ŠTO ZNA PTICA ŠTO JE POŽAR

Naime, kao što već znaju i ptice na grani koja je u međuvremenu izgorjela, na Vranskom jezeru izbio je, a baš pred sam Božić i u žaru milostivog i dobrostivog blagdanskog raspoloženja, veliki, nezapamćeni požar. Kažem izbio, iako to možda i nije prava riječ, no smatram da pticama kojima je te noći izgorio dom, ili čak one same, najmanje od svega bitno je li požar izbio, ili je podmetnut, ili su ga sobom donijeli glavom i bradom Domaći iz šume Striborove. Kažem nezapamćeni jer se to tako kaže, no zapravo trska još dobro pamti vatru koja ju je poharala prije točno 3 godine, također pred Božić, također noću, također za vrijeme jake bure. Slučajnost? Ostavlja se, zasad, mašti na volju.

Ptičja perspektiva

Nije ovo prvi put da vidim požarište, no prvi put da ga gledam iz ptičje perspektive, u doslovnom i prenesenom smislu. Dojučerašnje more zlatne trske što se blago savijala na vjetru, sada je crna pustopoljina iz koje tek tu tamo viri pokoja čupava trskica, ponosna što je uspjela odoljeti vatrenoj stihiji. Ciklus života ovdje više ne nalazi svoje mjesto: sive čaplje koje gacaju u potrazi za hranom, vranci koji izjutra sneni izlijeću iz trske i traže najbolje mjesto za doručak na vodi, sitne pjevice pritajene u trski da ih ne bi spazile grabljivice što marljivo kruže iznad trske. Igra je prekinuta, igrači se razbježali, stradali, posakrivali, otišli u potragu za kakvim gostoljubivijim krajem. Od gustog tršćaka kroz koji se čovjek jedva mogao probiti ostao je još gušći sloj pepela koji će vas obasuti, zaprašiti, umoriti uputite li se u pustolovinu istraživanja zgarišta. Moram priznati, još nikada nisam hodala zgarištem. Noge propadaju od koljena, prah koji se podiže ne dopušta normalno disanje, a pepeo, crn i sjajan, blješti na suncu toliko da vrijeđa oči. Nalazi vam pohod neće učiniti ugodnijim: oklop kornjače, spržen i pregoren, spaljeno prošlogodišnje gnijezdo koje su njegovi stanari planirali koristiti i slijedeće proljeće, te ni manje ni više nego karbonizirana mumija malog vranca, koji izgleda nije stigao niti probuditi se, prije nego su ga dohvatili plameni jezici. Hvata me slabost, ali nije slabost ono što me brine, nego činjenice: mali vranac proglašen je kritično ugroženom vrstom u Hrvatskoj, jer je jako osjetljiv i ne želi gnijezditi nigdje gdje nema osiguran smještaj all inclusive, dakle pregršt ribe, gustu trsku kao zaklon, svježu slatku vodu, odgovarajuću klimu, te mir i privatnost. Zbog neadekvatne ponude drugdje u Hrvatskoj, Vranska močvara bila je za njega hotel sa 5 zvjezdica, još od sredine devedesetih kad se počeo gnijezditi kod nas nakon duge pauze. Međutim 2003. njegov je hotel poharao požar i dvije godine se ustručavao sviti gnijezda ovdje, jer mu trska nije bila dovoljno stara, gusta i čvrsta. U proljeće 2006. ponovo pokušava gnijezditi, polako ali sigurno svoje gnijezdo u obnovljenom tršćaku svija 11 pari malih vranaca. Iako nismo bili sigurni je li gniježđenje bilo uspješno, ovaj događaj bio je sretna vijest da se naš počasni gost vraća na svoje odredište i ponovo stječe povjerenje u svoje domaćine. Skoro 700 malih vranaca i sada provodi zimu na jezeru, i po sunčanom danu ih se često može vidjeti kako sjede na granama vrba raširenih krila kako bi ih osušili. Međutim, nakon ovog nemilog događaja možda će zaključiti kako je Vransko jezero ipak prenemirno mjesto da bi tu odgajali svoje ptiće.

Slavlje grabljivica

No neće mali vranac biti jedini koji će na svojoj koži osjetiti dah požara.

Kokošice i štijoke, skrovite, osjetljive, iako stalno prisutne, u najboljem slučaju ćete vidjeti kako hitro zamiču iza trske, u bijegu od neidentificirane opasnosti, tj. vas. Spore i loši letači, za što li će sada zamaknuti pred očima lisice?

Grabljivice, s druge strane, trenutno slave Pirovu pobjedu jer otvoreni, opožareni prostor daje bolje mogućnosti za vrebanje i lov. Ovih ih se dana može lako vidjeti kako nad bivšim tršćakom marljivo pregledavaju teren u potrazi za omanjim zimovalicama koje se još nisu snašle u novoj situaciji. No na proljeće će i njihovo oduševljenje splasnuti jer je nekima od njih, poput ugrožene eje močvarice, za gniježđenje također neophodan tršćak.

Na proljeće... Svake godine kada bijele i žute čaplje ukrase poplavne livade pune bijelih drijemovaca, znamo da je stiglo. Pažljivo se šuljajući na sigurnoj udaljenosti s fotoaparatom u ruci, vrebamo čaplju dangubu da prestane dangubiti iščekujući ručak, poleti iz sigurnog skrovišta u tršćaku i zamahne krilima za idealnu fotografiju. Nikad mi još nije uspjelo. Prebrza, pretiha, preplaha. Kada ustanovi da je njeno skrovište nekud nestalo, uputit će se na drugo potencijalno gnjezdilište u našem priobalju, ušće Neretve. No Neretva nije zaštićeno područje poput Vranskog jezera, parka prirode, pa uznemiravanje i lov na ptice močvarice nisu zabranjeni. Mnoge će ptice već sada potražiti mirnije zimovalište, ali močvarnih područja kakva su im potrebna je malo, put do njih je dug i neizvjestan, količina hrane ograničena, a najbolja mjesta već popunjena. U Hrvatskoj močvare glase kao najugroženiji ekosustavi, iz jednostavnog razloga jer imaju puno toga što čovjeku treba: slatku vodu, plodna tla, pregršt ribe i ptica. A svi znamo, u nadmudrivanju oko pitanja vlasništva čovjek je pravi majstor. I zato: meliorirajmo, isušujmo, pucajmo, pecajmo i palimo! Jednom se živi.

No ne mora se dramatizirati. Trska će već narasti. Zelena već na proljeće, a stara, potrebna većini ptica, za koju godinu. Ptice će se već snaći. Ove godine će otići drugamo, a one koje ne stradaju na putu, dogodine, za dvije godine, možda nam se i vrate. Priča će se istrošiti. Već za koji tjedan, kao i prošli put. No koliko će tjedana, godina, desetljeća trebati da čovjek shvati da je s prirodom jedna i neraskidiva cjelina, i da može isto tako sebi kuću potpaliti, prozor zabetonirati, sanitarni čvor na slavinu prispojiti, i zatim mrziti susjeda jer nije napravio isto? Hoćemo li s vremenom naučiti lekcije? Ili će nas mali vranci, kao nekad učiteljice u školi, opet opominjati: A je li, jel vi tako i doma bacate opuške na tepih?

^{Autorica je zaposlena kao biologinja u Parku prirode Vransko Jezero}