Silvio Vujičić, umjetnik i dizajner, u ogromnom skladištu Tvornice tekstila oslobodio je sinoć virus koji se proširio na tekstil, ljude, prostor. Projekt se tematski naslanja na pošast suvremenog doba – HIV, koji je poput nekad sifilisa ili sličnih spolno prenosivih bolesti, postao simbolom razvrata i dekadencije s jedne strane, a otvorenosti, spremnosti na istraživanje i inteligencije s druge.

Umjetnik je odlučio ilustrirati djelovanje virusa HIV-a u ljudskom organizmu, na način da ga prenese u digitalni oblik. Drugim riječima, strojevi koji proizvode tkanine dobili bi u svoj softver, novi kod koji bi izmijenio tkanje na način na koji virus HIV-a djeluje u ljudskom tijelu.
Zanimljivost je da su modeli koji su se prošetali modnom pistom poznata lica sa hrvatske umjetničke scene, poput Maje Kovač, pa čak i jedne novinarke sa zagrebačkog radija 101. Ipak svojevrsna senzacija bili su njemački porno glumci iz produkcije Cazzo-Filmsa, koji žive od muško- muškog seksa pred kamerama. Kako bi rekao kolega sa Kupus. neta, konačno se na nekoj reviji nismo morali pitati da li su modeli homoseksualci.

Ako vas zanima biografija ovih zamamnih muškaraca, slobodno posjetite spomenuti portal.

exposed_02.jpg

Cijeli događaj ipak treba nazvati pravim imenom: razvikano.

S obzirom na činjenicu da toliko najavljivani performans nismo imali prilike vidjeti, već samo petnaestominutnu modnu reviju koju ćemo ostaviti modnim stručnjacima da je procijene.
---------------------------------------------------------------------------

 

Earthfall: AT SWIM TWO BOYS

Predstava At Swim Two Boys velške skupine Earthfall temeljena je na romanu Jamie O'Neilla o dvojici dječaka iz Irske koji se tijekom nemirnog doba buđenja irskog nacionalizma, početkom prošlog stoljeća, upoznaju i zaljubljuju. Naglasak je na potpunom kontrastu njihove homoseksualne ljubavi sa duhom vremena i katoličkom Irskom u kojoj žive.

Tri elementa scene simbolizirana su kroz zid vode koji se neprestano napaja i puni ju, dok na njoj dva plesača pronalaze sebe i svoju ljubav. Dok dva razigrana dječaka upoznaju jedan drugog kroz sinkronizirane plesne pokrete, glazba koja je, možda i najjači element predstave, naglašava njihove emocije, mijenja se od bezbrižne, lepršave do uznemirujućih zvukova vojnog marša koji nagovještava tragični kraj.
Earthfall donosi djelo koje kombinacijom pokreta, glazbe i vizualnog okruženja ostavlja snažan dojam koji je ipak na trenutke zagađen prevelikom uzvišenošću prezentiranja teme. Voda u kojoj plešu izvođači osim impresije, poslužila je još jednom cilju.., da u slapovima zalijeva prvi red publike koja je pri kraju ipak malo razvučene predstave, pokazivala znakove uspavljivanja.

At Swim Two Boys At Swim Two Boys

---------------------------------------------------------------------------

Manuele Kay: HOW TO MAKE A LESBIAN PORN
E to se traži! Njemačka queer ikona Manele Kay, koja sama za sebe kaže da je amaterskim lezbijskim porno uratkom iz ranih dana, iz nekog razloga postala stručnjak za pitanja pornoindustrije usko specijalizirane za porniće rađene od lezbijki za lezbijke, na inteligentan i strašno zabavan način provela je publiku u ITD-u kroz kratki presjek povijesti ove industrije koja je još uvijek na svojim stidljivim počecima.

Tako smo mogli saznati koja je razlika između lezbijskog pornića koji se rade za muški dio populacije i onih rađenih za lezbijski.

Nameće se zaključak da najuočljiva razlika u vizualnom identitetu glumica. Jeste li ikad vidjeli u klasičnom porno uratku dvije lezbe koje imaju kratku kosu i nemaju savršene tjelesne dimenzije? E pa, u sinoć odgledanim filmovima to je normalna pojava, što je malo prirodnije stanje stvari..

Manele Kay Manele Kay

Da se vratimo na povijesna pitanja:

Od samih kalifornijskih početaka u osamdesetima do danas, radi se ukupno tek o tridesetak produkcija u ovom žanrovskom području. Zanimljivo je da se samo četiri zemlje u svijetu mogu pohvaliti takvim izričajem, pa se s obzirom na tu činjenicu, poziv Manele Kay da se Hrvati ili pak Hrvatice prihvate tog posla i učine svoju zemlju petom silom hard core industrije, bez velike konkurencije, čini sasvim na mjestu. Dakle, prionite na posao!
Ako ste ikad razmišljali da se upustite u lezbijsku porno-industriju, svakako ste propustili korisne upute kroz teme koje je ponudila Manuela. Teme su: Što napaljuje lezbijke? Kako se lezbijska seksualnost obično prezentira? Što obično gledamo u pornićima? Kako lezbijke konzumiraju porniće, i da li ih uopće konzumiraju? Kako NE raditi lezbijske porniće? Kako pronaći glumice i suradnike ukoliko zaista želite snimiti svoj vlastiti film... ?
---------------------------------------------------------------------------

Mark Tompkins: SONG AND DANCE

Za razliku od prethodne uznemirujuće i provokativne večeri, Queer Zagreb u trećem je danu festivala gledatelje prepustio čudesnom intimnom putovanju američkog koreografa Marka Tompkinsa, u njegovom plesnom monologu Song and Dance. Ta predstava smatra se najosobnijim djelom ovog Amerikanca stalno nastanjenog u Parizu, kojim nam prikazuje svoju borbu sa AIDS-om i nadu u rađanje novog života, unatoč očitom propadanju i krahu snova.

Nastup kreće od obrnutog početka, svjetla pozornice se gase, zastori su spušteni. Na pozornici su samo scenski radnici koji užurbano rasklapaju i sklapaju instalacije i čini se da ih ništa ne može omesti u njihovom poslu.
Za to vrijeme, zvijezda predstave skida kičasti kostim, sjeda na svoje mjesto i uz lagano pjevušenje melankolične pjesme počinje skidati šminku.. Pali cigaretu.

Song and Dance Song and Dance

Radnici i dalje neometano i sve brže skidaju zavjese, prenose stvari s jedne strane pozornice na drugu, slažu svjetlucave materijale. Tompkins uz pjesme Boba Dylana, Patti Smith, Davida Bryna, Leonarda Bernsteina, počinje putovanje prema nazad, prema početku.

Ili kako kaže Bob Dylan:
How does it feel,
How does it feel,
To be on your own ,
With no direction home ,
Like a complete unknown,
Like a rolling stone?

Šarolikost pozornice, melankolija i snažne poruke pjesama isprepletene su sa mimikom i izrazima lica koje je savršeno u skladu sa pokretima i porukom. Posebnu priču čine kostimi. Kako je cijela predstava sačinjena od skidanja slojeva, slojeva šminke, slojeva života, na isti način način komunicira umjetnik kroz skidanje dijelova odjeće do pokazivanja golog, izloženog tijela.

song_and_dance_01.jpg

Tadasu Takamine: KIMURA SAN

Provokativno i zanimljivo! Tako bi se najkraće mogla opisati druga večer Queera. Japanski umjetnik Tadasu Takamine svojim je performansom za većinu publike u ITD-u označio stvarno pomicanje granica tradicionalne percepcije aseksualnosti osoba s invaliditetom.

Izvedba u sklopu koje je prikazan film u kojem Takamine svog hendikepiranog prijatelja Kimura-sana dovodi do orgazma masturbacijom, tjera promatrače na iskreno pitanje da li invalidne osobe promatramo samo iz prizme njihove bespomoćnosti,a seksualne potrebe automatski povezujemo samo uz zdrave osobe.

Tadasu Takamine Tadasu Takamine

Osoba koja ne može govoriti i kojoj jednostavan zahtjev poput onog što želi za ručak predstavlja veliku zapreku i veliku strpljivost od strane sugovornika, kroz čin masturbacije postaje ravnopravan sudionik seksualnog akta koji je ipak jednostran, a njegovo zadovoljenje može se promatrati na banalnoj razini kao pomoć osobi koja nije sposobna sama se zadovoljiti i udovoljiti potrebama svojeg tijela.
Japanski umjetnik na početku je smatrao bitnim naglasiti kako je video duboko intiman i za njega prekrasan. Za svojeg prijatelja je stalno naglašavao da je u potpunosti svjestan Činjenice da je njegova intima izašla iz sfere privatnog i intimnog. Prema Takamineovim riječima , Kimura- san se transformira od običnog subjekta do posve svjesne induvidue, protagonista ovog djela.

Tadasu Takamine Tadasu Takamine

Raimund Hoghe: SWAN LAKE 4 ACTS

Četvrti po redu Queer Zagreb Festival otvoren je u zagrebačkoj Tvornici kulture predstavom Swan Lake 4 Acts, njemačkog koreografa Raimunda Hoghea. Svojim patuljastim, grbavim tijelom, Raimond ne pripada uobičajenim formama ljepote. Njegova predstava tjera gledatelje na odmak od očekivanja da su tijela plesača snažna, skladna i spretna.

Ovogodišnji Queer svojim programom više je posvećen kazalištu, plesu i pornografiji nego filmovima, ali ostaje dosljedan primarnom cilju i definiciji queera koji ne obuhvaća samo seksualne manjine već sve što je odmaknuto od norme, svaku vidljivu drugačijost u društvu. Queer predstavlja sve zanemarane skupine i pojedince u društvu: od različitih seksualnih opredjeljenja do etničkih manjina i samohranih roditelja.

Prema riječima organizatora, često ono što nas čini drukčijim nas tjera na šutnju dok umjetnici koje ove godine dovodimo, baš suprotno, glasno o tome govore. U tome se može pronaći umjetnički rad njemačkog koreografa, čiji je umjetnički rad posvećen ljepoti plesa i pokreta koja ne korenspodira sa njegovom tjelesnom pojavom.

Swan Lake 4 Acts Swan Lake 4 Acts
Swan Lake 4 Acts Swan Lake 4 Acts
Ključne riječi: queer
<
Vezane vijesti