Behind the Sun 12.5.-16.6.2013, Zagreb
Voditelj: Pavle Heidler
Jedan od glavnih interesa koje istražujem pod okriljem imena Behind the Sun je veza između mašte, rada mozga i živčanog sustava, te fizičke materijalizacije odnosno pokreta koji nastaje iz mašte autora. Između tri stadija - onog zamišljenog, onog anatomskog i onog materijaliziranog u pokret - događa se, zapravo, rad u sferi intime, artikuliran kroz promatranje uzroka i efekta, reakcija, suptilnih detalja između umnog rada i tjelesnog uprizorenja. Cilj je, na trenutnoj bazi, artikulirati metodologije rada kako bismo našli što više načina materijalizacije misli, odnosno omogućili tijelu da uđe u više stanja i jača stanja, da uđe u slobodniji pokret, možda i emocionalni afekt - istovremeno zadržavajući miran um koji je u mogućnosti motriti vrijeme provedeno u određenom stanju, proizvedeni prostorni put, povijest koja je izgrađena za vrijeme trajanja eksprimenta, itd.
Budući da se rad odvija u intimnom okruženju unutar subjektivnog razumijevanja svijeta i svemira, često se volim naći u situaciji u kojoj rad dijelim s drugima, i u tom činu vidim da: dok dijelim tehniku koju razvijam zapravo je već testriam onoga trenutka kada osjećaj prevodim u riječ, odnosno govor, koji onaj koji sluša, odnosno koristi, uvijek razumije malo drugačije od mene.
Kada praksa postane poznata onome koji je uz mene testira - dobijem izvješće na pitanje kako drugi mozak razumije te može li prihvatiti tehniku koju predlažem i pretvoriti je u produktivan rad; također primjećujem koje su riječi u kojem kontekstu jasnije, lakše razumljive, efikasnije u provođenju razumijevanja među istraživačima.
Rad, dakle, istovremeno želi omogućiti korisniku pristup većem potencijalu materijalizacije kroz pokret, te misli u riječ, čiji je rezultat detaljnija, lakša komunikacija među autorima, koja zadržava kompleksnost inherentnu intimnoj sferi.
Uz iskazan interes polaznika, kolega praktičara istraživača, na licu mjesta odlučit ćemo u kojem specifičnom kontekstu želimo dodatno istraživati praksu - neke od mogućnosti su instant kompozicija, scenski zadaci uz odnos autor izvođač.
Htio bih, također, pokrenuti dijalog (u sklopu intimnog odnosa prema pokretu) o odgovornosti unutar uloga autora i izvođača, te dijalog o prioritetima kod stvaranja materijala, pisanja materijala i kompozicije predstave u odnosu na njen koncept te komercijalnu isplativost.
Po pitanju intime - zanima me, također, koliko smo intimnog u stanju predložiti u javni prostor, a koliko intimnog zapravo zadržavamo u privatnom svijetu - i koja je razlika ako tom pitanju pristupimo kao ljudi + kao izvođači.
