

Prosvjedi u Bosni i Hercegovini događaju se baš u ovom trenutku jer su ljudi nakon dvadesetogodišnjeg trpljenja i šutnje jednostavno eksplodirali. To je zakon fizike - kao što vodu ne možeš stisnuti jer uvijek negdje izbije, tako je i s ljudskim bijesom, energijom i frustracijama koje su pukle na ulicama.

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi po prvi put socijalnog, a ne etničko karaktera?

Prosvjedi  se događaju baš u ovom trenutku jer su ljudi nakon dvadesetogodišnjeg trpljenja i šutnje jednostavno eksplodirali. To je zakon fizike - kao što vodu ne možeš stisnuti jer uvijek negdje izbije, tako je i s ljudskim bijesom, energijom i frustracijama koje su pukle na ulicama

Nadetnički karakter prosvjeda je jedna od najznačajnijih stvari u "tuzlanskoj buni" i protestima u drugim gradovima. Bez obzira na provokacije iz Banja Luke kako je zapravo riječ samo o bošanjačkim demonstracijama, a koje su se javljale tijekom prijašnjih protesta, uvijek sam vjerovao u značaj njihovog nadetničkog karaktera. Sasvim je jasno da je sve moralo početi u Tuzli, odnosno tamo gdje nikada nije bilo toliko nacionalizma kao u drugim gradovima BiH.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih?

Potezi vladajućih u Tuzli i Sarajevu su klasično dolijevanje ulja na vatru. Zapravo su njihovo sljepilo, bahatost, socijalna neosjetljivost i brutalnost policije doveli do paljenja zgrada kantona u Tuzli, Zenici, Sarajevu i Mostaru.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Diskurs medija je očekivan - oni režimski će ovaj bunt građana pokušati svesti na djelo huligana, narkomana i nogometnih navijača. To se već sinoć dogodilo kada je objavljena vijest da je, navodno, zapaljen državni arhiv u zgradi predsjedništva BiH.

Koje bi mogle biti reperkusije prosvjeda?

Sve je još vrelo. U Tuzli je bunt artikulisan, baš danas sam čitao proglas kojeg su objavili demonstranti. U Sarajevu je to bio samo bijes, ali je bitno da su ljudi pokazali da imaju hrabrosti izaći na ulice, pa ako treba, boriti se i protiv policije.

Damir Imamović, glazbenik iz Sarajeva: JMBG protesti probudili su ljude

Zašto se prosvjedi baš događaju u ovom trenutku?

Svaki trenutak je dovoljno dobar da čovjek ustane protiv nepravde. Ljudi su se probudili prošlogodišnjim JMBG protestima, bilo je to kao prokrvljenje davno zamrlog nerva za pravdu. Sada je stvar oživjela na nečemu što je suština obespravljenosti: klasna razlika!

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi po prvi put socijalnog, a ne etničko karaktera?

Sudeći po tome koji trud vladajuće elite ulažu da stvari vrate u kolosijek etničkih odnosa - značaj je veliki! Ničega se ovdje sistem ne boji kao udaranja na etnički ekskluzivitet u vladanju nad kapitalom. Tu vezu etničkog i ekonomskog oni čuvaju već 20 godina ne zato jer im je stalo do etničkog nego zato što im je stalo do kapitala kojim vladaju neometano.

Koje bi mogle biti reperkusije prosvjeda?

Očaj je doveo do gubitka kontrole, čak je umalo došlo i do gubitka artikulacije. Srećom: tuzlanski aktivisti izašli su sa sjajno artikuliranim zahtjevima kojima su se, na svoj način, pridružili i drugi širom BiH

Ne znam. Niko ne zna. Bijes je strašan, nekontrolisan. Ljudi su pokušali mirne proteste godinama i nije uspjelo. Očaj je doveo do gubitka kontrole, čak je umalo došlo i do gubitka artikulacije. Srećom: tuzlanski aktivisti izašli su sa sjajno artikuliranim zahtjevima kojima su se, na svoj način, pridružili i drugi širom BiH.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih?

Padaju vlade. U momentu dok ovo pišem i vlada Sarajevskog kantona je podnijela ostavku, nakon tuzlanske i zeničke. Tajkuni koji već dvije decenije jedu sa tanjira etnonacionalnih oligarhija sada prave nove stranke i pokušavaju biti nova snaga. Vidjećemo da li će i kuda to otići.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Ljudi su zbunjeni, a neki naprosto nesmotreni - dosta ljudi u medijima ne shvata da je percepcija događanja pola posla. Po prvi put smo naučili sa JMBG protestima prošle godine da je spin vladajućih i njihovih medija tako moćan da devalvira i najpozitivnije građanske akcije. Zato se moramo boriti društvenim mrežama i internacionalnom podrškom progresivnih glasova koju istu bitku biju širom svijeta.

Miodrag Dakić, aktivist iz Banja Luke, sudionik prosvjeda inicijative Park je naš: Ne vjerujem da će prosvjedi ozbiljno zahvatiti RS

Kakva je atmosfera u Banjaluci vezano uz prosvjede?

Čini mi se da je danas u gradu kao i bilo kojeg drugog dana, nema vidljivih znakova da je juče bilo okupljanje građana ili da se planira neko novo okupljanje osim na društvenim mrezama gdje se naširoko komentarišu protesti, posebno oni koji su se desili juče.

Hoće li prosvjedi ozbiljnije zahvatiti i RS?

Ne mislim da će se to desiti, barem ne sada.

U čemu se razlikuju ovi prosvjedi od prosvjeda prošlogodišnjih incijative Park je naš i prosvjeda za JMBG?

Teško je u par rečenica sažeti sve razlike, ali bih istakao jednu koja je najočitija, a to je nenasilni karakter koji su imali prethodni protesti. Ti protesti su i bili potpuno spontani, dok su protest u Tuzli započeli nezadovoljni radnici uništenih firmi.

Rekli ste da imate nešto drugačiji pogled na prosvjede od većine. Odnosi li se to na upotrebu nasilja?

Ako uspostavimo nasilje kao način rješavanja nezadovoljstva u društvu, to može biti veoma opasno, jer onda otvara mogućnost da se bilo koja ideja u budućnosti nasilno zaustavi, bez obzira koliko ispravna bila

Da, to se prije svega odnosi na upotrebu sile kao načina rješavanja problema. Nisam isključivo protiv nasilja, ali mislim da se trebaju iscrpiti sva druga sredstva prije nego se pribjegne nasilju. U slučaju nekoliko gradova u FBiH, to se ne može reći. Nasilje je izgovor za neznanje na koje načine se moze efikasno boriti za svoje ciljeve. Ako uspostavimo nasilje kao način rješavanja nezadovoljstva u društvu, to može biti veoma opasno, jer onda otvara mogućnost da se bilo koja ideja u budućnosti nasilno zaustavi, bez obzira koliko ispravna bila. To je rizik koji sumnjam da su spremni prihvatiti oni koji opravdavaju ili zagovaraju nasilje.

Kako se vlast u RS izjašnjava o prosvjedima?

Svaka vlast, pa i vlast u RS pokušava da iskoristi proteste za neke političke ciljeve. Posebno jer je ovo izborna godina, a jedan od glavnih ciljeva vlasti je da stanje u RS prikaže kao veoma dobro, pa makar i samo u odnosu na stanje u FBiH. Izjava premijerke Cvijanović da je stanje u RS apsolutno sređeno je svojevrstan vic, koji ne treba posebno komentarisati. Naravno, uvijek se izvuku i neki skriveni interesi u FBiH o ukidanju RS. To je nešto na šta su građani u RS prilično osjetljivi, pa vlasti koriste svaku priliku da skrenu pažnju na tu temu, bez obzira što takve teorije zavjere nemaju neko realno uporište u stvarnosti.

Kako mediji u RS prate prosvjede?

Obzirom da sam se sinoć vratio sa puta, pratio sam samo vijesti na internetu i društvenim mrežama. Od toga što sam pročitao, ništa nije posebno neočekivano. Mediji prenose uglavnom izjave političara, osuđuju vandalizam i ne pokušavaju da naprave jednu dublju analizu problema, te što je još važnije, da pokušaju da otvore prostor za diskusije o dugoročnim rješenjima za probleme u nasem društvu. Imajući u vidu da veliki broj mediju u RS dobija donacije od vlasti u RS, nije za čuditi što se ponašaju na ovakav nacin.

Što vidite kao moguće pravce razvoja ovih prosvjeda?

Na žalost, mislim da ovi protesti neće polučiti ništa korisno i da će se za desetak dana vrlo malo u javnosti pričati o njima. Volio bih da griješim i da će građani konačno shvatiti da se moraju kvalitetnije organizovati i nastupiti prema vlastima i ostalim društvenim akterima, ne samo sa zahtjevima, već i sa prijedlozima na koji način unaprijediti situaciju u pojedinim oblastima u našem društvu, jer izaći samo sa zahtjevima pred ovako nesposobnu vlast je neozbiljno. Imamo primjer zahtjeva u Tuzli, gdje je prvi zahtjev bio ostavka vlade Tuzlanskog kantona, što je i učinjeno, ali sada ostaje pitanje ko bi trebao raditi na ispunjavanju ostalih zahtjeva. U svakom slučaju, ovo je vjerovatno početak bunta građana u BiH, ali bi u budućim aktivnostima trebali biti mnogo organizovaniji.

Enver Kazaz, politički analitičar i sveučilišni profesor: Vlast se po prvi put uplašila građana

Zašto se, po vašem mišljenju, prosvjedi događaju baš u ovom trenutku?

Samo odsustvo unaprijed definiranog cilja, te količina nasilja svjedoče o još jednoj dimenziji društvenog stanja - njegovu potpunu urušenost. Nasilje otud i dolazi. Prisustvovali smo dakle provali socijalnog bijesa koji se tek treba jasno politički artikulirati

Trenutak nije biran, nego se nametnuo sa propašću nekoliko važnih firmi čija je privatizacija ne samo sumnjiva, nego i kirminogena. One su koncentrirane u Tuzlu, kao gradu teške i hemijske industrije. Dakle, trenutak se naprosto nametnuo odozdo, a socijalna bijeda i bijes akumulirani od kraja rata naovamo su samo trebali jasan povod. Problem je u prevelikoj nasilnosti protesta i izvjesnom stupnju lumpen proleterskog djelovanja radnika, građana i serdnjoškolaca. Ali, kao i u svakom društvenom slomu, a ovdje se radi i o tome, grupa iz podzemlja koje su bile primjetne na protestima, npr. u Sarajevu, i koje su vodile ulične bitke s policijom. Te su grupe i usmjerile socijalnu pobunu u divljačko rušenje i paljenje zgrade Predsjedništva BiH, Arhiva BiH i zgrade Vlade Kantona Sarajevo. Ovo govorim jer sam bio izravnim svjedokom događaja. Gledao sam, dakle, svojim očima tu višesatnu borbu srednjoškolaca i takvih grupa s policijom i uz to zaprepaštenost građana koji su došli na proteste. A to znači da nije bilo jasnog organizatora prostesta. Sindikat je izdao prosvjednike i radnike, jer je on sklopio pakt s ovdašnjim vlastima. Rušenje i paljenje se mogu objasniti i na taj način. Unutar društva u kojem se socijalni bijes akumlirao tako dugo, prosvjedi nisu mogli biti jasno artikulirani. Tek je jutrošnjim zahtjevima radnika iz Tuzle definiran cilj protesta, a obaranje dvije kantonalne vlade i bijeg jednog premijera kantona iz zemlje, Hamdije Lipovače, rezultat je višednevnih protesta. No, samo odsustvo unaprijed definiranog cilja, te količina nasilja svjedoče o još jednoj dimenziji društvenog stanja - njegovu potpunu urušenost. Nasilje otud i dolazi. Prisustvovali smo dakle provali socijalnog bijesa koji se tek treba jasno politički artikulirati. A to vlasotodršci dobro znaju i baš zbog toga će usmjeravati politički ciljeve svakog budućeg socijalnog bunta.

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi faktički po prvi put socijalnog, a ne etničkog karaktera?

Da, oni jesu po prvi put socijalno motivirani, ali kao i sve u Bosni, znakovit je sljedeći podatak: protesti su se dogodili na teritoriju s bošnjačkom većinom. Oni se nisu i na socijalnoj osnovi prelili preko etničkih granica. Moglo bi se čak reći da svjedočimo unutaretničkim socijalnim protestima, a da se socijalni bunt nije prenio preko etničkih granica. Na što ta činjenica upućuje? Možda na to da u BiH postoji ne samo etnički podijeljeno društvo, nego i etnički funkcionalizirane društvene grupe, odnosno klase. Ta socijalna nezrelost i međuetnička podijeljnost društvenih grupa poniženih i uvrijeđenih, kako ih naziva Dostojevski, upućuje i na zaključak da je u ovoj zemlji klasna solidarnost etnički definirana. A ako je to tako, onda je količina urušenosti naprosto tolika da joj ne možemo vidjeti dno. Zato treba biti oprezan sa zaključkom da ovi protesti imaju isključivo socijalni, a ne etnički karakter. Možda je istini najbliži stav da su to unutrabošnjački socijalni protesti.

Koje bi mogle biti društveno-političke reperkusije prosvjeda?

Teško je u ovom trenutku to reći, ali vlast se po prvi put uplašila svojih građana. Do sada ona nije imala nikakv strah i nikakvu odgovornost. Sada su vlastodršci uplašeni, a to znači da mogu donijeti najluđe odluke. Znajući njihovo dosadašnje ponašanje, na bi me iznanadilo i da donesu baš takve odluke, npr. da pooštre zakone kojim se regulira javno okupljanje građana, pooštre mjer nadzora itd. Ovdašnji vlastodršci će, izgleda, morati svim silama u budućnosti braniti svoje bogatstvo stečeno na način privatizacijske i svake druge pljačke i divljačke eksploatacije ljudi.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih u ovom kontekstu?

Ovdašnji vlastodršci će, izgleda, morati svim silama u budućnosti braniti svoje bogatstvo stečeno na način privatizacijske i svake druge pljačke i divljačke eksploatacije ljudi

Oni su zbunjeni, iznenađi i uvrijeđeni, da to ironično kažem. Dakle potpuno izgubljeni. Zbog toga su na početku pokazali krajnji prijezir prema prosvjednicima, a onda su u strahu povukli takve poteze pa se kompletan sistem urušio za nekoliko sati. Situacija je u jednom trenutku izgledala tako da je netko mogao kao od šale izvesti državni udar. Raspad sistema pokazuje da ovdašnje elite ne znaju upravljati, nego samo krasti i pljačkati svoje građane.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Uz početnu huliganizaciju, kad su mirni protesti u Tuzli počeli, mediji su na koncu uspjeli koliko-toliko da se iznesu sa situacijom u kojoj je nasilje bilo glavno određenje protesta. No, odsutnost ozbiljne analize protesta ukazuje na njihov amaterizam. Kad je instrumentalizirani medijski um suočen s ovakvim događajem, onda on ne zna analizirati, nego samo prenositi direktno događaje s ulice.