Zna se da komunističke ideologije nisu prihvaćale socijal-demokraciju smatrajući je suviše kompromisnom u odnosu na kapitalizam. Nedvosmisleno jak dokaz one su mogle naći u ishodu uloge socijal-demokracije u Weimarskoj republici koji je bio poražavajući ne samo za Njemačku nakon Prvog svjetskog rata, nego i za cijelu Evropu, pa i cijeli svijet, a to je bio nastanak naci-fašizma.
Treba podržati ljevicu od socijal-demokrata do laburista u njihovim skromnim nastojanjima, svi ostali protesti i poduzimanja anahroidni su, tj. desničarski
Nakon raspada Sovjetskog Saveza nema više govora o komunističkom društvu, a niti o takvim partijama. Njihovi sljedbenici su socijal-demokratske stranke (ne znamo kojim automatizmom, što na kraju krajeva nije ni važno), ali koje se nađoše usred kapitalističkog okruženja. Nastaje pitanje - što sada, osobito zato što se može govoriti ne samo o drugačijem društvenom okviru, nego posebno što je važno, o nastanku sasvim drugačijih ekonomskih procesa, koje možemo nazvati - postindustrijalizam. Što će reći, nema više nekadašnjih velikih industrija (možda ostaju samo dvije grupe: 1) veliki energetski sistemi, 2) metalurški: automobilska industrija, infrastrukturna , poljoprivrednih strojeva), a ostaje otvorenim problem otvaranja onih proizvodnji koje koriste najnoviju tehnologiju. Da se to uoči i da se pođe novim putem, dakako da ne može biti zadatak jedino socijal-demokracije, nego prvenstveno upravo kapitalističke proizvodnje, tj. njezine snalažljivosti i sposobnosti koje očito u nas do sada nema (sjetimo se kakva je bila kapitalistička inicijativa u 19.stoljeću!).
Zadaća socijal-demokracije je upravo u tome da uravnoteži potrebe novih usmjerenja u ograničenim kapitalističkim okvirima. Međutim danas je još gora situacija nego iza Drugog svjetskog rata, a to će reći, onda su postojale zemlje koje su raskinule s kapitalizmom i imale su velike mogućnosti da se brzo upute novim smjernicama, ali su to naveliko prokockale i to zbog autokratskih ambicija protagonista (povijesno je to bilo logično - Staljin nije bio daleko od staroruskih careva-samodržaca s istim ambicijama).
Što valja sada učinti? Treba podržati ljevicu od socijal-demokrata do laburista u njihovim skromnim nastojanjima (a ne mogu ni biti veća, jer nitko osim ljevice ne može održati kapitalizam zauzdanim), svi ostali protesti i poduzimanja anahroidni su, tj. desničarski, što samo može poduprijeti kapitalistički kaos koji može dovesti do ekstremnih eskalacija koje ništa ne rješavaju, nego samo kompliciraju stvari i unazađuju mogućnost njihova rješenja.
