Svake godine oko pola milijuna ljudi ilegalno uđe u Europsku uniju. Veliki broj ilegalnih imigranata izgubi vlastiti život pokušavajući ući u južne zemlje Europske unije, a prema podacima talijanskog udruženja Fortress Europe, od 1988. godine registrirano je 14.921 žrtava među ilegalnim imigrantima u Europi. U hotel za imigrante u gradu Alepu, u Siriji, slijevaju se ljudi s margina, iz parkova i straćara; Alžirci, Tunižani, Marokanci, Iračani... U tom čistilištu nema razmažene zapadne klijentele, žena ili djece. Ovdje su samo tvrdolinijaši, ljudi navikli na sve i oni koji svakodnevno nešto ili nekog čekaju...
Ulice su krcate automobilima, mini autobusima i ljudima koji gmižu između kolona u nepreglednoj gužvi. Zbog blizine turske granice Alep se danas nameće i kao mjesto odakle se stiže u bolji, zapadni svijet. Ulice grada vrve ljudima koji čekaju odlazak u Francusku, Englesku, Njemačku. Većina ih nema putovnicu ali sve se da srediti pa tako i delikatni dokument kojim nesmetano prelazimo državne granice.
Iz Maroka je u Alep stigao Ali, dvadesetčetverogodišnjak kojeg su životne prilike prisilile na odlazak iz rodnog mu grada Marakeša. Napustio je studij matematike i krenuo u nepoznato. Sav novac koji je imao potrošio je na avionsku kartu i već dva tjedna čeka poznanika iz Istambula ne bi li ga smjestio i pronašao mu posao u tvornici odjeće. „San mi je iz Istambula otići u London i nastaviti studij matematike", kaže Ali.
U tom čistilištu nema razmažene zapadne klijentele, žena ili djece. Ovdje su samo tvrdolinijaši, ljudi navikli na sve i oni koji, kao i Ali, svakodnevno nešto ili nekog čekaju.
Svakog dana Hasan i Ali kuhaju večeru od ostataka s tržnice i milodara ispred džamije. Uz Hasana je ovdje i neizostavna boca džina, jer kako kaže "pruža mi utjehu, moram piti, puno sam propatio i ne znam kako će biti dalje, a star sam, umoran sam."
U hotel se tada slijevaju i ljudi sa margina iz drugih parkova i straćara; Alžirci, Tunižani, Marokanci, Iračani... Svi oni dolaze Hasanu na večeru, a on će počastiti svakoga, bez obzira odakle je i koja mu je pozadina. Mnogi od njih ilegalno prodaju cigarete, neki švercaju robu između Sirije i Turske, a drugi samo prose i nadaju se čim većem milodaru ispred džamije. Mnogi kombiniraju sve navedeno.
U starom hotelu skuplja se sva ilegalna tragedija arapskog svijeta. Europska tvrđava za njih je najčešće neosvojiva, ali kod kuće se ne može zaraditi. "A, kamo ići?", pita se Ali, "Ne vole nas, mislim da nas ne vole, ali moram krenuti, moram biti tamo, moram nešto zaradit."
