Priča o obitelji Hačaturjan počinje slično kao mnoge druge priče – godine nasilja i zlostavljanja koje je počelo kao nasilje nad suprugom, pa se prelilo u nasilje nad kćerima. Sin istjeran iz kuće, prijavljivanje zlostavljanja i nereagiranje policije i stručnih službi. I završava onako kako također često znaju završiti ti slučajevi, smrću. Ovaj put ne smrću sestara Hačaturjan koje su zlostavljane, već nasilnog oca.Službene statistike također pokazuju kako je svaka peta žena u Rusiji bila žrtvom nasilja u obitelji i da su šanse tri puta veće da će žene biti žrtvom nasilja od strane člana obitelji nego neznanca. Stručnjaci procjenjuju kako između 60 i 70 posto žena žrtava nasilja u obitelji isti ne prijavljuju
A ovako počinje članak u Novoj gazeti o slučaju obitelji Hačaturjan:
"Kada su se u petak, 27. srpnja 2018. godine iz stana obitelji Hačaturjan zaorili vrisci djevojaka koje su tamo živjele, susjedi na to nisu obratili pažnju."
Naime, nije to bilo ništa neobično. Taj dan je pater familias Mihail Hačaturjan šamarao i kažnjavao svoje tri kćeri za "nered" koji su ostavile po kući (par vlasi kose) i za potrošenih 14.000 rubalja (oko 1400 kuna) "osobnih" sredstava koje je manjkalo na bankovnoj kartici.
Nakon zlostavljanja i nakon što je kćeri posprejao suzavcem, otac se zavalio u naslonjač i utonuo u san. Nakon još jednog u nizu zlostavljanja koje je trajalo godinama djevojke su odlučile da to više ne mogu trpjeti i ubile su ga nožem i čekićem. Zatukle i probole.
Prema pisanju istog portala, Mihail je svoju suprugu Aureliju pretukao i na dan vjenčanja, udala se ona tako sa suzama u očima, ali ne suzama radosnicama. Znao ju je pretući skoro do krvi, ispsovati, i pred poznatima i pred nepoznatima – nitko nije reagirao. Susjedi su Mihaila prijavljivali policiji, a škola socijalne službe upozoravala da sestre često znaju biti odsutne iz škole i duže vrijeme, ali policija nije reagirala jer se vjeruje kako je nasilni otac imao veze u policiji i kako je bio povezan s ruskim podzemljem. Policija uostalom vrlo rijetko reagira na slučajeve nasilja u obitelji.U ovakvom su hororu odrastale sestre Hačaturjan. Zbog njega su ubile. I sada im se sudi u slučaju koji je u Rusiji podigao veliku prašinu. Počeo se propitivati način na se koji Rusija nosi sa slučajevima nasilja u obitelji
Mihail je suprugu Aureliju potom 2015. godine potjerao iz doma uz opravdanje kako je prestala obavljati "dužnosti žene", otprilike u vrijeme kada je najstarija kćer navršila 16 godina. Supruzi je prislonio pištolj na glavu i zapovjedio: odlazi ili ću vas ubiti sve četiri. Majka je otišla, a kćeri ostale u obiteljskom domu gdje su tretirane kao ropkinje i sluškinje te bile seksualno zlostavljanje.
Mihailov je sadizam išao tako daleko da je kćerima čak bilo zabranjeno korištenje određenih riječi. U ovakvom su hororu odrastale sestre Hačaturjan. Zbog njega su ubile. I sada im se sudi u slučaju koji je u Rusiji podigao veliku prašinu. Počeo se propitivati način na se koji Rusija nosi sa slučajevima nasilja u obitelji.
Više od 200 tisuća ljudi potpisalo je online peticiju kojom urgiraju da se odbace optužbe za ubojstvo koje su podignute protiv sestara. Održano je i više prosvjeda, ali i raznih skupova podrške, poput čitanja poezije u Moskvi, na kojima su građanke i građani pokazali da ih brine slučaj Hačaturjan i ono što predstavlja u široj priči o nasilju u ruskom društvu.
Sudilo se i Dmitriju Gračjovu koji je osuđen na 14 godina u zatvoru s maksimalnim osiguranjem (rijetko stroga presuda) zato što je svojoj supruzi odsjekao obje ruke. Dmitrij je i prije znao oteti svoju suprugu i odvesti je u šumu te joj je prijetio smrću. Ona ga je prijavila policiji, no policija je prijavu izignorirala i ništa nije napravila po tom pitanju. Mjesec dana nakon prijave, Dmitrij je svoju ženu Margaritu opet oteo, odveo u šumu i odsjekao joj šake. Iako se ispričao "zbog velike pogreške koju je učinio", ipak će se žaliti na presudu.Mogli bi još tako navoditi slučajeve i slučajeve. Činjenica jest da se takve stvari događaju u Rusiji, često. A svi nabrojani slučajevi odvili su se nedavno, nakon donošenja novog zakona o dekriminalizaciji nasilja u obitelji koje je donesen 2017. godine i kojim je nasilje unutar obitelji koje ne rezultira značajnim tjelesnim povredama maknuto iz Kaznenog zakona i postaje tek prekršaj
Ili možda da spomenemo slučaj Anastasie Ovsjannikove koju je muž Maksim Gribanov tako brutalno pretukao da je poginula od posljedica premlaćivanja. Htjela ga je ostaviti, upoznala je nekoga drugoga, željela je normalan život bez straha. Maksim je rekao kako je imao "svoje razloge" za premlaćivanje koje je Anastasiu koštalo života.
Mogli bi još tako navoditi slučajeve i slučajeve. Činjenica jest da se takve stvari događaju u Rusiji, često. A svi nabrojani slučajevi odvili su se nedavno, nakon donošenja novog zakona o dekriminalizaciji nasilja u obitelji koje je donesen 2017. godine i kojim je nasilje unutar obitelji koje ne rezultira značajnim tjelesnim povredama maknuto iz Kaznenog zakona i postaje tek prekršaj. Pogotovo ako je prvi prekršaj. Onda se očito ne računa.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peškov je kada je komentirao zakon izjavio kako sukobi i konflikti unutar obitelji "nisu nužno nasilje u obitelji", dok s druge strane državne statistike pokazuju kako se 40 posto svih nasilnih zločina u Rusiji odvija u obitelji, što znači da partneri svake godine pretuku otprilike 36 tisuća žena i da svake godine otprilike 26 tisuća djece trpi zlostavljanje od strane svojih roditelja.
A ovako to ide u Hrvatskoj: "To vam je tako u braku. U tim bračnim, osobnim i obiteljskim odnosima, to je dinamika u koju ne mogu ulaziti." Nisu to riječi ruskih ministara ili glasnogovornika, već naše, friško smijenjene (iako ne zbog ovakvih izjava), Ministrice za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vlade RH Nade Murganić u slučaju župana Požeško-slavonske županije Alojza Tomaševića.
Krajem 2018. istraživanje Sveruskog centra za istraživanje javnog mnijenja (VCIOM) pokazalo je koliko se često Ruskinje suočavaju s ružnim komentarima, nepristojnim šalama i nekakvim oblikom nasilja. Prema pola ispitanika (49%), žene u Rusiji najčešće se suočavaju s nepristojnim komentarima, primjedbama i nepristojnim šalama (njih 64% koji imaju između 18 i 24 godina).Prema pisanju Human Rights Watcha, žrtve prijavljuju kako policija često ne reagira na prijave slučajeva obiteljskog nasilja. Naime, u Rusiji se često smatra da su to "obiteljske stvari" u koje se država ne želi miješati. I izgleda da će s novim zakonom implementiranim 2017. stvari ostati iste
Još 47% ispitanika se izjasnilo kako se žene često suočavaju s nasilnim stavovima protiv žena (njih 61% anketiranih između 18 i 24 godina). Trećina ispitanika (32%) smatra da se žene u Rusiji često suočavaju s fizičkim nasiljem (ne seksualne prirode). Žene same (njih 38%) češće i više od muškaraca (25%) smatraju da su žrtve nasilja.
Svaki drugi ispitanik (49%) tvrdi da su šanse da žene budu žrtvama raznih oblika nasilja više u slabije naseljenim, manjim, mirnijim mjestima. 38% ispitanika smatra da postoji prijetnja i opasnost da će postati žrtvom nasilja u obitelji, dok čak 49 posto žena smatra isto.
Službene statistike također pokazuju kako je svaka peta žena u Rusiji bila žrtvom nasilja u obitelji i da su šanse tri puta veće da će žene biti žrtvom nasilja od strane člana obitelji nego neznanca. Stručnjaci procjenjuju kako između 60 i 70 posto žena žrtava nasilja u obitelji isti ne prijavljuju, a samo oko tri posto slučajeva završi na sudu.
Prema pisanju Human Rights Watcha, žrtve prijavljuju kako policija često ne reagira na prijave slučajeva obiteljskog nasilja. Naime, u Rusiji se često smatra da su to "obiteljske stvari" u koje se država ne želi miješati. I izgleda da će s novim zakonom implementiranim 2017. stvari ostati iste.
A što govori činjenica da nismo čuli o ovakvim primjerima u našem sokaku – da toga nema ili da se takve stvari, riječima dojučerašnje ministrice Murganić, rješavaju unutar obitelji, iza zatvorenih vrata?
