Split Film Festival i ove je godine, dvadesete u nizu, potvrdio uzlaznu putanju, što se kvalitete, broja programa i raznovrsnosti ponude tiče. Proslava okrugle obljetnice festivala započela je još početkom svibnja, kada su četvrtkom u Beton kinu organizirane projekcije izbora filmova s prethodnih izdanja festivala, a nastavila se radionicama slikanja svjetlom, u skladu s motom ovogodišnjeg festivala – godina svjetlosti.
Bogatoj festivalskoj ponudi, osim mnoštva filmova na čak tri lokacije, doprinijele su besplatne radionice te gotovo svakodnevna predavanja i poseban program edukativnih projekcija za mlade koji se odvijao u jutarnjim satima.
Kroz osam programa u tjedan dana prikazana su 32 filma dugog i preko 50 filmova kratkog metra. U konkurenciji dugometražnih filmova Grand Prix festivala, prema izboru žirija u sastavu Bea de Visser, Sarah Skoric i Dean Šoša, osvojio je peruanski film Videofilia (Y otros síndromes virales) autora Juana Daniela F. Molera, a posebnu nagradu dobili su filmovi Das Zimmermädchen Lynn (red. Ingo Haeb) te Rakijaški dnevnik (red. Damir Čučić), posvećen preminulom ton majstoru Mariju Haberu. U konkurenciji kratkometražnih filmova, žiri u sastavu Hans Eijses, Silvestar Mileta i Harald Schleicher, Grand Prix dodijelio je filmu I was five when I became a Woman autorice Maryam Tafakory, a posebno su nagrađeni filmovi Mamie, Vanya et la Chèvre (red. Daria Yurkevich) te Kinki (red. Izumi Yoshida).
Foto: SFFJedna od karakteristika Split Film Festivala je kontinuirana provokacija i pomicanje granica, što nisu propustili učiniti ni ove godine – možda to nije bilo baš toliko izraženo u glavnoj konkurenciji ili u ove godine neuobičajeno mlakom Libido programu, ali provokacije ipak nije nedostajalo. U programu Odrazi je primjerice prikazan odličan portret jednog od najkontroverznijih filmskih autora, Fassbinder – Lieben ohne zu Fordern (red. Christian Braad Thomsen) a u programu Forum 4 provokativna priča o urbanom beskućniku Homme Less (red. Thomas Wirthensohn) te potresni Field Niggas (red. Khalik Allah). Publika je u sklopu Posebnog programa imala priliku pogledati (doduše uz dosta problema sa titlovima) i jedno od najbizarnijih i najopasnijih (za flimsku ekipu) ikad snimljeniih filmskih ostvarenja, film Roar na kojem je obitelj Marshall radila desetak godina. Na stranu naivna radnja i neuvjerljiva gluma, činjenica da su Noel Marshall i Tippi Hedren u Africi izložili svoje troje djece vrlo intenzivnoj interakciji s velikim mačkama koja je rezultirala velikim brojem ozlijeda, da bi upozorili na opasnost od izumiranja lavova, tigrova i ostalih ugroženih životinja, malo koga može ostaviti ravnodušnim.
Bogat je bio i program u domaćoj produkciji – uvjerljivo najveći broj posjetitelja privukao je film Ivana Perića, postapokaliptični Svjetla i sirene čiji je jedinstveni, 78-minutni kadar snimljen u Splitu, pa ni ne čudi da su kino Karaman jedva uspjeli ući svi zaintereseirani. Treba istaknuti u istoj kategoriji i Vlog, također lokalnog autora, Brune Pavića.
Ove su godine prvi puta održane projekcije na otvorenome, i to na zidu Dioklecianove palače, gdje je i započeo prvi program na festivalu, Novi mediji, s instalacijom Blowup [Bubbles] (aut. Bea de Visser), koja je startala nešto prije službenog otvaranja uz odlični Violencia (red. Jorge Forero) u kinu Central. Posljednji je na festivalu prikazan Der Unfertige iz programa Libido, redatelja Jana Soldata čiji je film slične tematike – muškarci koji imaju potrebu biti submisivni i odreći se slobode da bi bili potpuni – Haftanlage 4614 prikazan tri dana ranije.
Zahvaljujući Split Film Festivalu, već se dvadeset godina educira nova publika i iznova oduševljava stara, dajući uvid u nerazvikana filmska ostvarenja itetkako vrijedna pažnje, upoznavajući publiku s opskurnim autorima i pružajući priliku da djela, o kojima smo mogli čitati ili ih eventualno pogledati na zaslonu računala, pogledamo na velikom platnu. Nije to mala stvar za grad u kojem su, unatoč kontinuiranom rastu broja stanovnika, dvije kino dvorane u centru prenamijenjene u izložbeni prostor i restoran. Splitski filmofili to znaju cijeniti, te festival posjećuju svake godine u sve većem broju.
